Kur’an
Tema: sabur, zadovoljstvo Allahovom odredbom i tewakkul koji se vidi kroz djela
Jesam li naučio da saburam kad me Allah iskušava i da se oslonim na Njega kako treba?
U ovom govoru te vodim kroz jednu jasnu poruku: iskušenja nisu znak da si zaboravljen, nego prilika da se srce podigne, da se čovjek smiri i da se veže za Allaha. I sve to nije teorija – to se živi kroz sabur, zadovoljstvo i tewakkul.
Kad te zadesi belaj, prva riječ koju ti hoću spustiti u srce je: sabur. Sabur, zašto? Jer Allah je rekao veliku riječ: “Samo će se strpljivima nagrada njihova isplatiti bez računa.” (oko 00:00:00). I spominjem sliku koja trese čovjeka: na Sudnjem danu će oni koji su bili “u blagostanju” poželjeti da su se mogli vratiti na dunjaluk i biti iskušavani, samo kad vide kakve Allahove darove daje ljudima belaja – zbog njihovog sabura (oko 00:00:18). Zato ti kažem: sabur, o ti koji si iskušan, sabur – ma bilo to bolest, invaliditet, ili neka druga rana (oko 00:00:18–00:00:39). Allah te ne iskušava bez mudrosti.
Zatim ti otvaram ljepotu ajeta gdje Allah spaja sabur s najvećom ibadetom: namazom. “Tražite pomoć u strpljenju i namazu…” (oko 00:01:02). I onda dolazi ajet o iskušenju: Allah ne kaže da će tvoj život biti stalno strah, stalno glad, stalno bolest – nego kaže: “Mi ćemo vas iskušavati nečim…” (oko 00:01:26). Ta riječ “nečim” znači: dođe strah ponekad, ali većinu dana si u sigurnosti; dođe glad ponekad, ali većinu dana imaš šta jesti; dođe bolest ponekad, ali imaš dane zdravlja (oko 00:01:26–00:01:41). To je dio Allahove milosti: ako ti uzme jednu stvar, ostavi ti mnoge druge. I kad bi pogledao iskreno u sebe, vidio bi: imaš jedan problem koji te boli, ali imaš mnogo hajrova koje si prestao brojati (oko 00:02:02). Najljepše je kad insan počne gledati belaj kao vrata dobra – jer to te diže kod Allaha: da te Allah vidi u iskušenju, a ti si zadovoljan.
Onda ti šaljem poruku o smrti – jer mnoge duše se slome kad izgube nekog svog. Kažem ti otvoreno: je li smrt samo zlo? (oko 00:03:49). Ako je čovjek umro kao vjernik, gdje ide? Ide Allahu. Zato, kad ti umre otac, majka, dijete, brat – ako je umro na šehadetu, ti ćeš plakati zbog rastanka, ali znaj: njegova duša je u drugom stanju, i smrt može biti rahmet, čak i za bolesnika koji se patio pred tvojim očima (oko 00:04:13–00:04:53). Spominjem i pouku iz priče Musaa i Hidra: nekad se desi nešto što ti vidiš kao gubitak, a u tome je skrivena milost i mudrost (oko 00:04:53–00:05:12).
Da ti olakšam, donosim priču o čovjeku – Ebu-l-Hasanu Et-Tehamiju – koji je dugo bio bez djece, pa mu Allah u starosti podari sina. Dijete poraste do dvije godine, srce mu se veže, i onda dijete umre njemu na rukama (oko 00:05:12–00:06:00). Njegova tuga ga natjera da napiše poznatu elegiju, gdje opisuje dunjaluk kao mjesto koje je “na brizi”, a ti bi da bude čisto i bez boli; i daje sliku: ko hoće dunjaluk bez smetnje, kao da traži vatru u vodi (oko 00:06:00–00:06:28). Ali poenta nije samo u stihu: nakon par dana i on umre. Neko ga sanja i pita: “Šta je Allah uradio s tobom?” On kaže: “Oprošteno mi je i uveden sam u džennet.” Na pitanje “zbog čega?”, kaže: “Zbog dva stiha koja sam rekao o sinu: ja sam ostao sa svojim neprijateljima, a on je otišao u komšiluk svome Gospodaru – kakva je razlika između ta dva komšiluka.” (oko 00:07:12–00:07:37). I tu ti ponavljam: tvoj voljeni nije “nestao”; otišao je Allahu, ako je umro na La ilahe illallah.
Zatim ti pokazujem da je cijeli život vjere izgrađen na saburu. Post, hadž – sve traži sabur (oko 00:07:57–00:09:06). I spominjem: kad džennetlije uđu u Džennet, meleci će im reći: “Selam vam, zbog onoga što ste strpjivi bili.” (oko 00:09:06). Zato te pozivam da se sabur uči i trenira: sabur od harama, sabur u pokornosti, sabur na Allahovim odredbama, pa čak i sabur u odnosima s ljudima (oko 00:09:27).
Onda se obraćam grupama koje nose posebne terete: dužnici koji ne spavaju, bolesni koji su zaboravili ukus ni’meta od jačine bola, oni koji žive s invaliditetom, žene koje godinama čekaju muža i zaštitu, one koje nisu zadovoljne svojim izgledom i pate od pogleda ljudi, zatvorenici koji su se pokajali ali su ostali iza rešetaka… (oko 00:09:47–00:11:19). Kažem ti: moguće je da čovjek u takvom stanju pita: “Gdje je Allah? Gdje je Allahova milost? Gdje je Allahova pravda?” (oko 00:11:19). I tu ti ne dajem filozofiju nego podsjećanje na živote Allahovih odabranih robova:
Ejjub, alejhis-selam, bio je 16 godina u bolesti i izgubio desetero djece, a bio je bogat, pa mu bolest odnese sve; čak je njegova žena prodala pletenice da jedu (oko 00:11:40–00:12:09).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukopao je šestero svoje djece, izgubio suprugu i mnoge voljene (oko 00:12:09).
Jakub, alejhis-selam, oslijepio je od tuge, jer mu je sin bio oduzet (oko 00:12:09–00:12:34).
Jusuf, alejhis-selam, bio je nepravedno zatvoren godinama (oko 00:12:34–00:12:57).
Musa, alejhis-selam, živio je kao progonjen, daleko od onoga na šta je navikao (oko 00:12:57–00:13:21).
A onda ti rušim mit o vrijednosti “forme”: izgled nije mjera kod Allaha; vrijednost je u duši (oko 00:13:21). Spominjem Džulejbiba: siromašan, ružnog izgleda, nizak, tamnog lica – ljudi ga nisu htjeli ženiti. On dođe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i žali se. Poslanik ga pošalje u kuću da prosi djevojku od ugledne porodice; roditelji odbiju, ali djevojka kaže da neće odbiti onoga koga Poslanik šalje. Ožene se, a ubrzo dođe poziv u džihad; on izađe i pogine. Ljudi ga ni ne primijete, a Poslanik ga traži i nađe ga ranjenog, zagrli ga i kaže: “On je od mene i ja sam od njega.” (oko 00:13:48–00:15:05). Time ti govorim: Allah gleda na srce, na djelo, na istinu u tebi.
Spominjem i primjer invalida: Amr ibn el-Džemuh, koji je bio hrom, pa mu se kaže da je oslobođen džihada, ali on želi da uđe u Džennet “sa svojom hromošću”. Ode i pogine, i dolazi radosna vijest o Džennetu (oko 00:15:33–00:15:52). I opet: vrijednost nije u tijelu.
Nakon toga ti šaljem tri brze poruke srcu (oko 00:16:14). Prva: zašto ne budeš zadovoljan Allahovom odredbom, kad Allah kaže da On daje i uskraćuje opskrbu jer je prema robovima Sveznajući i Svevideći? Allah zna je li tebi bolje siromaštvo ili bogatstvo, bolest ili zdravlje (oko 00:16:14–00:16:38). Srdžba ti neće vratiti ono što si izgubio. Ko je zadovoljan – ima zadovoljstvo; ko je ljut – ima ljutnju (oko 00:16:38–00:17:01). I ponavljam: dovu si poslao – ona je došla do vrata neba, ali Allah ima mudrost kada i kako daje (oko 00:17:01–00:17:25).
Druga poruka: podsjećam te da nisi stvoren da vječno ostaneš ovdje. Ti si duša i tijelo; tijelo prolazi (oko 00:18:08). Dunjaluk je kratak. I da ti to sjedne, spominjem poređenje: dunjaluk naspram ahireta je kao kad čovjek umoči prst u more – kap na prstu je dunjaluk, more je ahiret (oko 00:18:27–00:18:51).
Treća poruka je najnježnija: spominjem Allahov poziv “smirenoj duši”: “O ti dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna i On tobom zadovoljan…” (oko 00:19:15). I objašnjavam razliku između “zadovoljan” i “zadovoljen”: Allah ti ne da samo koliko ti misliš da treba, nego “više”: “Imaće što žele, a kod Nas ima i više.” (oko 00:19:38). I opet: belaj ima smisao; Allah kaže da ljudi neće biti ostavljeni da samo kažu “vjerujemo”, a da ne budu iskušani (oko 00:19:38–00:20:03).
Zatim se vraćam na početnu misao: jedna “gmusa” na Sudnjem danu – jedan tren džennetske milosti – može izbrisati sjećanje na sve dunjalučke brige, kod onoga ko je bio zadovoljan i pokoran (oko 00:20:03–00:20:27). Zato ti kažem: veži se za Allaha, popravi odnos s Njim. Zaposli se Allahom, zaposli se potrebama ljudi, i Allah će ti lakšati (oko 00:20:52–00:21:16). Spominjem istigfar: onaj ko se drži istigfara, Allah mu daje izlaz iz brige (oko 00:21:16). Spominjem “La havle ve la kuvvete illa billah” kao blago, i to nije samo rečenica – to je oslonac koji otvara zatvorena vrata (oko 00:21:16–00:21:40). I podsjećam na ajet: ko se boji Allaha, Allah mu daje izlaz i opskrbu odakle se ne nada; ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan (oko 00:21:40–00:22:05).
Onda širimo pogled: Allah voli da Ga tražiš. Spominjem značenje: svi ste zalutali osim onih koje Allah uputi – pa tražite uputu; svi ste gladni osim onih koje Allah nahrani – pa tražite (oko 00:22:29–00:22:56). I tu ti proširim pojam “davanja”: davanje nije samo novac. Davanje je i lijepa riječ, savjet, izmirenje ljudi, održavanje rodbinskih veza, činjenje dobra u svakoj formi (oko 00:23:18–00:23:47). Jer meleci svako jutro dovom prate darivanje: jedan moli za onoga ko daje, drugi protiv škrtice (oko 00:23:18–00:23:47). I govorim ti: budi “ključ dobra”, a ne ključ zla (oko 00:24:14).
Da to ne ostane prazna priča, donosim primjer iz vremena Sulejmana ibn Abdulmelika: trgovac Huzejme ibn Bišr propadne, postane dužan i zatvori se od ljudi. U njihovom mjestu je upravnik Ikrime el-Fejjaḍ, čovjek koji noću tajno pomaže ljudima. On uzme 4000 dinara i u gluho doba noći pokuca Huzejmi na vrata, skrivenog lica, i kaže mu da uzme. Huzejme traži da zna ko je, a ovaj kaže: “Ja sam onaj koji popravlja posrtaje plemenitih.” (oko 00:24:38–00:26:10). Time mu vrati život. Kasnije Huzejme ode halifi, halifa ga želi postaviti kao upravnika i smijeniti Ikrimu – a Huzejme ne zna da je Ikrime taj dobročinitelj. Kad preuzme vlast, nađe manjak u blagajni, uhapsi Ikrimu, odbija molbe njegove žene, sve dok mu ona ne šapne: “A šta ako ti kažem da je on ‘popravljač posrtaja plemenitih’?” (oko 00:26:57–00:28:03). Huzejme se trgne, ode u zatvor, oslobodi Ikrimu, i čak sebe veže i kaže da neće skinuti okove dok ne dođu halifi. Kad halifi ispriča šta je Ikrime uradio njemu, a šta je on uradio Ikrimi, halifa ih počasti (oko 00:28:03–00:28:26). Poenta je jasna: plemenitost se vraća plemenitošću. I kažem ti: budi ti taj “popravljač posrtaja plemenitih” (oko 00:28:38).
Zatim te pitam direktno: jesi li ti čovjek čijim dolaskom se ljudi obraduju, ili se ljudi sklanjaju kad te vide? (oko 00:31:27–00:31:49). Podsjećam te: život je izgrađen na davanju – sunce daje svjetlo, rijeka teče, drvo daje plod. Nemoj biti suh, sebičan, tvrd – čovjek bez koristi (oko 00:32:11–00:32:51).
Nakon toga prelazim na jednu drugu ranu: vesvese. Objašnjavam ti: šejtan “ulazi” postepeno; srce je kao tvrđava, a prsa su prostor oko nje. Ako mu otvoriš vrata u prsima, doći će do srca. Zato, čim dođe misao, odmah: “E’uzu billahi mineš-šejtanir-radžim”, i prekini (oko 00:33:11–00:33:31). Dajem ti praktična pravila: ako ti šejtan dođe u namazu i kaže “ponovi Fatihu”, ti mu ne udovoljiš; ako ti kaže “nisi abdestio”, ti se držiš pravila: sumnja se ne ruši osim sigurnošću; ako si završio ibadet, ne vraćaj se i ne ponavljaj – ponavljanje iz sumnje je predaja šejtanu (oko 00:33:31–00:34:24).
Proširim to i na strahove: strah od smrti, strah od bolesti, strah od sihra, uroka, haseda – pa čovjek postane rob bolnica, lijekova, “raqi-ja”, i svaki dan nove tablete. Kažem ti: to može biti vesvese, a ne realnost (oko 00:36:01–00:36:41). Spominjem primjer žene koja se “previjala” čim vidi učača, i ljudi su joj govorili “u tebi je šejtan”. Odu u jednog učača koji prvo razgovara razumno, pa prouči, i na kraju kaže: “Da ima u tebi sihir, moja žena bi bila razvedena – ti nemaš ništa osim iluzije i umora od vesvese.” (oko 00:36:41–00:38:02). Nauči je učenju Ajatul-kursije i mu’awwidhata uz ispravno ubjeđenje, i nakon dan-dva stanje se smiri (oko 00:38:02–00:38:26). I poruka je: ponekad je problem u glavi koja je iznurena, a ne u “skrivenim silama”.
Podsjećam te i na širinu vjere: “Allah vam u vjeri nije dao teškoću.” (oko 00:39:10–00:39:27). Abdest nije zato što si “prljav” nego ibadet; ako nema vode, tu je tejemmum. Ne pretjeruj, ne muči sebe satima. A važna stvar: Allah te ne kažnjava za samu misao koja prođe kroz glavu. Ne odgovaraš za ono što samo “prođe” dok se ne prihvati i ne djeluje po tome. Spominjem da je opasno tek kad čovjek “raširi prsa” nečemu zabranjenom i prihvati to (oko 00:39:46–00:40:27). Zato ostani miran: postojanje “nfsu-l-lewwame”, duše koja sebe kori, znak je da u čovjeku ima živog imana – samo treba ustrajati i boriti se (oko 00:40:27).
Zatim dajem jasnu terapiju: vesvese se liječe prekidanjem vesvese. Ne udovoljavaj sumnji. Gradi ibadete na sigurnosti (oko 00:40:45–00:41:08). I upozoravam na stvari koje šejtanu olakšavaju: izolacija (kad čovjek satima sjedi sam i jede se iznutra), pretjerana osjetljivost (svaka riječ ga slomi), druženje s ljudima koji su isto “zaraženi” sumnjama, i stalno traženje savjeta od onih koji te guraju dublje u strahove (oko 00:41:29–00:42:48). Pa onda poziv porodici i prijateljima: ne ostavljajte takve ljude, jer bolest duše zna biti teža od bolesti tijela. Izvucite ih iz samoće, podignite im moral, pomozite im u ibadetu razumno – nemojte ih vodati od jednog do drugog bez reda; pitajte one koji su se izliječili kako su se liječili (oko 00:42:48–00:44:12). I napominjem: nemoj čovjeka hraniti “lažnom nadom” u stvarima gdje je realnost jasna; nekad je ispravno da se čovjek nauči da se prilagodi novom životu, a ne da ga se veže za nemoguće (oko 00:44:12–00:44:51).
Pred kraj prelazim na tewakkul: oslanjanje na Allaha u upravljanju životom, ali uz uzimanje povoda. Kažem ti definiciju: tewakkul je da predaš stvar Allahu da je On vodi, ali ti radiš ono što je do tebe (oko 00:45:54–00:46:44). I kao najjači primjer uzimam hidžru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je bio na Mi’radžu i zna da Allah može sve učiniti “u trenu”, ali kad je krenuo u hidžru, uzeo je povode do savršenstva: savjetovanje, planiranje, kupovina dvije jahalice, priprema, odlazak u pećinu Sevr, skrivanje, hrana koju donosi Esma, brisanje tragova stadom, čekanje da se potjera smiri, pa uzimanje dužeg puta uz obalu, i čak vodiča koji poznaje put (oko 00:47:04–00:51:07). Kad su mušrici došli do same pećine, Ebu Bekr se uplašio, a Poslanik mu kaže: “Šta misliš o dvojici, a Allah im je treći?” (oko 00:50:00–00:50:21). I spominjem koliko je ta sigurnost velika: dok je progonjen, on Suraqi govori o narukvicama Kisre – obećanje koje će se ostvariti (oko 00:51:07–00:51:54). To je tewakkul: radiš sve što možeš, a srce ti stoji čvrsto na Allahovom obećanju.
Na kraju ti dam praktičan put tewakkula u tvojoj svakodnevnici: kad hoćeš kupiti zemlju, putovati, ženiti se – prvo savjetovanje s ljudima znanja; zatim istihara: tražiš od Allaha da ti izabere dobro, da ti olakša ako je hajr, a da ti odstrani ako je šteta. I u dovama istihare dolazi ključna rečenica: “…pa mi odredi dobro gdje god bilo, i učini me zadovoljnim njime.” (oko 00:52:42–00:53:45). Ako se stvar prekine, ako se vrata zatvore, ako osjetiš odbojnost – prihvati to kao Allahovo skretanje od štete. A ako čovjek uporno gura ono što nije, može biti prepušten sam sebi (oko 00:54:09–00:54:29). I tu govor ide u novu priču o jednoj ženi i njenoj kćerki, ali transkript se prekida (oko 00:54:29–00:54:53), pa taj dio ne mogu vjerno prenijeti do kraja.
Pokrivenost transkripta:
00:00–03:49: sabur, ajeti o iskušenju, “nečim” i Allahova milost u belaju
03:49–09:27: smrt vjernika, priča o Ebu-l-Hasanu Et-Tehamiju, vrijednost sabura i ibadeta
09:27–17:47: poruke ljudima briga, primjeri poslanika, Džulejbib i Amr ibn el-Džemuh, zadovoljstvo Allahovom odredbom
17:47–24:38: kratkoća dunjaluka, jačanje veze s Allahom, istigfar, “la havle”, biti ključ dobra
24:38–32:51: priča o “Džabiru ‘atharati-l-kiram”, poziv na davanje i plemenitost
32:51–45:33: vesvese u ibadetima i životu, pravila prekidanja sumnji, opasnost izolacije i pogrešnih “terapija”
45:33–54:53: tewakkul, hidžra kao primjer povoda, istihara i zadovoljstvo; zadnji dio priče prekinut (transkript staje na 00:54:53)
Ključne pouke:
Sabur nije pasivnost, nego ibadet koji Allah nagrađuje “bez računa”.
Iskušenje dolazi “nečim” – Allah ti ne pretvara cijeli život u bol, nego ti ostavlja mnoštvo ni’meta.
Smrt vjernika nije samo gubitak; to je prelazak u Allahovo okrilje, a rastanak je ono što boli.
Vesvese se gase prekidanjem – sumnja se ne prati, ibadet se ne vraća nakon završetka bez sigurnog dokaza.
Tewakkul je spoj plana i srca: uzmi povode do kraja, ali srce drži na Allahu i budi zadovoljan ishodom.
Praktična primjena
Kad te zadesi briga, ne pokušavaj prvo “izmisliti izlaz” – prvo smiri srce: sabur i namaz, istigfar, “la havle”, i svjesno prekidanje misli koje te guraju u paniku. U isto vrijeme, uzmi povode: savjetuj se, istraži, radi ono što možeš, budi koristan ljudima i ne zatvaraj se u izolaciju. I kad vidiš da se neka vrata zatvaraju nakon istihare, ne lomi se – prihvati to kao Allahovu zaštitu i preusmjeravanje.
Završna misao
Kad se vežeš za Allaha i kad naučiš da sabur pratiš zadovoljstvom, belaj prestaje biti kamen koji te lomi i postaje stepenica koja te podiže.
Primjedbe
Objavi komentar