Tema: Tevekkul – istinsko oslanjanje na Allaha uz poduzimanje sredstava
Jesmo li zaista oslonjeni na Allaha ili samo tako govorimo?
U ovom govoru vraćam se osnovi imana koja se često spominje, ali rijetko živi: stvarnom tevekkulu. Ne želim da ovo ostane teorija na jeziku, nego ogledalo koje pokazuje gdje nam je srce kad dođe test.
Odmah na početku (oko 00:00:58) podsjećam na hadis: iman ima šezdeset i nešto – u drugoj predaji sedamdeset i nešto – grana. Najviša je “La ilahe illallah”, najniža je uklanjanje štete s puta, a stid (haja) je jedna od grana imana. Možda se pitaš: “Zašto stid, kad je tema tevekkul?” Poenta je jasna: mnogi od nas vole reći da su vjernici, da su “na ispravnom putu”, ali grane imana se ne mjere riječima, nego tragom koji ostave u srcu, na jeziku i u djelima (oko 00:02:27–00:03:15).
I zato ovdje provjeravam sebe i tebe: da li je tevekkul kod nas stvarnost ili samo slogan?
Kad čitaš Kur’an (oko 00:03:39), stalno nailaziš na naredbu oslanjanja na Allaha. Nije to preporuka, nego temelj imana: iman nije potpun bez tevekkula. Zato dolazi poruka koja je oštra, ali pravedna: ako čovjek nema istinsko oslanjanje na Allaha, njegov iman je manjkav (oko 00:04:16–00:04:32).
I onda dolazi rečenica koju svi znamo: “Hasbunallahu ve ni‘mel-vekil” (oko 00:04:54–00:05:12). Ali ovdje je bitno da shvatiš: to nije “dova” koju bacaš usput, nego izjava potpunog oslanjanja – proglašenje da ti je Allah dovoljan i da je On najbolji Upravitelj.
Zato spominjem dva velika primjera (oko 00:05:34–00:08:33):
- Ibrahim, alejhis-selam, kad je bačen u vatru – izgovara tu rečenicu, i Allah čini vatru hladnom i sigurnom.
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon Uhuda, kad su muslimani izranjavani i iscrpljeni, a dođe vijest da se neprijatelj vraća da ih dokrajči – ne pada u paniku, nego stoji na toj rečenici i na tevekkulu, pa se neprijatelj preplaši i odustane.
Poruka je jednostavna: kad se osloniš na Allaha kako treba, stvari se pomjeraju mimo logike straha.
Zatim pojašnjavam šta je tevekkul (oko 00:11:08–00:12:06): to je oslanjanje srca na Allaha u postizanju koristi i otklanjanju štete – i na dunjaluku i na ahiretu. I tu dolazi ajet koji preokreće čovjeka iznutra: ko se Allaha boji, Allah mu daje izlaz i opskrbljuje ga odakle se i ne nada; a ko se osloni na Allaha – Allah mu je dovoljan (oko 00:12:06–00:12:29).
Ali odmah s tim ide realnost: mi ovo često “znamo”, ali se vidi ko smo tek kad dođe praksa (oko 00:13:28–00:14:06). Dok je zdravlje dobro, posao stabilan, dugova nema – tad je “iman jak”. A kad dođe potres, tad se otkrije gdje smo.
Onda podsjećam na veliku vijest iz sunneta (oko 00:14:27–00:18:24): iz mog ummeta će ući u Džennet sedamdeset hiljada bez polaganja računa i kazne. Ko su oni? Opis ide kroz osobine, i jedna od ključnih je: imaju potpuni tevekkul. Spominjem i detalje: ne traže cauterizaciju, ne traže od drugih da im uče rukju, ne vjeruju u zle predznake – jer loši predznaci i sujevjerje direktno ruše tevekkul (oko 00:17:26–00:18:03).
I ovdje naglašavam nijansu koja mnogima promakne: nije haram da čovjek zatraži rukju, ali je to niži stepen od savršenog tevekkula (oko 00:16:47–00:17:26). Tevekkul nije fanatizam, nego vrhunac oslonca.
Ali onda dolazi ravnoteža koju mnogi unište: tevekkul nije sjedenje bez rada (oko 00:18:46–00:19:13). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje primjer ptica: one ne ostaju u gnijezdima da čekaju, nego izlaze, lete, traže, pa se vraćaju site. Dakle: srce se oslanja na Allaha, ali tijelo radi.
Zato kritikujem dvije krajnosti (oko 00:19:13–00:20:06):
- čovjek kaže “ja se oslanjam”, a ne radi ništa; samo dovu ponavlja, a vrata ne kuca.
- čovjek radi dan i noć, ali mu je srce zakačeno za ljude, veze, poznanstva i “ko koga zna”, kao da opskrba dolazi od stvorenja.
Ovdje navodim primjer s djetetom koje se razboli (oko 00:20:29–00:21:27): mnogi prvo trče doktoru, u panici, pa tek na kraju “sjećanje na dovu”. A ispravno je da prvo srce ide Allahu: rukja, dova, oslonac – pa onda uzmeš halal sredstva: liječenje, pregled, terapija. Ne obrnuto.
Da pokažem da je to sunnetski put, donosim primjere poslanika i pobožnih (oko 00:21:47–00:25:38):
- Nuh dobija vijest o potopu, ali mu se naređuje da gradi lađu – uzima sredstva, iako spas dolazi od Allaha.
- Jakub, alejhis-selam, savjetuje sinove da u Egipat uđu na različita vrata – uzima sredstvo protiv zavisti i pogleda.
- Merjem, alejhas-selam, naređeno joj je da zatrese palmu iako je sama, iscrpljena – Allah joj daje opskrbu, ali je uči uzimanju sredstava.
- Musa, alejhis-selam, naređeno mu je da udari štapom more – Allah cijepa more, ali čovjek izvrši naredbu i uzme sredstvo.
Sve to me vodi do scene koja nosi poruku tevekkula bez ijedne suvišne riječi: Hadžer (Hajar), kad je ostavljena u Mekki bez ljudi i vode (oko 00:26:50–00:28:44). Kad čuje da je to Allahova naredba, izgovara suštinu: “Onda nas Allah neće ostaviti.” I nagrada dolazi: zemzem, dolazak plemena, nastanak života – a iz tog tevekkula nastaje ono što danas znamo kao Mekku.
Zatim podsjećam: Allah od nas ne traži da “biramo hoćemo li tevekkul ili ne” (oko 00:29:39–00:30:21). To je naredba: osloni se na Živog Koji ne umire. A onda dolazi zlatni primjer ravnoteže: hidžra Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (oko 00:31:37–00:33:01). On je imao najjači tevekkul, ali je poduzeo i najveće mjere: pripremio jahalice i opskrbu, uzeo vodiča, uzeo plan, imao zamjenu u postelji, ušao u pećinu. A kad su neprijatelji bili iznad njih, on smiruje Ebu Bekra riječima: šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći? Srce je na Allahu, plan je u rukama.
Na kraju, prelazim na ono što boli, ali liječi: haram rizk ruši tevekkul (oko 00:34:16–00:36:27). Kad čovjek kaže: “Ako ne prodajem haram, nema mušterija” – on u suštini tvrdi da opskrba ne dolazi osim kroz haram. Kad čovjek preskače namaz zbog posla i sastanaka – on stavlja dunjaluk iznad Onoga Koji mu je dao posao. Kad ljudi uzimaju mito, rade kamatu, varaju, “guraju” se kroz prljave poslove – sve to govori da se oslanjaju na lažna vrata, a ne na Allaha.
Spominjem i pojavu varanja u školama (oko 00:36:45–00:37:49): varanje je znak slabog imana i slabog tevekkula – jer čovjek se boji da mu halal trud neće biti dovoljan, pa posegne za haram prečicom. I širim sliku: nekvalitetan rad, lažiranje produktivnosti, kršenje povjerenja – sve su to simptomi srca koje nije sigurno da je Allah Opskrbitelj i Upravitelj (oko 00:38:04–00:39:44).
Zato završavam dovom (oko 00:40:25–00:40:54): da nam Allah podari istinski tevekkul i učini nas od onih koje On voli – jer Allah voli mutewekkile, one koji se oslanjaju na Njega.
Pokrivenost transkripta:
- 00:00–00:05: uvod, hadisi o granama imana, smisao “Hasbunallahu ve ni‘mel-vekil”
- 00:05–00:14: primjeri Ibrahima i Poslanika, definicija tevekkula, ajeti o oslanjanju
- 00:14–00:21: 70.000 bez obračuna, sujevjerje, ravnoteža tevekkula i uzimanja sredstava, primjer bolesti
- 00:21–00:29: primjeri Nuha, Jakuba, Merjem, Muse, Hadžer i zemzem
- 00:29–00:41: tevekkul kao naredba, hidžra i mjere, haram rizk i pad tevekkula, varanje i mito, završna dova
- Nejasni dijelovi: transkript mjestimično ima pogrešne riječi i isprekidane izraze (npr. imena, neke arapske fraze i humoristične digresije), ali glavna poruka i tok su jasni.
Ključne pouke:
- Tevekkul nije slogan, nego stanje srca koje se vidi tek kad dođe iskušenje.
- Ispravan tevekkul spaja dvije stvari: oslonac na Allaha i poduzimanje halal sredstava.
- Sujevjerje, “zli predznaci” i panično vezivanje za stvorenja ruše čistoću tevekkula.
- Traženje haram načina opskrbe je znak da čovjek sumnja u Allahovu opskrbu.
- Najveći mir je kad znaš da tvoj rizk niko ne može “pojesti” umjesto tebe.
Praktična primjena
Kad ti dođe briga, kreni od srca: stani, spusti se pred Allahom, priznaj slabost, dovom i istigfarom poravnaj unutrašnjost. Nakon toga radi ono što je u tvojoj moći: traži posao, idi doktoru, uči, planiraj, ali dok radiš – ne drži srce za ljude, veze i strahove. Drži ga za Allaha, pa će i ono što je teško postati podnošljivo, a ono što je nepoznato postati mirnije.
Završna misao
Kad se srce osloni na Allaha onako kako treba, čovjek ne postaje pasivan – nego postaje stabilan, čist i siguran, jer zna da je Allah dovoljan i da ništa ne izlazi iz Njegove volje.
Primjedbe
Objavi komentar