Kur’an
Tema: Spoznaja Allaha i njen utjecaj na strahopoštovanje, iman i popravljanje srca
Kako spoznaja Allaha oblikuje srce i mijenja čovjekov život?
U ovom govoru zadržavam se na jednoj dubokoj i kratkoj riječi jednog od prijašnjih dobrih ljudi, Ahmeda ibn Asima el-Antakija: „Ko više poznaje – više se boji.“ To nije puka izreka, već pravilo koje se iznova potvrđuje u životima onih koji su iskreno spoznali svoga Gospodara. Ovdje želim da zajedno osjetimo kako ta spoznaja djeluje na srce, kako ga oživljava i kako mijenja ponašanje čovjeka u svakom trenutku njegova života.
Na početku podsjećam da je ova riječ prenošena od pouzdanih učenjaka, a i oni koji su je slušali odmah su je potvrdili kao istinu. Jer, ko zaista upozna svoga Gospodara, Njegova lijepa imena i savršena svojstva, taj ne može ostati ravnodušan. U njemu se rađa strahopoštovanje, ali i bliskost, nada, smirenost i snažna veza s Allahom.
Odmah se postavlja važno pitanje: šta znači spoznati Allaha? To nije puko znanje, niti niz informacija koje se pamte. To je spoznaja koja silazi u srce, koja se osjeti, koja pokreće i preobražava. To je spoznaja Allaha kroz Njegova imena i svojstva – kroz Njegovo znanje, sluh, vid, milost, oprost i prihvatanje pokajanja.
Kur’an jasno potvrđuje ovu istinu: „Allaha se, od Njegovih robova, boje samo oni koji znaju.“ (oko 00:02:17) Što je znanje dublje, to je strahopoštovanje veće. Što je spoznaja jača, to je srce življe. I obrnuto – kada se ova spoznaja izgubi ili oslabi, srce se gasi, a čovjek postaje sklon svakovrsnim zabludama i grijesima.
Čovjekova potreba za spoznajom Allaha veća je čak i od njegove potrebe za hranom i pićem. Bez hrane tijelo slabi, ali bez spoznaje Allaha – srce umire. Upravo zbog toga je rečeno da su srca živa samo onoliko koliko poznaju svoga Gospodara. Kada se ta spoznaja učvrsti, srce se ispuni svjetlom imana, sigurnošću ubjeđenja i snagom veze s Allahom (oko 00:04:41).
Jedan od najočitijih primjera djelovanja ove spoznaje jeste spoznaja Allahovog imena El-‘Alim – Onaj koji sve zna. Kada u srcu oživi uvjerenje da Allah zna sve – tajne i javne stvari, skrivene poglede i misli u grudima – tada to postaje najveća prepreka grijehu. Nije to samo spoznaja, već živi osjećaj da ništa nije skriveno. Upravo zato su učenjaci rekli da je svijest o Allahovom sveobuhvatnom znanju najveći opominjač i najjači odvraćajući faktor od grijeha (oko 00:06:48).
Zbog toga Kur’an često završava ajete riječima koje podsjećaju na Allahovo znanje, vid i obaviještenost o djelima ljudi. To nije puka informacija – to je odgoj srca. Kada ta svijest oslabi, čovjek se polahko počne raspadati iznutra i upada u oblike ponašanja kojih se ranije stidio.
Slično tome je i spoznaja da je Allah Es-Semi‘ i El-Basir – Onaj koji sve čuje i sve vidi. Kada se u srcu učvrsti da Allah čuje svaki glas, svaki šapat, svaki pokret jezika – tada se čovjek zapita: kako da moj jezik izgovori ono što On ne voli? Ljudi se često ustručavaju govoriti ružno pred nekim koga poštuju, ali zaboravljaju da ih Allah sluša u svakom trenutku (oko 00:09:10).
Isto važi i za spoznaju Allahovog vida. On vidi sve – i ono što je skriveno u tami noći, i ono što se čini daleko od očiju ljudi. Kada se ova spoznaja probudi u srcu, ona postaje snažna brana protiv grijeha. Spominje se primjer čovjeka koji je htio počiniti grijeh u pustinji, ali ga je podsjećanje da Allah vidi zaustavilo (oko 00:10:41). To je živa spoznaja – ne teorija, nego stvarnost koja mijenja ponašanje.
Upravo zbog slabljenja ove spoznaje danas se događaju mnoge skrivene devijacije, naročito u osami, pred ekranima i daleko od očiju ljudi. Čovjek se stidi ljudi, ali zaboravi da je Allah preči da se Njega stidi. Zato se podsjeća: „Kada si sam, nemoj reći – sam sam, već reci – nada mnom je Onaj koji me nadzire.“ (oko 00:12:34)
Na kraju, govor se završava jednom posebno snažnom spoznajom – spoznajom Allahovog imena Et-Tevvab – Onaj koji prima pokajanje. Kada se u srcu pojavi uvjerenje da Allah prima tevbu, oprašta i raduje se povratku roba, tada se rađa nada i snaga za promjenu. Allahova radost zbog tevbe veća je od radosti čovjeka koji pronađe izgubljeni život u pustinji (oko 00:14:15).
Spominje se potresna priča mladića koji je bio ovisnik o alkoholu, ali je zbog samilosti prema jednom promrzlom štenetu doživio preokret u srcu. Ta iskrena samilost otvorila je vrata tevbe i Allah mu je iz srca iščupao odbojnost prema grijehu (oko 00:16:57). Isto značenje ima i poznata predaja o ženi koja je napojila psa – Allah joj je oprostio jer joj je milost promijenila srce.
Sve to pokazuje da je spoznaja Allaha živi izvor promjene. Ona čisti srce, budi savjest, jača iman i vodi čovjeka ka iskrenoj pokornosti. Bez nje, čovjek luta, slabi i gubi se.
Pokrivenost transkripta:
00:00–03:30: Uvod i značenje riječi Ahmeda el-Antakija
03:30–08:20: Spoznaja Allahovog znanja i njen utjecaj
08:20–12:50: Spoznaja Allahovog sluha i vida
12:50–18:56: Spoznaja Allahove milosti, tevbe i završna poruka
Ključne pouke:
Spoznaja Allaha rađa strahopoštovanje – što je spoznaja dublja, to je iman jači.
Znanje o Allahovom znanju, vidu i sluhu čuva od grijeha.
Slabljenje ove spoznaje vodi ka unutrašnjem rasulu i grijehu.
Allahova milost i prihvatanje tevbe mijenjaju i najtvrđa srca.
Praktična primjena:
Svakodnevno obnavljati svijest o Allahovim imenima i svojstvima – prije riječi, prije pogleda, prije odluke. Ta tiha prisutnost u srcu mijenja ponašanje bez prisile i čuva čovjeka i u javnosti i u osami.
Završna misao:
Kada se srce ispuni spoznajom Allaha, ono više ne traži put do Njega – ono je već na tom putu, smireno, budno i svjesno da je Allah uvijek bliži nego što čovjek misli.
Primjedbe
Objavi komentar