Kur’an
Tema: znakovi Allahove ljubavi i kako se ta ljubav vidi u životu vjernika
Kako da znam da me Allah voli?
Kad čovjek stvarno voli svoga Gospodara, to se ne sakrije. Na njemu se pojave znakovi, i u srcu i u ponašanju. I ja želim da ti te znakove stavim pred oči, jasno i praktično, da se prepoznaš i da znaš gdje si. (oko 00:00:00)
Prva stvar: kad Allah zavoli roba, On to ne ostavlja samo “između Njega i roba”. Allah, dželle šanuhu, pozove Džibrila i kaže: “Ja volim tog i tog, pa ga i ti voli.” Onda Džibril zavoli tog roba, pa pozove meleke nebesa i kaže im da ga Allah voli. I onda ga zavole svi na nebesima. A onda se desi nešto posebno: Allah tom čovjeku “baci kabul na Zemlji” — ljudi ga prihvate. (oko 00:00:24–00:00:49)
Zato je prva vidljiva oznaka Allahove ljubavi: da te ljudi prihvate bez tvog siljenja i glume. Da te ljudi vole vidjeti, da se smire kad te sretnu, da ti vjeruju, da te spomenu po dobru i kad nisi tu. To nije “popularnost”, to je Allahov dar. (oko 00:00:49–00:01:13)
Zatim dolazi drugi veliki znak: Allah te pomaže da mrziš haram. Ne samo da “znaš” da je haram, nego ti postane odvratan. Oko ti ne voli gledati haram. Uho ne voli slušati haram. Jezik ti se gadi gibeta, nemimeta, laži. Ako ti se desi da pogriješiš, ne ostaneš hladan — nego te to peče iznutra i tražiš oprost. (oko 00:01:58–00:02:22)
I tu je poruka jasna: ako u sebi nađeš tu odbojnost prema haramu — to nije slučajno. To je znak da te Allah pomaže, a Allah ne pomaže roba bez razloga. (oko 00:02:22–00:02:43)
Još jedan znak Allahove ljubavi: Allah te štiti od harama čak i kad to ne razumiješ. Nekad čovjek planira nešto, misli: “ovo je dobitak”, a Allah mu to sruši. Pa izgubi trgovinu, propadne posao, zatvori se put… a ti bi možda u to ušao i pojeo haram. I Allah te “izgubi” od toga, ali iz ljubavi prema tebi. (oko 00:03:07–00:03:29)
Zatim: od znakova Allahove ljubavi je da te Allah uljepša u ponašanju — da ti da rifk, blagost, mekoću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje da kad Allah zavoli jednu porodicu, uvede među njih blagost. Pa se zapitaj: kakav si ti s ljudima? Jesi li lahak, blag, pristupačan? Ili si grub, tvrd, ohol, povređuješ ljude jezikom i postupcima? Ako vidiš da ti Allah daje samilost i nježnost prema drugima — to je znak teufika i znak ljubavi. (oko 00:03:52–00:04:31)
A onda dolazi nešto što mnogi ne shvate: kad Allah zavoli roba — On ga iskušava. I tu se ljudi zbune: “kako iskušenje može biti znak ljubavi?” Ali Poslanik kaže: velika nagrada ide uz veliko iskušenje, i kad Allah zavoli ljude — iskuša ih. Ko bude zadovoljan, ima zadovoljstvo; ko bude srdit, ima srdžbu. (oko 00:04:31–00:05:22)
I ovdje je važna preciznost: nisu sva iskušenja ista po značenju. Sve dolazi od Allaha, ali razlika je u stanju onoga ko je pogođen. Ako je čovjek u otvorenom grijehu, zulumu, jedenju tuđeg imetka — pa ga zadesi nedaća, to može biti opomena i kazna, ali i tada je kazna zapravo prilika da se vrati. Tu se spominje ajet o fesadu na kopnu i moru: Allah da ljudi okuse dio onoga što rade — da bi se vratili. (oko 00:06:03–00:07:57)
Pa vidiš čovjeka koji ima djecu, ali nema koristi od njih. Ima imetak, ali nema bereketa. Ima zdravlje, ali ne uživa u njemu. Kao da mu je život “pokvaren” — i to može biti od toga da je zloupotrijebio Allahove darove. Sve to može biti poziv: “vrati se”. (oko 00:07:12–00:07:57)
A ako si ti rob koji se trudi, kloniš se zuluma, koristiš ljudima, i iznenada te zadesi bolest ili težak udarac — to može biti podizanje stepena. Dokaz su poslanici: Ejjub, alejhis-selam, iskušan godinama, izgubio djecu i imetak, i opet se Allahu obraća s edebom: “Mene je dotakla nevolja, a Ti si Najmilostiviji.” Nema drskosti, nema prigovora, samo poniznost. I onda dolazi olakšanje. (oko 00:08:17–00:10:18)
Zato ti kažem: kad te zadesi bolest ili bilo kakva nedaća, nemoj se buniti protiv Gospodara. Iskušenje dolazi po mjeri vjere, i čovjek se stepenima penje saburom. (oko 00:10:40–00:11:02)
Od znakova ljubavi je i ovo: nekad Allah ubrza kaznu na dunjaluku da te očisti, da ne dođeš na Sudnji dan s tim teretom. Poslanik kaže: kad Allah hoće robu dobro, ubrza mu kaznu; a kad hoće zlo, ostavi ga da ide, pa mu se to naplati na Ahiretu. I bolje je da se čovjek očisti ovdje nego tamo, na dan kad svako bježi od najbližih, jer se boji za svoje hasenate. (oko 00:11:02–00:12:44)
Onda ide jedan prelijep znak: Allah te uposli da koristiš ljudima. Najdraži ljudi Allahu su oni koji su najkorisniji ljudima. Pa pogledaj sebe: širiš li dobro? Olakšavaš li drugima? Priskočiš li kad se neko razboli, kad mu je teško, kad mu treba pomoć? Ili si od onih koji vole da šire loše vijesti i tuđu nesreću? (oko 00:13:02–00:14:26)
Spominje se i primjer žene koja je godinama skupljala sitno u vazu koju je dobila na dan udaje, pa svaki put kad dođu gosti neko ubaci nešto, i to se na kraju sedmice udijeli kao sadaka. Naizgled sitnica, ali kod Allaha — ogromno, jer je bila posrednik dobra. (oko 00:15:08–00:15:52)
Zatim: od znakova Allahove ljubavi je lijep ahlak. Kad su pitali ko je najdraži Allahu, odgovor je bio: oni najljepšeg morala. Čovjek kojeg ljudi vole vidjeti, kome se obraduju, koji nema u srcu zavist, mržnju, zluradost. I ovdje ide direktno ogledalo: kad nazoveš nekoga, obraduje li se ili se sklanja od tebe zbog tvog jezika? (oko 00:16:12–00:17:37)
Onda dolazi ozbiljan dio: upozorenje na stvari koje ruše djela. Treba tražiti “mubarek” djela koja se umnožavaju, poput zikra, posta, ranog ustajanja, hodanja u džamiju, čekanja namaza… i služenja ljudima, jer ko je u potrebi brata, Allah je u njegovoj potrebi. (oko 00:18:18–00:20:14)
Ali isto tako: čuvaj se onoga što poništava djela, kao kidanje rodbinskih veza i dugotrajna svađa. Spominje se da se djela izlažu ponedjeljkom i četvrtkom, pa se kaže da se odgode djela onih koji su u međusobnom prekidu. Zato ne daj “ponos” da ti zatvori vrata prema Allahu. Oprosti i pređi, jer je Poslanik rekao da oprost ne povećava robu ništa osim časti. (oko 00:20:54–00:21:58)
I čuvaj se haseda, jer on jede hasenate kao što vatra jede drva, a najgore je što hased povlači za sobom druge grijehe: laž, nemimet, potvoru, zulm… pa ti gori sve što si gradio noću i danju. (oko 00:21:58–00:23:00)
Posebno naglašavam: prava ljudi su opasna. Grijesi između tebe i Allaha brišu se iskrenom tevbom, ali prava ljudi ne prolaze tako lako. Spomenut je primjer “muflisa” — čovjek dođe s dobrim djelima, ali ih podijeli onima kojima je učinio nepravdu. Kao čovjek koji trideset godina skuplja imetak, pa ga u jednoj noći podijeli svima osim vlastitoj porodici — ludost. A još veća ludost je dijeliti svoje hasenate na Ahiretu. (oko 00:23:00–00:25:29)
Zatim se govor širi na veliku istinu: sve u ovom svijetu ima mudrost. Allah je Hakim, i ništa nije bez razloga. Ima bogat i siromašan, slobodan i rob, zdrav i bolestan — da bi jedni drugima bili potrebni, da se život pokrene, da se ispita čovjek. (oko 00:26:54–00:27:59)
Pa se pravi razlika: ono u što se ljudi ne miješaju — noć i dan, Sunce i Mjesec, nebesa — to je savršeno uređeno. A ono gdje se ljudska nepažnja umiješa — tu dolaze kvarovi, greške, raspadi brakova, loš odgoj, bolesti izazvane pretjerivanjem… i tu se vidi čovjekova slabost. (oko 00:28:20–00:29:19)
I onda snažna poruka: ne umišljaj savršenstvo. Ti si manjkav, ja sam manjkav, svi smo manjkavi. Ako hoćeš mir, prihvati ljudsku nesavršenost i ne traži od svijeta da bude bez greške. (oko 00:30:12–00:30:52)
Tu se spominje i Allahovo ime El-Latif: On ti uređuje stvari u pozadini, neprimjetno. Kao u priči o Jusufu: braća iz zavisti bace Jusufa u bunar, ali baš u bunar pored kojeg će doći karavan koji ga vodi u Egipat — jer Allah želi da Jusuf postane vladar. To je “lutf”: skriveno upravljanje, mimo tvog plana. (oko 00:31:10–00:32:09)
Zato se traži od tebe jedna stvar: povjerenje u Allahovu mudrost. Nekad se oženiš nakon istihare pa ti dođe teško, i pitaš “gdje je korist?” A korist može biti da te Allah učini štitom za nekoga, ili da kroz tebe nekoga sačuva, ili da te tvoj sabur podigne. Spomenut je i primjer čovjeka koji je nakon godina braka i dalje osjećao odbojnost prema ženi, a poslije se ispostavilo da je ona pod jakim sihrom i da je Allah nju sačuvao kroz tog čovjeka. (oko 00:32:54–00:35:02)
Pa se navode i primjeri mudrosti u stvarima koje ljudi omalovažavaju, poput muhe: ona ti pokazuje gdje je prljavština, i preko nje se razvijaju sredstva čišćenja, i u Kur’anu se spominje kao primjer slabosti. Poruka: ništa nije bez svrhe, samo mi ne vidimo sve. (oko 00:35:02–00:36:15)
Zato se traži da se u srcu učvrsti ridā: ako dođe dobro — kažeš “ovo je Allahova milost”; ako ode nešto — kažeš “ovo je Allahova pravda”. I kad učiš istiharu, u samoj dovi stoji: “zatim učini da budem zadovoljan time.” Pa kad Allah zatvori vrata, ne lomi se i ne tjeraj silom — uradi uzroke, potrudi se, pa budi zadovoljan onim što Allah odredi. (oko 00:37:14–00:38:53)
Spominje se i upečatljiva priča o čovjeku s tumorom blizu kičmene moždine: doživi stravičnu nesreću, komad metala mu prođe kroz vrat, padne u komu… i na kraju se probudi živ — a tumor nestane jer ga je taj udar uklonio. Poruka je jasna: ono što ti izgleda kao katastrofa, u Allahovoj mudrosti može biti spasenje. (oko 00:38:53–00:41:34)
Onda govor prelazi na drugo veliko ime: El-‘Afuww — Onaj koji briše. Ne samo da oprašta, nego briše i pretvara. I da bi ti to ušlo u srce, ja te vodim na Sudnji dan: ljudi skupljeni, dolazak Gospodara kako dolikuje Njegovoj veličini, meleki u safovima, Džehennem doveden, sudnica postavljena, svjedoci — jezici, ruke i noge, i ti prozvan imenom. Onda ti se kaže: “Čitaj svoju knjigu.” (oko 00:44:12–00:46:16)
I tad vidiš stvari koje si zaboravio, ali Allah nije zaboravio. Zato Poslanik kaže: ko bude “detaljno ispitivan”, propao je. A vjernik ima lakši račun — ne “obračun”, nego samo “izlaganje”. I kad Allah hoće da ti oprosti, On te pokrije Svojim zastorom, pa ti niko ne vidi sramote osim Njega. I onda ti Allah pokaže greške i na kraju kaže: “Sve ovo smo pretvorili u hasenate, oprostili smo ti.” To je ‘afw. (oko 00:47:01–00:48:49)
Zato je najpoznatija dova u Lejletul-kadru: “Allahu, Ti si Onaj koji briše, voliš brisanje, pa izbriši moje.” (oko 00:49:10–00:49:48)
I onda dolazi praktičan dio: ako Allah voli ‘afw, onda i ti trebaš voljeti ‘afw. Primjer Jusufa: u trenutku moći kaže braći: “Danas vam nema prijekora.” Primjer Poslanika u Mekki: “Idite, vi ste slobodni.” Oprost dolazi od jakog, ne od slabog. (oko 00:50:09–00:51:38)
Zatim se objašnjavaju tri stanja kad te neko povrijedi:
možeš doviti protiv njega — imaš pravo, dova mazluma je stvarna;
možeš tražiti svoje pravo i prepustiti stvar Allahu — dobit ćeš nadoknadu;
možeš oprostiti radi Allaha i tražiti nagradu direktno od Allaha — i to je najuzvišenije. (oko 00:52:04–00:54:11)
Tu je priča o Ahmedu ibn Hanbelu: pred smrt mu dođe čovjek koji ga je bičevao i traži oprost, a Ahmed mu kaže da mu je halalio radi Allaha. I spominje se poziv na Sudnjem danu: “Ko je imao nagradu kod Allaha, neka ustane” — pa se veže za ajet: “Ko oprosti i popravi, njegova nagrada je kod Allaha.” (oko 00:54:11–00:55:44)
I priča o Ebu Bekru: prekinuo je sadaku čovjeku koji je učestvovao u potvori protiv Aiše, pa Allah objavi ajet: “Neka oproste i pređu; zar ne volite da Allah vama oprosti?” I Ebu Bekr se vrati sadaki. To je kad čovjek stavi Allahovo zadovoljstvo iznad svoje povrijeđenosti. (oko 00:56:03–00:57:26)
Onda ide opomena: oprost nije uvijek pohvalan ako neće donijeti popravku. Spominje se primjer saobraćajne nesreće: ako znaš da će čovjek opet ugrožavati ljude i neće se popraviti, tada oprost bez popravke nije “mahmuud”. Oprost koji Allah voli je onaj koji nosi islah. (oko 01:01:01–01:01:45)
Na kraju dolazi snažno podsjećanje na nadu i strah: Allah je najmilostiviji. Kad bi ti neko rekao da će te majka suditi na Sudnjem danu, smirio bi se — pa kako tek pred Allahom čija milost obuhvata sve? Spominje se hadis o Mu’azu: pravo Allaha je da Mu se robuje bez širka, a pravo robova kod Allaha je da ih ne kazni ako nisu činili širk. Ali odmah se upozorava: ne budi siguran od Allahove kazne — On oprašta, ali i kažnjava. (oko 01:02:29–01:05:08)
Zatim se opisuje strahota prolaska preko Džehennema: svi će “doći” nad njega, i spominje se sirat tanji od dlake i oštriji od sablje, i da spas ne dolazi od tvojih djela nego od Allahove spasavajuće milosti: “pa ćemo Mi spasiti bogobojazne.” (oko 01:05:31–01:09:23)
I onda praktična oporuka: ne potcjenjuj namaz — to je veza s Allahom. Ne prekidaj zikr — Allah spominje onoga ko Ga spominje. Čovjek može oslabiti svog šejtana stalnim spominjanjem Allaha: ulazi u kuću s Bismillom, izlazi s Bismillom, jede s Bismillom, stalno se vraća Allahu. (oko 01:10:43–01:13:38)
I završna poruka tog dijela: Allah je blizu, vrata tevbe su otvorena do grgljanja duše. Hadis kudsi: ako Ga dozivaš i nadaš se, On oprašta; pa makar grijesi bili do nebesa, pa makar došao s punom Zemljom grešaka, ako dođeš bez širka — dolaziš Allahu s oprostom. (oko 01:15:38–01:16:21)
Zatim te se podsjeti da su hasenati oko tebe: osmijeh, uklanjanje smetnje, gostoprimstvo, briga o jetimu… i spominje se dova ulaska na pijacu koja nosi ogromnu nagradu. (oko 01:18:32–01:19:34)
Ali opet: čuvaj se rušitelja djela — poput odugovlačenja ikindije, i čuvaj se zuluma prema ljudima. Jer na Sudnjem danu se bježi od najbližih — ne zbog mržnje, nego zbog straha da ne uzmu tvoj hasenat. (oko 01:22:03–01:23:45)
Spominje se i stanje ljudi na A’rafu, onih kojima su se izjednačile hasenate i sejjie — ni u Džennet ni u Džehennem, čekaju u strahu i nadi. I zato: povećaj hasenate dok si živ, jer mrtav će moliti da se vrati samo da uradi jedno dobro djelo. (oko 01:24:08–01:25:26)
Spominje se i snažna alegorija s dvije “ostrvske” stanice: ovaj svijet je prvo ostrvo, Ahiret drugo. Jedan čovjek razori Ahiret a gradi dunjaluk, pa pređe iz imara u ruševinu; drugi radi i na dunjaluku i za Ahiret, pa pređe iz imara u još bolji imar. (oko 01:26:15–01:28:47)
Pred kraj se govori o Allahovom imenu El-Halim — Onaj koji ne žuri s kaznom. Ne zato što ne može, nego zato što želi da se rob vrati. Spominje se da melek koji piše loša djela čeka šest sati prije upisa, pa ako se pokaješ — briše se; a dobro djelo se piše čim ga naumiš. To je Allahova blagost prema tebi. (oko 01:29:35–01:30:49)
I zato je poruka jasna: ne daj da te Allahova blagost uspava. On prašta i odgađa, ali kad se naljuti, uzima moćno. Zato se ti odgajaj na hilm-u: smirenost, strpljenje, nepravljenje zuluma, posebno prema porodici. (oko 01:35:09–01:36:38)
Pokrivenost transkripta:
00:00–05:22
05:22–12:44
12:44–25:53
25:53–42:37
42:37–01:02:10
01:02:10–01:36:38
Nejasnih/prekinutih dijelova u dostavljenom tekstu nisam primijetio; tok je bio razumljiv.
Ključne pouke
Kabul među ljudima može biti znak Allahove ljubavi kada dolazi bez glume i interesnog puta.
Mržnja prema haramu i unutarnje gađenje prema grijehu znak su Allahove pomoći i bliskosti.
Iskušenje nije uvijek kazna; može biti opomena da se vratiš ili uzdizanje stepena kad si na hajru.
Prava ljudi su teža od privatnih grijeha; na Ahiretu se hasenati dijele onima kojima si zulum učinio.
Oprost radi Allaha može postati djelo koje te podigne više nego godine drugih ibadeta.
Praktična primjena
Kad te Allah iskuša, nemoj odmah presuditi šta to znači, nego pogledaj svoje stanje: popravljaš li se ili toneš? Drži se namaza, ne prekidaj zikr, popravljaj odnose, bježi od haseda i zuluma, i traži prilike da koristiš ljudima — jer se srce čisti i jača baš tamo gdje se čovjek savlada radi Allaha.
Završna misao
Sve što te zadesi, i ono što ti se da i ono što ti se uzme, u Allahovoj je mudrosti — a srce se smiri tek kad povjeruje da je On Hakim, Halim i ‘Afuww, i da ti nijedna vrata ne zatvara prije nego što te pozove da Mu se vratiš.
Primjedbe
Objavi komentar