Kur’an
Tema: govor o Danu sudnjem kao “studijskom vodiču” Allahove milosti i o tome kako šejtan laže obećanjima i lažnim nadama, dok Allahovo obećanje nikad ne razočara
Kako da ne završim slušajući šejtanov govor u Vatri?
Od prvih trenutaka Objave, tema Sudnjeg dana stoji u samom srcu naše vjere. I ne govorim to kao nešto apstraktno, nego kao stvarni potres koji je došao ljudima koji uopće nisu vjerovali u život nakon smrti (oko 00:00:00–00:00:44). Zamisli da živiš među narodom kojem je ideja proživljenja potpuno strana: “Kad umremo i postanemo kosti i kamenje, hoće li nas Allah stvarno vratiti?” (oko 00:00:44–00:01:13). Ti si musliman, elhamdulillah, i mnoge stvari su ti “normalne” – ali tada shvatiš koliko je prva generacija bila odvojena od okoline: ne samo po detaljima ahireta, nego po samom vjerovanju da ahiret postoji (oko 00:01:13–00:01:30).
I onda dolazi ključ: život prije smrti dobija smisao tek kad prihvatiš život poslije smrti. Bez toga, sve postaje prazno, slučajno, besciljno (oko 00:01:30–00:01:52). Zato podsjećam na primjer naše majke kojoj je dato obećanje kuće u Džennetu “od bisera, bez buke i umora”, a ona okružena ljudima koji negiraju sve poslije smrti (oko 00:01:52–00:02:10). Pa ako se mi danas nekad osjećamo “čudno” među ljudima, pogotovo u vremenu kada se čovječanstvo brutalno razotkrilo, to nije ni blizu onoj stranimosti koju su muslimani tada osjetili (oko 00:02:10–00:02:26).
U tom okviru postaje jasnije i zašto je Objavljivanje krenulo postepeno: da je prva poruka bila samo “ne pijte” i “ne činite zinaluk”, ljudi bi rekli: “Kunemo se Allahom, nikad to nećemo ostaviti.” Ali Allah je krenuo s vjerovanjem: u Allaha i u Ahiret, dok se srca ne pripreme, dok se ne promijeni način razmišljanja (oko 00:02:42–00:03:33). Jer halal i haram su “materijalni”, vidljivi, ali temelj je u vjerovanju koje te nosi.
Zato, kad Allah u Kur’anu prenosi šta će šejtan reći, to nije “priča radi priče”. To je milost. Ja to volim opisati kao studijski vodič pred ispit: Allah ti ne skriva šta je prolaz, šta je pad, i ne skriva ni šejtanove posljednje riječi u Vatri (oko 00:03:52–00:05:20). Zamisli da dobiješ vodič koji tačno opisuje kako si krenuo, kako si skrenuo, gdje si završio, i šta će se desiti ako sada uradiš određeni korak. Onda niko ne može reći: “Bio sam prevaren.” Potpis je jasan. Upute su jasne (oko 00:05:20–00:05:33).
I tu se pojavi i jedna misao koju neki ljudi spomenu: “S konceptom Džehennema sam se borio dok nisam vidio otvorenu okrutnost… pa sam rekao: elhamdulillah na postojanju pravde.” Ima određene “utjehe” u tome da postoji mjesto za zulum kakav oči danas gledaju (oko 00:06:03–00:06:25). Ali odmah se mora reći i drugo: Džehennem nije samo “za njih”. Strah Sahaba je bio da čovjek može završiti u tom društvu čak i ako nije na stepenu njihovog zla (oko 00:06:25–00:07:23). Zato su plakali nad ajetima. Zato je i Omer, radijallahu anhu, čovjek od kojeg šejtan bježi, imao onaj strah: “Kad bi rekli da će jedan čovjek u Vatru, bojao bih se da sam ja.” A kad bi rekli da su svi spašeni, opet bi se bojao da je izuzetak on (oko 00:07:39–00:08:15). To nije bolest, to je živ ahiret u srcu.
Zbog toga ja želim da ove ajete “živim” dok ih učim: čim čujem vijest o onima koji su se bojali Gospodara i ušli u Džennet, u meni se probudi nada: “Allahu moj, želim biti među njima – ne zbog mene, nego zbog Tebe.” A kad se ton ajeta promijeni, u meni se probudi strah: “Allahu moj, ne želim biti među onima – znam da imam u sebi mogućnost da padnem, da mi duša sklizne u ružne osobine, makar ne do kraja kao oni koje prezirem.” (oko 00:08:31–00:09:20)
Onda dolazimo do ajeta o šejtanu, i ja te vodim u kontekst sure Ibrahim: ajet 22. I učim te navici: kad ti neki ajet “iskoči” kao poznat, pogledaj prije i poslije – jer kontekst ti otvori srce (oko 00:10:24–00:11:26). Prije šejtanovih riječi stoje Allahove riječi: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam povećati; a ako budete nezahvalni, Moja kazna je žestoka.” (oko 00:11:52–00:12:12)
I ovdje se dešava jedna duboka stvar: prije nego što te šejtan ikad dotakne, tebe je dotakla Allahova riječ. Prije šejtanskog utjecaja, postoji fitra, postoji ugovor: “Zar Ja nisam vaš Gospodar?” – i mi smo rekli: “Jesmo.” I u tom trenutku nije bilo šejtana da se ubaci. To je bio čisti trenutak u kojem se u tebe urezala istina, i njen trag ostaje, makar se razgovora ne sjećao (oko 00:12:26–00:13:26). Prije šejtana, Allah. To je redoslijed koji mora ostati u tvojoj svijesti. I kad je Allah stvorio Adema, prije šejtanove spletke, Allah mu je dao uputu (oko 00:14:31–00:14:48). Da se ne zavaramo: dobar i loš utjecaj nisu jednaki. Nikad nisu bili jednaki. Šejtan dolazi nakon što Allah u tebe ugradi nešto dublje i plemenitije (oko 00:14:48–00:15:04).
Pa šta je “blagodat” na kojoj se traži zahvalnost? Najveća blagodat je iman. Veća od života, veća od samog postojanja. Jer iman čini da život ima smisao (oko 00:16:11–00:16:26).
A onda pogledaj šta je šejtanova srž: nezahvalnost. Njegov pad je krenuo iz onog otrova: vidio je Ademovu počast kao prijetnju sebi. To je gubitnički mentalitet: tuđi uspjeh doživljavaš kao svoje poniženje (oko 00:16:43–00:17:38). Umjesto da gledaš svoju vezu s Allahom, ti se baviš “zašto je on dobio”. Čak, šejtan ide do bezobrazluka: “Ti si me zaveo, Ti si mi to uradio,” kao da Allah nije Taj koji ga je uopće počastio da bude tu gdje jeste (oko 00:18:07–00:18:40).
I odatle dolazi njegova “strategija”: on želi da nas odvoji od zahvalnosti. On je obećao da će većina ljudi završiti nezahvalna – isto kao on. Misery loves company: bijeda traži društvo. I zato on hoće da povuče što više duša sa sobom (oko 00:19:07–00:20:10).
Nasuprot tome, Allah ti otvara vrata: “Ako budete zahvalni, povećat ću vam.” Jedno tumačenje je: povećat ću vam iman iz imana u iman. Zahvaljuješ na vjeri – Allah ti da više vjere. Više vjere – više perspektive. Više perspektive – više smirenja. Više smirenja – više zadovoljstva Gospodarom. A kad si ti zadovoljan Allahom, Allah je zadovoljan tobom, pa se otvara ciklus dobra (oko 00:20:38–00:21:08). Tada vjera prestaje biti “checklista”: “Je li ovo haram? Pa svi rade…” Ne, halal i haram ostaju važni, ali se u srcu pojavi nešto jače: poštovanje prema Allahu, pa čak i intuicija da osjetiš sivu zonu prije nego što dođeš do “spiska” (oko 00:21:08–00:22:19).
I onda osjetiš rečenicu kao udar istine: šejtan uvijek razočara. Allah nikad ne razočara (oko 00:46:34–00:46:52).
Sada dolazimo do prizora od kojeg se srce zgrči: šejtanu se u Džehennemu podiže mimber. Ko mu je dao mimber? Allah. Ko mu dopušta govor? Allah. I to je poniženje: mora priznati istinu pred svima. Njegovi sljedbenici shvate da su prodali dušu za laž (oko 00:25:05–00:25:36). Allah čak učini da svi u Vatri čuju njegov glas – pojačava se, prenosi se, postaje dio kazne (oko 00:26:43–00:27:02). U Džennetu, nasuprot, čuješ “selam” od meleka, od prijatelja, a najslađi selam je kada ti Allah lično kaže selam, po imenu (oko 00:27:02–00:27:35). A u Vatri, svi čuju glas onoga koga su slušali na dunjaluku (oko 00:27:35–00:27:49).
Šta on tada kaže? Kaže: Allah vam je dao istinsko obećanje, a ja sam vam obećao i izdao. Allah je obećao i ispunio, ja sam obećao i prevario (oko 00:27:49–00:28:37). Zatim reže do kosti: “Ja nisam imao vlast nad vama, samo sam vas pozvao – a vi ste mi se odazvali.” I u tom trenutku više ne može lagati. On, majstor manipulacije, sada govori istinu: vi ste birali (oko 00:31:43–00:32:37).
Pa onda kaže: “Ne krivite mene, krivite sebe. Ne tražite od mene spas. Nemam ja vama šta dati.” I tu se otkriva i jedna bolest duše: navika da se spas traži od drugih umjesto od Allaha. Šejtan kaže, suštinski: “Ja sam mogao prodati grijeh samo zato što je u tebi postojao prazni prostor. Ti si trebao taj prostor popuniti Allahom.” (oko 00:33:44–00:34:45)
A onda on skida masku do kraja: “Odričem vas se. Nemam ništa s vama.” I dolazi zaključak: “Zulumćari imaju bolnu kaznu.” (oko 00:36:06–00:36:58)
I tu ja zastajem: prvi korak kad naiđeš na ovakve ajete je isti – tražiti utočište kod Allaha: da te sačuva od Vatre, od šejtanskih spletki, i od toga da i sam postaneš “đavolska” verzija sebe (oko 00:37:15–00:37:44). Drugi korak je izvući “studijski vodič” iz ajeta.
Koji je vodič?
Prvo: vjeruj Allahovom obećanju, a ne šejtanovom. To nisu iste stvari. Kad oslabi tvoje povjerenje u Allahovo obećanje, šejtanovo postaje primamljivo (oko 00:38:01–00:38:31). Zato radi djela koja učvršćuju tu sigurnost: potvrđuj je srcem, riječima, djelima, i gledaj znakove oko sebe da je Allahova istina stvarna (oko 00:38:49–00:39:25).
Drugo: ne ostavljaj praznine. Prazno srce on okupira. Prazno vrijeme on ispuni. Prazne misli on zagadi. Bez svrhe, on ti “da svrhu”. Bez smisla, on ti napravi otvor (oko 00:40:16–00:41:31).
Treće: shvati razliku između “obećanja” i “lažnih nada”. Kur’an kaže: on obećava, i daje lažne nade – a sve je to obmana (oko 00:41:31–00:42:25). Lažne nade mogu doći i kroz osjećaj da ćeš pobjeći posljedicama zuluma, da “nema mehanizma” koji će te povući na odgovornost, pa se čovjek opije prividnom nedodirljivošću (oko 00:42:39–00:43:29). Ili lažna nada da će grijeh dati sreću bez gorčine poslije: “Ma neće biti tako loše, šta je najgore što se može desiti?” (oko 00:44:03–00:44:55).
Nasuprot tome stoji Allahovo obećanje: nijedno dobro djelo, nijedna žrtva, nijedna bol, čak ni trn koji ubode, nije uzalud – ako tražiš nagradu od Njega. Allah ne razočara. Šejtan uvijek razočara (oko 00:46:00–00:46:52).
I onda dolazi najteži trenutak te borbe: smrt (oko 00:49:00–00:49:15). Upravo nakon ovih ajeta u suri Ibrahim dolaze ajeti o postojanosti: Allah učvršćuje vjernike čvrstom riječju, poput dobrog stabla čiji je korijen duboko, a grane visoko, i rađa plod stalno (oko 00:49:15–00:50:22). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje da je to posebno u času smrti, jer tada šejtan navali posljednji put – to mu je “zadnja šansa” da pokvari kraj (oko 00:50:22–00:50:49).
I zato mi stalno tražimo dobar završetak: jer istina je – nekad posrnemo, nekad nas “zasladi otrov”, nekad padnemo. Ali tražimo od Allaha postojanost baš na kraju (oko 00:51:05–00:51:18). Čak i kad se osjećamo kao “varalice” pored veličine ljudi koji podnose nezamislive boli, Allah nije postavio uslov da moraš biti kao oni da bi ti dao taj dar snage na kraju – ako si Ga cijeli život molio i trudio se, makar i uz padove (oko 00:51:35–00:52:02).
Zato te vodim kroz sliku Ibrahima, alejhisselam, Hadžer i Ismaila, alejhisselam: šejtan pokušava da ti ušije jednu istu poruku – “Allah te razočarava.” Kaže ti: “Zašto se vežeš za Allaha kad ti život stalno šalje udarce?” (oko 00:52:47–00:53:35). Hadžer, kad čuje: “Je li ti Allah naredio?” – mirno odgovara: “Onda sam dobro.” Jer zna: Allah ne izdaje obećanje (oko 00:55:06–00:55:44). Ismail, kad vidi nož nad vratom, kaže ocu: “Uradi ono što ti je naređeno, naći ćeš me, inšallah, među strpljivima.” (oko 00:56:15–00:56:34). On nije vjerovao da nož “ne siječe”, nego je vjerovao Allahovom obećanju, vjerovao je da Allah vidi ono što on ne vidi (oko 00:57:46–00:58:21).
I onda se vratiš na isti princip: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam povećati.” Je li Allah povećao Ibrahima zbog njegove zahvalnosti i povjerenja? Pogledaj samo: milijarde ljudi spominju njegovo ime, njegovo nasljeđe raste stoljećima, kroz poslanike, do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (oko 00:58:38–00:59:29). Je li Allah izdao obećanje Hadžer? Ne – evo nas hiljadama godina kasnije, ponavljamo njenu vjeru i njen trud (oko 00:59:29–00:59:51). To je dokaz: Allahovo obećanje je istina – za ummet, za potlačene, za svakog pojedinca (oko 01:00:44–01:01:12). Ne daj šejtanu da ti šapne: “Ovo ne izgleda dobro.” Jer cilj mu je da te odvuče od Allaha.
Pokrivenost transkripta:
00:00–12:12 (šok Objave, ahiret kao smisao života, “studijski vodič”, uvod u suru Ibrahim)
12:12–27:49 (fitra i redoslijed: Allah prije šejtana; zahvalnost kao ključ; šejtanov govor u Vatri i poniženje)
27:49–41:31 (šejtanova “ne krivi mene”; praznine koje on popunjava; studijski vodič – vjeruj Allahu, ne šejtanu)
41:31–52:02 (obećanja vs lažne nade; smrt kao najteži trenutak; postojanost “dobrog stabla”)
52:02–kraj (primjer Ibrahima/Hadžer/Ismaila; Allah ne razočara; Allah povećava zahvalne; poruka za ummet i pojedinca)
Ključne pouke
Ahiret je ono što životu na dunjaluku daje smisao. Bez njega, sve postaje prazna slučajnost.
Allah nam je dao “studijski vodič” iz milosti. Čak nam prenosi šejtanove riječi da nikad ne završimo slušajući ih u Vatri.
Šejtanov cilj je da te odvoji od zahvalnosti i sigurnosti u Allahovo obećanje. Kad oslabi to povjerenje, lažna obećanja postaju primamljiva.
Praznine su ulazna vrata. Prazno srce, vrijeme, misli i svrha – to šejtan odmah okupira.
Allah nikad ne razočara, šejtan uvijek razočara. Najkritičniji trenutak te istine je čas smrti.
Praktična primjena
Kad god naiđeš na ajete o Vatri i šejtanu, nemoj ih čitati hladno. Uči ih kao upozorenje koje spašava. Traži utočište kod Allaha, jačaj zahvalnost na imanu, i svjesno popunjavaj “praznine” ibadetom, smislom i dobrim djelima – da šejtan nema gdje da “proda” svoje laži.
Završna misao
Ako se ikad pojavi glas u tebi koji šapuće da Allah razočarava, znaj da je to isti šapat koji je pokušao srušiti i najveće od Allahovih robova – a oni su prošli jer su bili sigurni da Allahovo obećanje nikad ne izdaje.
Primjedbe
Objavi komentar