Kur’an
Tema: zaštita od zavisti, sihra i sličnih iskušenja kroz istinsko robovanje Allahu
Kako se čovjek spašava kada bude pogođen zlom koje ne vidi, ali ga osjeća?
Kratak uvod
Ovo je podsjećanje koje se tiče stvarnih, teških i osjetljivih stanja kroz koja ljudi prolaze – bolesti, neobjašnjivih tegoba, strahova, sihra, zavisti i drugih iskušenja koja čovjeka mogu potpuno iscrpiti. Govor se oslanja na duboke riječi imama Ibnul-Kajjima i vodi čovjeka nazad onome što je temelj svake zaštite i svakog izlaza: iskrenom odnosu s Allahom i potpunom robovanju Njemu.
Glavni tekst
Spominjem riječi velikog učenjaka, Ibnul-Kajjima, rahimehullah, koji u svom djelu Bedai‘ul-fevaid navodi deset razloga koji su potrebni onome ko bude pogođen sihrom, zavišću, urokom ili sličnim iskušenjima, kako bi se – Allahovom dozvolom – iz njih izbavio. Ti razlozi nisu teorija, niti puka priča, već putokaz, iskustvo i duboko razumijevanje Kur’ana i sunneta.
Prvi razlog koji navodi jeste: utočište kod Allaha – isti‘aza, traženje zaštite kod Njega i oslanjanje isključivo na Njega (oko 00:00:00).
Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže:
„Reci: Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što je stvorio, i od zla mrkle noći kada se spusti, i od zla onih koji pušu u čvorove – a to su sihirbazi – i od zla zavidnika kada zavist ispolji.“
Allah čuje onoga ko se Njemu utječe. On zna od čega tražiš zaštitu. On je kadar nad svakom stvari. I samo je On Taj kod koga se traži utočište. Ne traži se zaštita kod stvorenja, niti se bježi nekome mimo Njega. On je Taj koji štiti one koji Mu se iskreno obrate i On je Taj koji ih čuva od zla od kojeg traže zaštitu (oko 00:00:26–00:00:53).
Suština isti‘aze nije samo izgovor riječi. Suština isti‘aze jeste bježanje – bijeg od onoga čega se bojiš, ka Onome koji te može zaštititi. Bježiš od slabosti ka Snazi. Od straha ka Sigurnosti. Od nepoznatog ka Onome koji sve zna. Zaštitnik je Allah. Čuvar je Allah. Onaj kome se utječeš je Allah (oko 00:01:18–00:01:43).
Isti‘aza je čin robovanja. Ona se ne upućuje nikome osim Allahu. Zato, svaki put kada čovjek bude pogođen nekim iskušenjem, njegovo prvo utočište treba biti Allah. Uzvišeni kaže: „A ko se Allahu čvrsto prihvati – upućen je na Pravi put.“ I kaže: „A ako te šejtan navede na zlo – zatraži zaštitu kod Allaha.“ I kaže: „Gospodaru moj, utječem Ti se od šejtanskih došaptavanja i utječem Ti se da mi se približe.“
Allah ne razočara Svoga roba kada je isti‘aza iskrena, kada je oslonac stvaran, a povratak Njemu istinit. Tada Allah preuzima brigu, pomoć, zaštitu i usmjeravanje tog roba (oko 00:02:08–00:02:31).
Sjećam se jednog čovjeka iz afričke zemlje koji mi je došao i govorio o stanju svoga sina. Mladić, u snazi, već šest mjeseci prikovan za postelju, pogođen nečim što niko nije znao objasniti. Uputio sam ga na riječi Ibnul-Kajjima. Rekao sam mu: prvo ti dobro prouči te riječi, razumij ih, zatim nazovi svoga sina, prevedi mu, pojasni i usmjeri ga da to primijeni. Nakon nekoliko dana, otac me zove – sin je ustao, otišao do telefonske govornice i javio da više ništa ne osjeća (oko 00:02:58–00:03:44).
Takvih primjera ima mnogo. Ali uspjeh nije u riječi, niti u čovjeku – uspjeh je u Allahu. Čuvar je Allah.
Musliman, u svakom stanju, treba biti okrenut Allahu, potvrđujući robovanje Njemu. Jer ti si u ovom životu rob. U blagostanju – robovanje kroz zahvalnost. U nesreći – robovanje kroz strpljenje. U bolesti – robovanje kroz oslonac. U strahu – robovanje kroz dovu. U svemu – robovanje kroz pokornost (oko 00:04:11–00:04:34).
Od Allahovih blagodati prema vjerniku jeste to što, kada bude pogođen bolešću, tegobom ili teškoćom, ne traži spas bilo gdje, nego se vraća svome Gospodaru. „Zato bježite Allahu.“ I u dovama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nema utočišta i nema spasa od Tebe osim kod Tebe.“ Allah je utočište. Allah je zaklon. Allah je spas (oko 00:05:18–00:05:46).
Koliko su ljudi danas potrebni ispravnog usmjerenja, jasnog savjeta, zasnovanog na Kur’anu i sunnetu, kada se suoče s ovakvim iskušenjima – bilo lično, bilo u porodici (oko 00:06:08–00:06:29).
Ibnul-Kajjim je u Bedai‘ul-fevaid duboko govorio o značenju sure El-Felek, o zavisti, sihru, uroku i njihovim posljedicama, a zatim je naveo praktične razloge kako se čovjek spašava iz tih stanja (oko 00:06:47–00:07:31).
Drugi razlog jeste: bogobojaznost – takva.
Takva nije tvrdnja jezika, nego stvarnost života. Takva znači: čuvati Allahove naredbe i zabrane. Talek ibn Habib je rekao: „Bogobojaznost je da radiš u pokornosti Allahu, na osnovu znanja od Allaha, nadajući se Njegovoj nagradi; i da ostaviš grijeh, na osnovu znanja od Allaha, bojeći se Njegove kazne.“ (oko 00:08:17–00:08:42)
Allah kaže: „A lijep ishod pripada bogobojaznima.“ I kaže: „Onome ko se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbiti ga odakle se i ne nada.“ I kaže: „Ako budete strpljivi i bogobojazni – njihova spletka vam neće nauditi.“
Jer onaj ko je u Allahovoj zaštiti – ko mu može nauditi? (oko 00:09:55–00:10:19)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ibn Abbasu: „Čuvaj Allaha – Allah će tebe čuvati.“ Čuvaj Njegove naredbe i zabrane, pa će te Allah čuvati u zdravlju, imetku, životu i svakom stanju (oko 00:10:19–00:10:43).
Pokrivenost transkripta
00:00–03:44
03:44–07:31
07:31–11:10
11:10–kraj
Nema bitno nejasnih dijelova, osim povremenih ponavljanja istih dijelova govora.
Ključne pouke
Isti‘aza nije samo izgovor, nego bijeg srca Allahu
Ko se istinski osloni na Allaha – Allah mu postaje dovoljan
Bogobojaznost je stvarna zaštita, a ne formalnost
Svako stanje u životu ima svoju vrstu robovanja
Allahova zaštita nadjačava svako ljudsko zlo
Praktična primjena
U trenucima straha, bolesti ili neobjašnjive tegobe, najvažnije je vratiti se osnovama: dovu učiniti iskrenom, oslonac stvarnim, a odnos s Allahom živim. Čuvati naredbe, kloniti se zabrana i ne tražiti spas tamo gdje ga nema.
Završna misao
Ko se u ovom svijetu nauči bježati Allahu, taj nikada neće ostati bez utočišta.
Primjedbe
Objavi komentar