Kur’an
Tema: Optimizam u mjesecu Ramazanu
Kako da u Ramazanu povratiš optimizam i razbiješ pesimizam?
Ramazan (oko 00:02:22) mi je uvijek dokaz da se čovjek može promijeniti, i da se društvo može popraviti kad se srca okrenu Allahu. U zadnjoj trećini noći vidiš džemate, teravije, mukabele, iftare… i odmah osjetiš: ima manje kriminala, manje alkohola, manje onih ružnih svakodnevnih scena koje nas inače guše. Kao da Ramazan pokaže “pravo stanje” ummeta kad se probudi (oko 00:03:13).
I baš zato govorim o optimizmu. Jer realno, u našem narodu je pesimizam raširen kao korov (oko 00:05:47). Gdje god odeš — posao, škola, ulica, mediji — sve je crno, svi kukaju, svi nezadovoljni. A kad bi objektivno pogledali, imamo toliko blagodati i toliko pozitivnih stvari koje bi nas morale gurati naprijed (oko 00:06:14). Ali mi uporno hranimo negativu, kao da nam je draža od istine.
A uz to, dolazi nova generacija — omladina od dvadeset pa naniže — i vidim u njima strah, manjak samopouzdanja, lijenost, neambicioznost, gomilu vremena na društvenim mrežama, i onu stalnu rečenicu: “Nisam ja… Zašto ja… Ne mogu…” (oko 00:06:54). I zato je obaveza da ih ohrabrimo, da ih poguramo u izazove, da se “okale”, da pokažu šta nose u sebi. Jer potencijala ima, samo ga niko ne prepoznaje, niko ne daje priliku. Roditelji iz sažaljenja često uguše dijete: “Ne moj sine, babo će, mama će…” i odrasta generacija bez volje (oko 00:08:19).
Danas mi dođu primjeri koji su stvarno alarm. Profesor priča: dječak 13 sati dnevno na mrežama (oko 00:08:38). Stručnjaci govore da im dolaze djeca rođena zdrava, ali zbog sjedenja, igrica i neaktivnosti — mišići slabi, tijelo krhko, ne zna se popeti na drvo, ne zna trčati, sve ga “lomi” (oko 00:09:05). I onda sutra — to su nosioci društva. Ne možeš šutjeti.
Onda još nešto: vjera nije samo džamija. Jeste i džamija, i namaz, i hidžab — ali islam je širi. Islam nas uči optimizmu u raznim sferama života, i tu se vidi ljepota vjere (oko 00:09:50).
Optimizam je, kako kažu, način razmišljanja da i u teškom vidiš nešto povoljno (oko 00:10:19). I navodim primjer iz predaja: Isa, alejhis-selam, prolazi pored uginulog psa, učenici vide smrad i odvratnost, a on kaže: “Pogledajte kako su mu bijeli zubi.” U negativnom je primijetio nešto pozitivno (oko 00:10:46). To je optimizam.
I mi imamo toliko toga lijepog oko sebe, ali ne vidimo. Stranci dolaze da gledaju naše vodopade, prirodu, a mi ne znamo obići svoju Bosnu. Ljudi iz Sanskog Mosta nisu bili na vodopadu Blihe, a turisti dolaze izdaleka (oko 00:12:11). Čovjek treba sebe odgajati da u onome što ga okružuje vidi dobro, da mu srce ne postane slijepo.
S druge strane, pesimizam je bolest (oko 00:12:57). Ima ljudi, sjedneš s njim na kafu i tri dana ti nije do smijeha — sve crno, sve propalo, sve nema hajra. A islam ne voli širenje tog duha: kad insan kaže ljudima “uništeni ste”, on ih ruši, i sebe ruši (oko 00:21:09).
Zatim objašnjavam jednu veliku stvar: islam briše zloslutnju i sujevjerje. Kod Arapa je bilo rasprostranjeno, a i mi smo danas “prvaci” u tome (oko 00:14:44). Nađu jaje, dlaku, konac — odmah: “Urotili se, selo nas mrzi, firma nas mrzi…” Ljudi žive u grču. I poslanik, alejhis-selam, jasno kaže: nema zloslutnje, a sviđa mu se lijepa riječ — optimizam, “biće dobro”, “Allah je tu” (oko 00:17:44). U islamu nema hamajlija, zapisa, potkovica i tih stvari koje hrane strah (oko 00:18:21). To sve direktno hrani pesimizam.
Onda navodim najveće izvore pesimizma:
Šejtan: došaptava tugu i kiselost bez razloga. Ustaneš, sve ti dobro, a ti kisel — a ne znaš ni zašto (oko 00:19:28).
Ljudi pesimisti: sjedneš s čovjekom, ništa mu ne valja — politika, selo, hodža, zajednica — i ti odeš kući pun mraka, pa se istreseš na porodicu (oko 00:20:24).
Mediji: crna hronika je najčitanija, i čovjek postane ukočen od negativnih vijesti. Plus serije i filmovi koji ti indirektno nabijaju kompleks i osjećaj da “ti nemaš ništa” (oko 00:21:31).
Gatanje, horoskopi, proricanja: pročita nešto i onda krenu strahovi “šta ako se ispuni” (oko 00:22:51).
Neispravno poimanje iskušenja: omladina danas doživljava sitnicu kao smak svijeta — bubuljica, kriv nos, neko ga zadirkuje — i hoće dići ruke od života. Nisu spremni ni na minimalan izazov (oko 00:23:27).
Opsesija snovima: ljudi se vežu za snove više nego za Kur’an i hadise. Sanja noćas i odmah traži tumačenje, pa se prepadne i živi u tjeskobi (oko 00:27:27).
I onda pokažem šta pesimizam proizvodi: depresiju, stres, tjeskobu, nesanicu, nervozu, anksioznost, iritantnost… pesimista je insan kome sve smeta, i to razara i njega i kuću i društvo (oko 00:26:23).
A onda dolazim do izvora optimizma:
Spoznaja Allaha: kad čovjek zna ko je Allah — Milostivi, Onaj koji daje nafaku, izlaz, oprost — tada srce postaje mirnije i optimističnije (oko 00:29:47). Najveći izvor današnje sikiracije je dunjaluk: ljudi misle da će “izgurati” nafaku bez Allaha, pa zapostave namaz, a zaborave Ko daje (oko 00:30:20).
Kur’an i životopis Poslanika: sjećam te na događaj prve objave. Poslanik dolazi kući u strahu, a Hatidža, radijallahu anha, smiruje: “Allah te neće poniziti,” i nabraja njegove osobine. Kakav optimizam jedne žene (oko 00:32:23–00:33:46).
Kazivanja o Musau, alejhis-selam: more ispred, faraon iza, a Musa kaže: “Nikad! Sa mnom je moj Gospodar, On će mi dati izlaz.” I Allah otvori more (oko 00:34:05–00:35:13).
Vjerovanje u kader: kad znaš da ono što te zadesilo nije te moglo mimoići, i ono što te mimoišlo nije te moglo zadesiti — nema mjesta za crnjak. Primjer Halida ibn Velida: ranjen cijeli život, a umire u postelji — to je sudbina (oko 00:35:36–00:36:39).
Gledanje onih koji su ispod u dunjaluku: mi se mjerimo s Njemačkom, a ne gledamo kako ljudi žive bez osnovnog. Spominjem Afriku i kako se čovjek postidi vlastitog nezadovoljstva (oko 00:37:17–00:39:18).
Druženje s optimistima, ambicioznost, upornost, hrabrost, strpljenje, dova (oko 00:42:25–00:42:48).
Na kraju dajem savjete kako biti optimista danas:
Prvo: vjeruj u Allaha i vjeruj Allahu (oko 00:43:05). Nije dovoljno reći “vjerujem u Allaha”, a onda živjeti kao da Allah ne daje nafaku i ne otvara vrata.
Drugo: uživaj u onome što imaš i nemoj da te ono što nemaš spriječi da budeš zahvalan. Ne čekaj da budeš milijarder da bi “živio”. Uživaj i sa pet maraka — pola kile ćevapa, porodica, planina, smijeh, zdravlje (oko 00:44:55–00:46:20). Mi često imamo 95% blagodati, a ubijamo sebe zbog onih 5% što fali (oko 00:46:20–00:46:30).
Treće: lijepo mišljenje o Allahu. U hadisu-kudsijju je značenje: Allah se prema robu ophodi onako kako rob misli o Njemu. Budi optimist: Allah će olakšati, Allah će opskrbiti (oko 00:46:51–00:47:23).
Četvrto: shvati da optimizam ne znači život bez problema. Poslanik je imao problema, pa kako nećemo mi. Razlika je što optimista vidi izlaz i smisao, i zna nositi teret (oko 00:47:39).
Peto: poštuj sebe. Znaš svoje sposobnosti. Budi ustrajan. Vjeruj da možeš — uz oslonac na Allaha. U Bosni su veliki umovi često iz “dalekih sela”. Ne određuje te selo, nego volja, rad i tevfik (oko 00:48:22–00:49:10).
Šesto: ne lomi djecu preko svojih kompleksa. Daj djetetu priliku da ide za onim što voli, da pokaže potencijal, da bude ambiciozno i učinkovito (oko 00:50:01–00:50:50).
Sedmo: čuvaj se pogrešnog optimizma. Nije optimizam da ništa ne radiš pa očekuješ čudo. Primjer učenika koji uči samo zadnju stranicu, pa dobije jedinicu. Pravi optimizam je: uči sve, pripremi se, uradi što možeš, pa se nadaj dobru (oko 00:54:50–00:55:48).
I završavam snažnom pričom: čovjek 40 godina pravio katance, pa Allah u njegovo srce stavi ljubav prema znanju. Šejh mu kaže da nauči tri riječi. On cijelu noć ponavlja, pa ih opet zaboravi, ali se ne predaje. I na kraju postaje jedan od najvećih učenjaka šafijskog mezheba. Poenta: ne odustaj, pokušaj, budi uporan, i rezultat dođe (oko 00:56:21–00:59:05).
A onda poruka Ramazana: ovo je mjesec optimizma. Svugdje je hajr — ezani, sehuri, iftari, teravije, mukabele… iskoristi momenat, donesi odluke: “Mogu. Hoću. Znam.” Pokušaj stotinu puta (oko 00:59:33).
I još jedan motiv: hafiz koji je htio odustati od hifza, pa vidi kapljicu kako godinama dubi kamen. I kaže sebi: ako kap može udubiti kamen, mogu i ja naučiti Kur’an. Vratio se i postao hafiz (oko 01:00:22–01:00:51). Upornost, istrajnost, oslonac na Allaha — to su ključevi.
Pokrivenost transkripta:
00:00–00:05 (uvod i kontekst Ramazana), 00:05–00:19 (zašto optimizam, definicija, sujevjerje), 00:19–00:29 (izvori pesimizma i posljedice), 00:29–00:42 (izvori optimizma), 00:42–01:01 (savjeti, priče, završnica).
Ključne pouke
Ramazan pokazuje da promjena nije teorija, nego realnost – kad se čovjek okrene Allahu.
Pesimizam je bolest koja se širi šejtanom, ljudima i medijima – i mora se liječiti.
Optimista ne negira probleme, nego u njima traži izlaz i smisao uz oslonac na Allaha.
Spoznaja Allaha, Kur’an i kader su najveći izvori unutrašnje snage i optimizma.
Pravi optimizam traži trud – nije “nadanje bez rada”, nego poduzimanje uz dovu.
Praktična primjena
U Ramazanu sebi možeš postaviti jednostavan cilj: svaki dan uradi jednu stvar koja jača optimizam — namaz na vrijeme, kraća mukabela, manje vijesti i mreža, više druženja s pozitivnim ljudima, i jedna konkretna odluka: “pokušat ću opet.” To je sitno, ali stalno, i vremenom preodgoji čovjeka.
Završna misao
Ramazan nije mjesec u kojem samo “izdržimo” glad, nego mjesec u kojem se vraćamo sebi: da gledamo blagodati, da se ne predajemo, i da u srcu stalno nosimo onu rečenicu koja liječi čovjeka — Allah će otvoriti izlaz.
Primjedbe
Objavi komentar