Kur’an
Tema: أثر اسم الله الخبير في حياتنا: الثقة، الرضا، وحسن الظن
Naslov: jesam li stvarno uvjeren da Allah najbolje zna šta mi treba?
U ovom govoru te vodim da srcem shvatiš jednu stvar: Allahova mudrost i “stručnost” nisu kao naša. Mi učimo malo-pomalo, griješimo, sazrijevamo, pa umremo. A Allah, dželle šanuhu, nema “steknuto” znanje – Njegovo znanje i upravljanje je savršeno od početka, i zato se na Njega možeš osloniti bez straha.
Kad razmisliš o sebi, vidiš kako je čovjek slab: rodiš se ne znajući ništa, pa skupljaš iskustvo godinama… i baš kad dođeš do toga da si “neko”, dođe smrt. Zato sam ti rekao: najveće mjesto gdje se okupljaju “najiskusniji” jesu mezarja (oko 00:00:20–00:00:40). Čovjek radi 50–60–70 godina da nešto stekne, pa ode i ostavi sve. I zato je ružno kad život svedeš samo na skupljanje onoga što ćeš ostaviti iza sebe (oko 00:00:38–00:00:56).
A onda ti okrenem pogled prema Allahu: Njegova “خبرة” (stručnost, pronicljivost, savršeno poznavanje) nije stečena kao naša. Mi imamo “model 2020, 2021”, svake godine izmjene, popravke. Ali čovjek – od Adema, alejhis-selam, do danas – u osnovi je isti. Jer Allah kad stvara, stvara savršeno: “هذا خلق الله…” (oko 00:01:10–00:01:35). Pogledaj sunce: isto sunce vidio je Adem, Nuh, Ibrahim – nije se “nadogradilo”, nije promijenilo, ide tačno kako mu je određeno sve dok Allah ne da da se smota i nestane (oko 00:01:36–00:02:00). I to nije slučajno: da se približi malo – zemlja bi izgorjela; da se udalji malo – zaledila bi se (oko 00:02:12–00:02:28). Sve se kreće po mjeri: sunce, mjesec, noć, dan (oko 00:02:24–00:02:40).
Zatim ti spustim primjer na nešto što ti je najbliže: tvoje dijete. Ti si uzrok, ali ti nisi tvorac. Ti “daš” ono svoje, i odeš – a ko u stomaku majke oblikuje živce, disanje, oči, uši, sve sisteme? Allah. I zamisli sad: kad dijete izađe, ko ga uči da sisa? Da ti Allah to stavi kao zadatak, niko na dunjaluku ne bi mogao naučiti novorođenče kako da se doji. Allah mu je stavio tu osobinu (oko 00:02:36–00:03:45). To je Allah – El-Habir, Onaj koji savršeno zna stanje Svojih robova i šta im koristi.
I tu dolazi ključ: kad Allah kaže da opskrbu spušta “po mjeri”, nije to škrtost, nego znanje o tebi: “خبير بصير” – zna šta te popravlja, a šta te kvari (oko 00:04:10–00:04:30). Spomenuo sam i predaju čiji lanac nije potvrđen, ali značenje je ispravno: nekoga “popravlja” siromaštvo, jer da je bogat – prešao bi granice; nekoga “popravlja” bogatstvo, jer bi u siromaštvu otišao u pogrešnom smjeru; nekoga “popravlja” bolest, jer bi u zdravlju postao ohol (oko 00:04:29–00:05:00). Allah zna tvoje sposobnosti: neko je odličan u odgoju, a slab s novcem; neko jak u poslu, a slab u bračnim pravima; neko izdrži bogatstvo jer radi i služi ljudima. I rekao sam i onu “grubu” sliku života: i lopov i policajac i zatvor i sve to ulazi u Allahovo upravljanje dunjalukom – da se okret života odvija, jer Allah je rekao da će na zemlji biti “halifa”, razilaženja, različitih uloga: bogati i siromašni, jaki i slabi, zalim i mazlum… (oko 00:05:09–00:05:50).
E sad, šta je praktična poruka? Da ime El-Habir mora ostaviti trag: povjerenje u Allahov izbor. Kad klanjaš istiharu, ne radiš je kao formalnost, nego kao stvarno “prepuštanje”. U dovi istihare kažeš: “أستخيرك بعلمك…” – tražim od Tebe izbor zbog Tvog znanja (oko 00:06:09–00:06:35). Tražiš: da mi odrediš, olakšaš, da blagosloviš. A ako je loše: da mi to odmakneš, i mene odmakneš od toga. I onda dolazi najteža rečenica: “ثم رضني به” – učini da budem zadovoljan. To je srž. Nije istihara “daj mi ono što ja hoću”, nego “daj mi ono što je dobro, i učini da se moje srce s tim smiri” (oko 00:06:57–00:07:30).
Zato sam ti rekao: kad ti Allah nešto uskrati nakon istihare, nemoj se ljutiti pa tražiti veze, prečice, forsiranje. Ako ti je dao – dao ti je jer zna da ti koristi. Ako ti je odmakao – odmakao ti je jer zna da ti šteti (oko 00:07:30–00:08:05).
Onda prelazim na kader: bolest, nesreća, trajno iskušenje. Možeš živjeti kao invalid – nemoj se ljutiti na Allaha. Rida (zadovoljstvo Allahovom odredbom) je nužno (oko 00:08:03–00:08:25). I objasnio sam razliku između “bela” i “ibtila’” iz jednog praktičnog ugla: razlika se vidi u tebi kao primaocu. Kad te pogodi, preispitaj se:
Ako si iskren, popravljaš stanje s Allahom, nemaš očitog zuluma, pa te Allah iskuša – primi to. To je uzdizanje, svrstavanje u put onih koje Allah voli kušati (oko 00:08:45–00:09:15). Podsjetio sam te: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukopao je šestero svoje djece; Ejjub, alejhis-selam, godinama bolestan; Ibrahim, alejhis-selam, ostavlja dijete u pustinji – sve su to najveća iskušenja najboljih ljudi (oko 00:09:07–00:09:50).
Ako znaš da imaš grijehe, znaš da si nekoga povrijedio, uzeo haram – pa te pogodi gubitak, bolest, udarac: to može biti upozorenje. I tu sam citirao smisao ajeta: “ظهر الفساد…” – da osjete dio posljedica, da bi se vratili (oko 00:10:00–00:10:35).
Treća mogućnost: čovjek u zulumu tvrdoglavo ide, opominjan pa opet opominjan – pa postane kazna (oko 00:10:35–00:10:55).
I onda ti dam pravilo: ništa dobro ne silazi osim Allahovim فضلom, i ništa iskušenje ne silazi osim Allahovom حكمة. Ti se okrećeš između Njegove pravde, mudrosti i dobrote – i sve što dolazi od Allaha, za vjernika je hajr, ako to primi kako treba (oko 00:11:10–00:11:35).
Zato je “اثر” imena El-Habir na tebi: zadovoljstvo i povjerenje. Da znaš: “što me pogodilo – nije moglo promašiti, i što me mimoišlo – nije moglo pogoditi.” Da popraviš odnos s Allahom, da ne gunđaš na kader, da ne budeš sitan pred Allahom. Ako živiš na ridi – dobit ćeš dobro. Spomenuo sam ajet/poruku: “رضي الله عنهم ورضوا عنه” (oko 00:11:58–00:12:20). I objasnio razliku: “راضية” – zadovoljan si; “مرضية” – Allah je zadovoljan tobom, i da ti još više, iznad onoga što si tražio. A Allahov dar u Džennetu je “مزيد” – nešto iznad svake tvoje mašte (oko 00:12:37–00:13:15).
Poslije toga sam ti rekao: nije cilj da samo nabrojiš Allahova imena, nego da živiš s njima. Danas smo govorili o El-Habir. Kad to shvatiš, i kad tako budeš gledao i na El-‘Alim, El-Hakim, Er-Rahim, El-Wadud, El-Latif… živjet ćeš s većom sigurnošću i smirajem (oko 00:13:15–00:13:55).
I tu sam prešao na ljubav prema Allahu: Allah je milostiviji prema tebi nego majka. I spomenuo sam priču s djetetom: majka ne bi bacila svoje dijete u vatru – a Allah Svog “حبيب” ne baca u vatru (oko 00:15:02–00:16:25). Zatim: vrata tevbe su otvorena dok duša ne dođe do grkljana ili dok sunce ne izađe sa zapada (oko 00:16:43–00:17:10). I spomenuo sam kako Allah piše djela: namjera za dobro se piše kao dobro; ako uradiš dobro – deset; loše – jedno; a ako ostaviš loše – piše se dobro. I čak se u nekim predajama spominje odgađanje pisanja grijeha radi tevbe (oko 00:17:06–00:18:00).
Pa sam ti dao i primjer: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi žurno i raduje se, i kaže da se Allah ponosi ljudima koji klanjaju farz i čekaju drugi farz (oko 00:18:00–00:18:45). I primjer “lahkih riječi” s velikom nagradom: priča o Džuvejriji i četiri rečenice koje vrijede puno zikra (oko 00:19:01–00:19:30).
Zatim sam ti ispričao priču o Musau, alejhis-selam, i čovjeku koji je 20 godina u grijehu. Musa dovi za kišu, a Allah kaže: u vojsci je čovjek čiji grijeh sprječava kišu. Musa traži da se taj čovjek izdvoji. On se postidi, pokrije lice, dovi iskreno i pokaje se – i kiša odmah padne. Musa se čudi: “pala kiša, a nije izašao.” Allah mu kaže: zbog njegovog grijeha vam je bila uskraćena, a zbog njegove tevbe vam je došla. A najveličanstvenije: Musa traži da ga upozna, a Allah kaže: “Sakrivao sam ga 20 godina dok je griješio, pa zar da ga osramotim nakon tevbe?” (oko 00:20:00–00:23:05). To je Allahova ljubav, to je Allahov ستر.
Onda sam ti rekao: dunjalučke “slasti” su ograničene i često se osjete tek kad ih izgubiš: hranu zna gladan, zdravlje zna bolestan, san zna zabrinut. A “uns” s Allahom – bliskost s Allahom – to je prava ljubav, to ne nestaje, to je blizu tvog srca i tvoje fitre (oko 00:23:24–00:25:10). I naveo sam primjere kako iman mijenja čovjeka: Omer od teškog stanja do Faruka; Mus‘ab b. Umejr; potres Arša na smrt Sa‘da b. Mu‘aza; mašita žene faraonove i miris njenog imana (oko 00:25:28–00:26:50).
Nakon toga dolazi opomena: ako vidiš u sebi okret od Allaha i okret ka onome što Allah ne voli – pazi se. Jedan od znakova Allahove ljubavi je da te Allah uputi na dobra djela, a znak da se čovjeku okrene leđa je da ga prepusti zaboravu i igri (oko 00:26:42–00:27:20).
Zatim sam govorio o Allahovoj veličini: podigni glavu, iznad tebe je nebo, iznad njega sedam nebesa, i nema pedalj prostora a da nije melek u sedždi. I pitao sam: da li Allahu koristi naša pokornost ili šteti naša nepokornost? Ne. Mi smo ti koji smo siromašni pred Allahom (oko 00:27:28–00:28:25).
I onda sam te “pritisnuo” pitanjima: možeš li griješiti a da Allah ne vidi? možeš li koristiti Njegovu opskrbu za grijeh a da ne ovisiš o Njemu? možeš li reći nešto a da Allah ne čuje? možeš li reći Meleku smrti “vrati se kasnije”? Ne možeš. Pa kako onda griješimo? To je Allahov حلم – Njegova blagost i odgađanje kazne (oko 00:28:21–00:29:30). A najveća blagodat je ستر: ljudi se stide ljudi, a ne stide se Allaha, iako je Allah s njima (oko 00:29:32–00:30:05).
Onda sam naveo smisao hadisa: “Ya ibna Adem, posveti se ibadetu – ispuniću ti srce bogatstvom i ruke opskrbom; udalji se od Mene – ispuniću ti srce siromaštvom i ruke zauzetošću.” I objasnio: “posveti se ibadetu” nije da samo sjediš u džamiji, nego da Allah bude najveći u srcu: kupuješ, prodaješ, putuješ, gledaš – a paziš Allaha (oko 00:30:15–00:31:05).
Nakon toga sam prešao na stanje ummeta i naše nemare: tražimo najlakše, lovimo olakšice, tražimo “svakakve fetve”, bježimo od savjeta, satima na telefonu bez ajeta i zikra. Spomenuo sam i bolne slike: djevojka skine hidžab radi novca i slave, mladi koji su nekad bili u halkama i džamijama – a sad ih nema. Radnje otvorene u vrijeme namaza. I pitanje: jesmo li klanjali “zbog kontrole” ili zbog Allaha? (oko 00:31:26–00:33:15). I završio sam dovom da Allah popravi naša srca i učvrsti nas u vjeri (oko 00:33:15–00:34:05).
U drugom dijelu opet sam te vraćao na osnovu: stalno veži srce za Allaha, budi uvjeren da je رزق od Allaha, da ono što imaš nije tvoja snaga nego Allahov dar, i zato se ne oholi. Rizk ne traži haramom (oko 00:39:10–00:39:55). Objasnio sam i značenje “Rabb”: On te odgaja i upravlja tobom, i ti si Njegovo vlasništvo. I citirao sam smisao pitanja: “فما ظنكم برب العالمين” – kakvo je tvoje mišljenje o Gospodaru svjetova? (oko 00:40:17–00:41:05).
Zatim sam naglasio: jačaj tevhid, jer onome ko čuva tevhid Allah daje الأمن (oko 00:41:04–00:41:35). I jačaj قرب kroz nafila, jer ko se približava Allahu, Allah ga zavoli – pa mu bude pomoć, zaštita i uslišavanje (oko 00:41:29–00:42:10). I rekao sam: možeš biti u vrhu bolesti ili siromaštva, a ipak sretan – jer ti Allah ubaci zadovoljstvo koje se ne kupuje u prodavnici (oko 00:41:56–00:42:25). Dunja traje malo, a povratak Allahu je stvaran, i tada dolazi vječna nagrada (oko 00:42:18–00:42:50).
Pa sam ti rekao: povećaj zikr, uči Kur’an, drži jezik vlažnim od spominjanja Allaha. Nemoj da ti je Allah “zadnja tema”, a da tražiš od Njega sve (oko 00:43:10–00:43:45). Posebno sam istakao namaz: on je najveća veza s Allahom. Allah ga je prvo odredio kao 50, pa iz milosti učinio 5. Namaz čisti grijehe kao što voda čisti prljavštinu (oko 00:43:49–00:44:55).
I rekao sam: ne prekidaj dovu. Traži i od roditelja dovu, popravi odnos s njima, jer njihova dova snažno utiče (oko 00:44:55–00:45:25). I objasnio: to što ti dova nije odmah uslišana ne znači da te Allah ne voli. Dao sam primjer Jakuba, alejhis-selam: izgubi sina, tuga ogromna, a Allah mu vrati nakon dugo vremena – jer Allah vodi stvari kroz niz uzroka, “lanac” događaja. To je Allahov “لطيف” i تدبير (oko 00:45:38–00:47:20). Slab iman se ljuti na svaku sitnicu, a jak iman zna da Allah upravlja.
Pred kraj sam učvrstio nadu: Allah je “arhamur-rahimin”. Rekao sam ti: kad bi ti rekli da će te sutra suditi majka – osjetio bi olakšanje. A Allah je milostiviji od majke. Spomenuo sam da je Allah spustio jednu milost od stotinu i njome se sve majke i stvorenja smiluju (oko 00:48:07–00:48:45).
Zatim sam spomenuo razgovor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s Muazom: pravo Allaha je da Ga obožavaš i da Mu ne činiš شرك. A onda ona ogromna rečenica: “حق العباد على الله” – pravo robova kod Allaha: da ih ne kazni ako Mu ne pripisuju druga (oko 00:49:04–00:50:30). To te treba smiriti, ali sam odmah rekao: ne budi bezbrižan. “Ja sam Onaj koji prašta i milostiv je” – i odmah poslije: “moja kazna je bolna.” Ne smiješ se osjećati sigurnim od Allahove kazne (oko 00:50:45–00:51:05).
I da ti približim ozbiljnost Ahireta, prešao sam na sliku Sudnjeg dana: Allah se kune Sobom da će sakupiti one koji poriču proživljenje i njihove šejtane, i da će biti dovedeni oko Džehennema “جثيًّا” – na koljenima od straha (oko 00:51:06–00:52:40). Spomenuo sam dovođenje Džehennema sa “zemamima” i mnoštvo meleka koji ga vuku (oko 00:52:40–00:53:10). I ajet: “وَإِنْ مِنْكُمْ إِلَّا وَارِدُهَا” – svi će proći pored/na njemu, i onda: “ثُمَّ نُنَجِّي الَّذِينَ اتَّقَوْا” – ne “oni će se spasiti” svojim djelima, nego Allah ih spašava. To je čista poruka tvoje potrebe za Allahom (oko 00:53:07–00:55:10).
I zato sam te vratio na realnost: ne troši sate na telefone i igre, a da ti Allah bude zaboravljen. Tvoja sreća, rizk, odgoj djece, izlječenje – sve je kod Allaha. I dao sam ti dvije oporuke:
Ne potcjenjuj namaz – ma šta god uradio, ma koliko pogriješio, ne prekidaj namaz. Prvo za što se polaže račun je namaz: ako je ispravan – ostalo se popravlja; ako je pokvaren – ostalo propada (oko 00:56:15–00:56:57).
Ne prekidaj zikr – da Allah tebe spominje, ti Njega spominji. Uči jutarnje i večernje zikrove, zikr poslije namaza, makar ajet, istigfar, tesbih (oko 00:57:18–00:57:55).
I onda sam ti dao sliku borbe sa šejtanom: ti možeš “umoriti” svog šejtana. Šejtan slabi kad se povećaju dobra djela i zikr, a jača kad se to smanji. Spomenuo sam i riječi Ibn Mes‘uda o jakom i slabom šejtanu: slab je uz čovjeka koji stalno govori “bismillah”, stalno se vraća Allahu i čisti se istigfarom; jak je uz čovjeka koji zaboravlja spomen Allaha pa šejtan “jede, pije, spava” s njim (oko 00:58:04–00:59:30).
Na samom kraju sažeo sam: Allah je رحيم, ali Njegova غضب je opasan. Ne traži od Allaha ništa više od toga da mu dođeš kao muvehhid, čuvaj tevhid. Šejtan se neće umoriti da te udalji – pa se ti ne umori da se približiš. Čuvaj namaz, čuvaj zikr, i budi siguran u Allahovu blizinu: ako pokucaš na vrata – On otvara (oko 00:59:26–01:00:10). I završio sam dovom da Allah uputi one koji su nemarni u namazu i da vrati grješnike Njemu povratkom lijepim (oko 01:00:13–01:00:31).
Pokrivenost transkripta:
00:00–07:30: Allahova savršena “stručnost”, primjeri iz stvaranja, istihara i srce dove “ثم رضني به”.
07:30–13:55: kader, bolest/iskušenje, tri vrste poruka (uzdizanje, upozorenje, kazna), rida i “راضية/مرضية”.
13:55–23:05: Allahova ljubav, tevba, množenje nagrade, lahka djela s velikom nagradom, priča o Musau i čovjeku koji se pokaje.
23:05–34:05: vrijednost bliskosti s Allahom, opomena na nemar, stanje ljudi, poziv povratku i dova.
34:05–47:45: jačanje povjerenja u Allaha: tevhid, nafila, zikr, namaz, dova, primjer Jakuba i dugog Allahovog تدبير.
47:45–01:00:31: nada i strah: Allahova milost, Muazov hadis, ozbiljnost Ahireta, prelazak preko Džehennema, dvije oporuke (namaz + zikr), kraj s dovom.
Nejasnih/prekidanih dijelova: u transkriptu ima ponegdje zbrkanih riječi i ponavljanja, ali je tok poruke jasan i poveziv.
Ključne pouke:
Allah je El-Habir: zna tvoje stanje bolje nego ti, i daje/uskraćuje po mjeri tvoje koristi (oko 04:10–05:00).
Istihara traži predaju: najteže je “ثم رضني به” – da ti srce bude zadovoljno Allahovim izborom (oko 06:57–07:30).
Iskušenje ima poruku: može biti uzdizanje, upozorenje ili kazna – razlika se vidi u tvojoj iskrenoj procjeni sebe (oko 08:45–10:55).
Rida je znak vjere: “راضية مرضية” – Allah te ne ostavlja na “minimumu”, nego daje “mزيد” (oko 12:37–13:15).
Namaz i zikr su spas: namaz je prva stvar za račun, a zikr slabi šejtana i čuva srce (oko 56:15–59:30).
Praktična primjena
Kad ti dođe odluka, bolest, gubitak ili neostvarena želja, nemoj prvo tražiti “kako da silom okrenem stvar”. Prvo se vrati dovi istihare i njenom značenju, popravi namaz, pojačaj zikr, i iskreno preispitaj sebe: da li je ovo uzdizanje, upozorenje ili kazna. I drži srce na toj jednoj rečenici: Allah zna, ja ne znam. On upravlja, ja se predajem.
Završna misao
Kad te ljudi povrijede, kad se vrata zatvore, kad duša postane tijesna – Allahovo vrata su i dalje otvorena. Ako Mu dođeš s tevhidom, namazom i zikrom, doći će ti smiraj koji se ne kupuje, i sigurnost da ono što dolazi od Allaha, dolazi s mudrošću i milošću.
Primjedbe
Objavi komentar