Tema: Bogobojaznost i lijepo ponašanje kao najbrži put do upute, smirenosti i Dženneta
Može li se insan spasiti smutnje i biti voljen kod Allaha – bez velikih parola?
U teškim vremenima čovjek se lako pogubi: smutnje, podjele, ideologije, strahovi, brige… i onda više ne znaš gdje je istina, a gdje je zamka. Zato večeras hoću da te vratim na dvije stvari koje, kako je došlo u hadisu, najviše uvode ljude u Džennet: bogobojaznost i lijepo ponašanje.
Od samog početka podsjećam: ima dijelova transkripta koji su tehnički nejasni i isprekidani, posebno u uvodu (oko 00:00:00–00:06:20). Ali poruka nakon toga postaje jasna i ide pravo u srž.
Kad ti kažem “bogobojaznost”, nemoj to shvatiti kao neku apstraktnu priču. To je vrlo praktično: paziš na harame, paziš na obaveze, čuvaš pogled, čuvaš jezik (oko 00:06:27). To je put koji vodi Allahu, i to je put zbog kojeg Allah bude uz tebe. Spominjem ajet: “Doista je Allah sa onima koji Ga se boje i sa onima koji čine dobročinstvo.” (oko 00:06:47–00:06:57)
I sad pogledaj svoju realnost: vremena su turbulentna, svi nose neku brigu, neki strah (oko 00:07:14). Jedan od najboljih načina da se insan tih briga rastereti jeste da popravi odnos prema Allahu kroz takvaluk. Jer Allah obećava: oni koji se budu bojali Allaha – neće se bojati i neće tugovati (oko 00:07:25–00:07:54).
A onda dolazi ono što svi osjećamo: danas je teško snaći se. Koliko sekti, koliko ideologija, a svi viču: “samo mi, samo mi” (oko 00:08:07–00:08:18). Da, znanje je put i šerijatska naobrazba je važna, ali ne može svako sve stići. I zato ti govorim o drugom izlazu: iskren i bogobojazan insan neće ostati u zabludi (oko 00:08:27–00:08:39). Allah kaže: “Ako se budete bojali Allaha, On će vam dati furqan” (oko 00:08:48–00:09:03) — sposobnost da razlučiš istinu od neistine. Kao da ti Allah u srce stavi “senzore”: gledaš nešto, slušaš nešto, i iznutra osjetiš: “ovo nije dobro”. To su ti senzori takvaluka (oko 00:09:09–00:09:33).
Zatim te podsjetim i na tvoje unutrašnje neprijatelje: duša i šejtan (oko 00:10:07–00:10:27). Spominjem ajet o duši koja poziva na zlo, i ajet: oni koji se boje Allaha, kad ih šejtan dotakne – sjete se, povuku ručnu i odjednom im postane jasno (oko 00:10:41–00:11:09). To je snaga bogobojaznosti: ne znači da nikad nećeš krenuti prema pogrešnom, nego znači da ćeš se brže vratiti.
Poslije toga prelazim na jednu zabludu koju ljudi često imaju: kad se kaže “bogobojaznost”, neko odmah pomisli da to znači “ne radi ništa, sjedi i čekaj nafaku”. Ne. Treba raditi, treba zarađivati, ali da ne bude na uštrb islama i harama (oko 00:11:45–00:12:18). Halal opskrba i bereket idu uz takvaluk, ali to nije izgovor za lijenost.
Onda ulazim u praktični dio: kako postići bogobojaznost (oko 00:18:11). Prva stvar: veži srce za Allaha dovom (oko 00:18:24). I ovdje sam vrlo direktan: dova ti često otkrije ko si i šta si. Ne može čovjek svaku noć govoriti “Gospodaru, učini me bogobojaznim”, a onda sutra cijeli dan juriti harame (oko 00:18:44–00:19:04). Ono što tražiš od Allaha moraš pratiti djelom, jer dova je i ogledalo.
Podsjećam te i na primjer najbogobojaznijeg čovjeka: Poslanik, alejhi selam. Spominjem kako je podigao datulu i rekao da bi je pojeo da ne zna da je sadaka (oko 00:19:31–00:19:41), i kako je djetetu (Hasanu/Huseinu) izvadio datulu iz usta jer sadaka nije za njih (oko 00:19:41–00:19:53). Zatim navodim dovu koja u sebi nosi četiri velike stvari:
“Allahu, ja Te molim za uputu, bogobojaznost, čednost i zadovoljstvo/imućnost (ginu).” (oko 00:20:01–00:21:24)
I posebno naglašavam: najvažnije što možeš tražiti je uputa (oko 00:20:15–00:21:11). Jer nekad se trudiš oko nekoga, lijepo mu prilaziš, a srce mu zatvoreno — i onda shvatiš da je uputa u Allahovoj ruci (oko 00:20:43–00:21:07).
Nakon dove, spominjem i druge puteve jačanja bogobojaznosti: spoznaja Allaha kroz Njegova imena i svojstva, posebno svijest da Allah sve vidi i sve čuje (oko 00:22:44–00:23:26). Dajem ti primjer iz svakodnevice: kad bi ti otac ili majka sjedili pored tebe, da li bi se usudio uključiti nešto nemoralno? Pa kako da se ne stidiš Allaha i meleka i vlastitih organa koji će svjedočiti na Sudnjem danu (oko 00:23:34–00:24:02).
Zatim spominjem: čitati siru Poslanika, čitati biografije ashaba, i čitati o bogobojaznim ljudima (oko 00:24:02–00:24:30). I naglašavam da bogobojaznost ne dolazi preko noći: mora se graditi, “updateovati”, kroz trud i samoobračun (oko 00:24:30–00:25:16). Pozivam da se insan zabavi hajrom: da čita ajete i hadise o bogobojaznosti umjesto da se stalno hrani ispraznim temama i prepirkama (oko 00:25:16–00:26:05). Spominjem i stid kao osobinu koja je vezana za takvaluk (oko 00:26:13–00:26:29), i post kao ibadet propisan “da biste bili bogobojazni” (oko 00:26:35–00:26:52).
Onda prelazim na drugu veliku kapiju Dženneta: lijepo ponašanje (oko 00:26:57–00:27:54). I ovdje me boli jedna pojava: često se ljudima koji praktikuju vjeru pripiše da imaju loš ahlak. A jedan hadis, samo jedan, dovoljan je da čovjek sebe preokrene: najpotpuniji iman imaju oni s najljepšim ahlakom (oko 00:27:40–00:28:00). Da me neko pitao “ko je najvećeg imana”, mnogi bi nabrajali ibadete, a ja te vraćam na mjerilo Poslanika: ahklak (oko 00:28:07–00:28:27).
Zatim ti otvorim još jednu težnju: hoćeš li da budeš blizu Poslanika na Sudnjem danu? Ne blizu “igrača i pjevača i koncerata”, nego blizu njega. Spominjem da su mu najdraži i najbliži oni s najljepšim ponašanjem (oko 00:28:35–00:29:06). I objašnjavam: lijepo ponašanje je širok pojam — prema djeci, supruzi, komšijama, muslimanima i nemuslimanima, bogatima i siromašnima, učenima i neučenima (oko 00:29:06–00:29:21).
Onda navodim veliko pravilo vage: nema ništa teže na vagi vjernika na Sudnjem danu od lijepog ponašanja (oko 00:29:31–00:30:09). I još više: čovjek lijepim ponašanjem može dostići stepen onoga ko cijeli dan posti i cijelu noć klanja (oko 00:30:59–00:31:21). To su riječi koje ti preokrenu prioritete: osmijeh, blagost, strpljenje s ljudima — to nije “sporedno”.
Dajem i živ primjer iz sire: Sumama ibn Usal — zarobljenik kojeg je Poslanik tri dana držao u džamiji da vidi islam iznutra; kad su ga pustili, vratio se srcem promijenjen (oko 00:33:36–00:34:13). I onda skrećem pažnju na odgovornost muslimana u Evropi: kako ružnim ponašanjem možeš učiniti da neko zamrzi islam, ne zbog islama, nego zbog tebe (oko 00:34:54–00:36:04). Spominjem i sliku iz supermarketa: razbacano voće i nered — i kad to ljudi vežu za “muslimana”, to postaje prepreka nekome da priđe vjeri (oko 00:35:11–00:35:41).
A onda dolazi najpraktičniji dio: kako popraviti ahlak (oko 00:37:01). Prva stvar opet: dova. Kad čovjek primijeti loš ahlak, nek moli Allaha. Spominjem dovu:
“Allahu, uputi me najljepšem ahlaku… i od mene udalji loš ahlak.” (oko 00:37:50–00:38:44)
I govorim ti otvoreno: ako to čovjek iz dubine srca moli, Allah mu otvara vrata promjene. Ali odmah nakon dove dolazi druga tačka: trud (oko 00:39:09–00:39:42). Navike se lako stiču, teško ostavljaju. Dajem ti primjere iz svakodnevice: navika s prozorom na autu, navika “magle” i navika stalnog “kačenja” na komentare i rasprave (oko 00:40:02–00:41:18). Sve je to isto: navika traži borbu.
Zato spominjem ajet o borbi i trudu: oni koji se budu trudili radi Nas – Mi ćemo ih putevima upute voditi (oko 00:41:30–00:41:45). I onda te učim da gledaš posljedice: kako izgleda insan vedar, nasmijan, koristan, a kako izgleda namrgođen, otresit, zavidan — i kakve rezultate to ostavlja (oko 00:42:01–00:42:28). Kažem ti: veliko iskušenje je da imaš jedan život, a ljudi bježe od tebe samo zbog tvog lošeg ahlaka (oko 00:42:34–00:43:06).
Poslije toga dolazi pravilo koje želim da zapamtiš: neće osjetiti slast uspjeha onaj ko ne okusi slast poraza (oko 00:43:22–00:43:34). Padneš, ustaneš. Kreneš, vratiš se. I tako dok Allah ne olakša da potpuno ostaviš ružno (oko 00:43:40–00:43:54). Ne gubi nadu.
Zatim spominjem niz praktičnih koraka: uradi dobro i zaboravi, ne prebacuj ljudima svoje dobročinstvo (oko 00:44:33–00:45:09); ne očekuj da ti uzvrate, jer ćeš se razočarati (oko 00:45:16–00:45:44); postavi sebi veliku nagradu i veliki cilj — hoćeš blizinu Poslanika, hoćeš Džennet, hoćeš stepen postača i klanjača, pa se onda “snalazi” da ostaviš loše navike (oko 00:46:06–00:47:28).
Govorim i o međusobnom savjetovanju: savjetuj lijepo, ne pred narodom i ne grubo (oko 00:47:42–00:48:08). A s druge strane: otvori prsa da primiš kritiku. Nemoj da ti neko jednom kaže savjet, a ti ga sutra blokiraš i brišeš (oko 00:48:27–00:48:45).
Dodajem i ideju “ratinga” u društvu: budi ozbiljan, precizan, ispunjavaj obaveze — to gradi tvoj ugled i tvoj ahlak (oko 00:49:07–00:49:31). Prihvati grešku kad pogriješiš (oko 00:49:40–00:49:59). Budi blag, jer “Allah voli blagost” (oko 00:50:05–00:50:17). Budi skroman (oko 00:50:25–00:50:31). Smanji kritiku i priču o drugima, ne budi osoba koja stalno “kopa po tuđem životu” (oko 00:50:42–00:51:12). Umjesto toga, budi onaj koji vidi dobro i širi pozitivu (oko 00:51:19–00:51:45).
Uči od dobrih ljudi: uzmi ih kao ogledalo. Gledaj kako se prvi nasmiju, kako zovu, kako pomažu (oko 00:51:52–00:52:29). I druži se s moralnim ljudima, jer čovjek pokupi osobine društva (oko 00:52:38–00:53:55). Čak i u sitnicama — spominjem kako se kod nas proširio izraz “Allah te nagradio” kroz druženje s dobrim ljudima (oko 00:52:55–00:53:19).
Pred kraj spominjem i važnu ravnotežu: budi umjeren i u blagostanju i u teškoći (oko 00:54:02–00:54:43). Razumi da ljudi nisu isti: ne možeš se prema svakome ponašati identično; negdje šala prolazi, negdje ne prolazi (oko 00:55:24–00:55:59). Pazi na edeb dijaloga: slušaj ljude, ne prekidaj, jer danas onaj ko zna slušati može pridobiti mnoga srca (oko 00:56:45–00:58:31).
I završavam time da je odgoj duše najviše kroz pokornost: namaz, sadaka, post… (oko 00:58:46–00:59:24). Stid opet vraćam kao ključnu osobinu (oko 00:59:41–00:59:50), i na kraju: što više iščitavati siru Poslanika, biografije ashaba i učenjaka, da iz njihovog života crpiš postupke (oko 01:00:00–01:00:50).
Na samom kraju podsjećam na početak: pitali su Poslanika šta najviše uvodi u Džennet — bogobojaznost i lijepo ponašanje (oko 01:01:01–01:01:16). Nakon toga dolazi i praktična potreba u džematu: brat kojem trebaju sredstva za kartu, pa ko može neka se obrati nakon jacije (oko 01:01:22–01:01:54). I završavam dovom da nas Allah učini bogobojaznim i da nam popravi ahlak (oko 01:01:54–01:02:10).
Pokrivenost transkripta:
00:00–00:06: tehnički nejasno/isprekidano, poruka se ne može pouzdano prenijeti u detalje
00:06–00:37: bogobojaznost – vrijednost, korist, uputa, zaštita od smutnje i šejtana
00:37–01:02 (kraj): lijepo ponašanje – vrijednost na vagi, blizina Poslanika, praktični načini popravljanja ahlaka + završetak i apel za pomoć bratu
Ključne pouke
Bogobojaznost nije teorija: to je čuvanje pogleda, jezika i obaveza – i zato Allah daje pomoć i “furqan”.
Uputa je najveći dar: traži je stalno, jer bez nje čovjek luta i pored truda drugih da mu pomognu.
Najpotpuniji iman mjeri se ahlakom: lijepo ponašanje može dignuti čovjeka na stepen postača i noćnog klanjača.
Promjena traži dovu i trud: dova bez djela je prazna, a trud bez oslonca na Allaha se brzo slomi.
Društvo odgaja: ko se druži s dobrima, pokupi dobro; ko se druži s lošima, pokupi loše.
Praktična primjena
Kad sutra uđeš u dan, uzmi jednu stvar iz ovoga i primijeni: čuvaj jezik, zaustavi se prije nego reaguješ grubo, saslušaj čovjeka do kraja, uradi dobro i ne spominji ga više, i svaki dan traži uputu i bogobojaznost dovom — pa onda hodaj u tom pravcu, makar sitnim koracima.
Završna misao
Kad se sve smuti i kad više ne znaš šta da slijediš, vrati se na ono što je najteže na vagi i najbliže Džennetu: da se bojiš Allaha u tajnosti i javnosti, i da ljudima budeš razlog da zavole dobro, a ne da od njega bježe.
Primjedbe
Objavi komentar