Kur’an
Tema: Vrijednost i ispravna praksa salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Kako se istinski odnositi prema salavatu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Kratak uvod
Ovo je zaustavljanje kod jedne od temeljnih ibadetskih praksi u životu muslimana: salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To nije sporedna stvar, niti puka forma. To je pravo Poslanika nad njegovim ummetom i ibadet koji ima posebno mjesto kod Allaha. Kroz ovaj govor podsjećam sebe i vas šta znači salavat, gdje mu je mjesto, kako se pravilno praktikuje i zašto se moramo čuvati svega što odvodi od onoga što je Poslanik lično podučio.
Glavni tekst
Na samom početku podsjećam na jasan i uzvišen temelj koji Allah, dželle ve ‘ala, postavlja u Svojoj Knjizi:
“Allah i meleci Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i selamite ga potpunim selamom.”
Ovdje Allah prvo obavještava o Svojoj veličanstvenoj praksi i praksi meleka, a zatim naređuje vjernicima da se pridruže tom činu (oko 00:00:18–00:00:36). Nije to preporuka bez težine, nego jasno pravo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nad njegovim ummetom.
Salavat i selam nisu odvojeni; naređeno je da se spoje. To je dio našeg odnosa prema Poslaniku i dio naše brige o vlastitoj vjeri (oko 00:00:56). Posebno se naglašava donošenje salavata kada se Poslanik spomene, ali i općenito u svim danima i noćima. Ipak, poseban status imaju noć uoči petka i sam petak (oko 01:19). Prenosi se stav imama Šafije da je volio donositi salavat u svakom vremenu, ali da mu je to bilo posebno drago uoči i na sam dan džume, zbog jasnih predaja o tome.
Zatim se navodi hadis Ebu Hurejre:
“Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.” (oko 02:06)
Ovdje se vidi temeljno pravilo: nagrada je prema vrsti djela, ali uvećana. Jedan salavat – deset Allahovih salavata. To je Allahova dobrota i plemenitost prema onome ko se sjeća Poslanika.
U tom kontekstu se spominje pitanje značenja Allahovog salavata. Neki su rekli da je to Allahova milost, ali se pojašnjava da salavat nije isto što i rahmet. Allah u Kur’anu jasno razlikuje ta dva pojma, kao u ajetu gdje spominje da su na strpljivima i salavati i milost (oko 03:37–03:56). Zbog toga se navodi detaljna kritika tog pojednostavljivanja, koju je iznio Ibn Kajjim u svom velikom djelu Dželā’ul-efhām. Salavat od Allaha znači uzdizanje, počast, veličanje i spominjanje Poslanika u uzvišenom društvu, a ne puko sažimanje u značenje milosti (oko 04:20–05:04).
Nakon toga dolazi izuzetno važan hadis Ibn Mes’uda (oko 05:24). On opisuje kako je klanjao sa Poslanikom, Ebu Bekrom i Omerom, i kako je u sjedenju prvo veličao Allaha, zatim donosio salavat na Poslanika, pa tek onda dovio za sebe. Poslanik mu tada kaže: “Traži – dat će ti se.” Ovdje se jasno pokazuje redoslijed i težina ovog mjesta u namazu. To nije običan trenutak; to je jedno od najvećih mjesta za primanje dove (oko 07:40–08:43).
Podsjećam da mnogi ljudi zapostavljaju ovu priliku. Završavaju namaz bez dove, a zatim dižu ruke nakon selama. Time propuštaju mjesto za koje Poslanik jasno kaže da je pogodno za uslišanje (oko 09:28). U sjedenju si već ponizio srce, veličao Allaha, donio salavat – i tada biraš šta ćeš tražiti. Posebno je naglašeno da su dove koje su prenesene od Poslanika najsigurnije i najpotpunije (oko 10:11).
Zatim se nižu hadisi u kojima ashabi pitaju: “Kako da donosimo salavat na tebe?” (oko 10:49–13:13). Ovo je izuzetno važno. Ashabi nisu sami smišljali riječi, iako su bili ljudi jezika i izraza. Oni su pitali Poslanika, on ih je podučio, i oni su se toga držali. To nam govori koliko su ozbiljno shvatali ovo pitanje.
Spominju se različite vjerodostojne formule salavata, sve prenesene u najjačim zbirkama hadisa. Sve su ispravne i dovoljne, i musliman može koristiti bilo koju od njih (oko 13:37–14:01). Ipak, posebno se ističe formula koja objedinjuje salavat na Muhammeda i njegovu porodicu, kao i na Ibrahima i njegovu porodicu, jer je ona najpotpunija (oko 20:24–21:10).
Ovdje dolazi snažno upozorenje: kasnije su se među ljudima pojavile izmišljene i isforsirane formule salavata, knjige i prakse koje nisu utemeljene u Sunnetu, ali su se proširile među neukima (oko 15:14–15:56). Ljudi su ostavili ono što je Poslanik lično podučio i počeli veličati novotarije, čak ubacujući u salavat izraze koji su u suprotnosti s vjerom, poput priznavanja koristi hamajlija (oko 16:42).
Time se, pod krinkom ljubavi prema Poslaniku, u vjeru uvlači zabluda. A ashabi su nam ostavili jasan primjer: pitali su, naučili i držali se onoga što im je rečeno. To je put koji treba slijediti (oko 17:27–17:54).
Na kraju se podsjeća da su ashabi ovu pouku smatrali najljepšim poklonom. “Da li da ti poklonim dar?” – i dar je bio upravo poučavanje ispravnog salavata (oko 18:15). Time se zatvara krug: znanje, Sunnet i čistoća ibadeta.
Pokrivenost transkripta
00:00–05:04 – Temelj salavata, njegovo značenje i razlika između salavata i milosti
05:04–10:34 – Salavat u namazu i posebno mjesto dove prije selama
10:34–14:01 – Vjerodostojne formule salavata
14:01–17:54 – Upozorenje na novotarije i napuštanje prenesenog Sunneta
17:54–kraj – Praksa ashaba, završne dove i zaključak
Ključne pouke
Salavat i selam su pravo Poslanika nad ummetom, a ne samo preporučeni zikr.
Allahov salavat nije isto što i milost, već posebno uzdizanje i veličanje Poslanika.
Dova prije selama u namazu je jedno od najjačih mjesta za uslišanje.
Ashabi su se striktno držali formula koje ih je Poslanik podučio.
Novotarije u salavatu vode ka zapostavljanju Sunneta i unošenju zabluda.
Praktična primjena
U svakodnevnom životu to znači da salavat donosimo svjesno, sa razumijevanjem i po Sunnetu. Da u namazu iskoristimo posljednje sjedenje za iskrenu dovu. Da se držimo prenesenih formula i da ne tražimo “posebne” izraze tamo gdje nas je Poslanik već savršeno podučio.
Završna misao
Onaj ko se drži onoga što je Poslanik lično ostavio svome ummetu, taj je na sigurnom putu. U tim jednostavnim, čistim riječima salavata nalazi se čast, bereket i ispravnost – bez potrebe za dodavanjem i bez straha od skretanja.
Primjedbe
Objavi komentar