Tema: Kušnja potvore i Allahova pravda – pouka iz događaja ifka
Je li srce spremno da izdrži kada istina kasni, a laž se širi?
Uvod
Zamisli, Allah te sačuvao, da se dira u čast onoga koga najviše voliš, a ti nemaš riječi kojima bi se branio. Zamisli da se šutnja produži, da se priče množe, a objava kasni. Ova kušnja nije daleka historija – ona je ogledalo svakom srcu koje je ikada bilo povrijeđeno nepravdom.
Kada sam upitan ko mi je najdraži, rekao sam bez oklijevanja: A’iša. I baš tada, u najtežem času, pogodila je kušnja u samu srž – optužba koja para čast i ruši mir (oko 00:00:00–00:00:22). Nije to bila mala nesreća. Njen otac je rekao da veću nesreću ni u džahilijjetu ni u islamu nije doživio (oko 00:00:44).
A’iša sama pripovijeda kako je, po običaju, bacana kocka ko će krenuti na put. Kocka je pala na nju, u pohodu Benu Mustaliku (oko 00:01:21–00:02:07). Na povratku, u noći odmora, izašla je radi potrebe, pa se vratila i primijetila da joj nedostaje ogrlica. Vratila se da je potraži, a karavana je krenula misleći da je u hodždu (oko 00:03:01–00:03:46). Sjela je i čekala da se primijeti njen izostanak – i zaspala.
Safvan, koji je išao iza vojske da pokupi ono što je ostalo, ugledao ju je. Prepoznao ju je iz vremena prije propisa hidžaba. Nije rekao ništa osim riječi istine i straha od Allaha (oko 00:04:57–00:05:17). Doveo je devu, ona je uzjahala, on se okrenuo leđima i u tišini noći stigli su do Medine (oko 00:05:32–00:05:51).
Tu se umiješala zloba. Prilika je izgledala “idealna” onima koji traže razdor. Riječ je puštena, a zatim se umnožila, širila, prepisivala od uha do uha (oko 00:06:22–00:07:08). A’iša nije znala. Razboljela se. Ja sam dolazio, pitao kratko kako je, nisam lomio njeno srce riječima koje još nisu imale odgovor s neba (oko 00:07:27–00:08:47).
Prošao je mjesec. Objave o svemu – osim o ovom. I baš ta šutnja dala je prostora jezicima (oko 00:09:00–00:09:30). Tek kad je ozdravila, saznala je. Bol se izlila u suzama, u pitanju majci, u očevom plaču (oko 00:10:07–00:12:07). Kuća je bila pod teretom, a srce pod ispitom.
Pitao sam one koji je najbolje poznaju. Svi su svjedočili dobro (oko 00:12:32–00:13:05). Zatim sam ušao, sjeo, i izgovorio riječi koje su bile pravedne i teške: ako je grijeh – vrata tevbe su otvorena; ako je nevinost – Allah će je razjasniti (oko 00:13:30–00:14:23). Niko nije imao snage da govori. Suze su bile odgovor.
A’iša je tada rekla ono što srce u krajnjoj tjeskobi zna: istina se ne mijenja ni kad joj ljudi ne vjeruju. Oslonila se na sabur i na Allaha (oko 00:16:03–00:17:38). I tada je došlo olakšanje. Došla je objava. Tijelo je zadrhtalo, znoj se slio – i riječi su presjekle tamu: obraduj se, Allah te je očistio (oko 00:18:07–00:18:29).
Nije očekivala da će Kur’an sići o njoj. A sišlo je više ajeta koji su zauvijek postavili mjerilo: ne mislite da je zlo – u tome je dobro (oko 00:19:20–00:19:39). To je poruka svima kojima se čast dira, a glas im se ne čuje.
Pokrivenost transkripta:
00:00–05:51, 05:51–11:00, 11:00–17:38, 17:38–19:54
(Nema nejasnih dijelova koji bi remetili tok poruke.)
Ključne pouke
Allahova pravda dolazi, čak i kada kasni.
Ne sudi prije nego što se istina razjasni.
Šutnja iz brige može biti milost, a ne slabost.
Strpljenje u nepravdi rađa trajno dobro.
Čast vjernika je svetinja, a jezik velika odgovornost.
Praktična primjena
Kada te pogodi laž, ne rasipaj snagu u uzvraćanju. Učvrsti se u istini, traži od Allaha da On bude tvoj branilac, i čuvaj svoje srce od ogorčenosti. Istina ne treba galamu – treba postojanost.
Završna misao
Ako se krug stegne i izlaz se ne vidi, sjeti se: onaj ko se osloni na Allaha nikada nije ostavljen. Pravda ima svoj trenutak, a svjetlo uvijek pronađe put.
Primjedbe
Objavi komentar