Tema: Strah i šutnja oko Mekke: šta se dešava u Saudijskoj Arabiji pod MBS-om
Je li Mekka sigurna u rukama politike?
U ovom razgovoru otvaram pitanje koje mnogi nose u sebi, ali ga izgovore tiho: šta se dešava u Saudijskoj Arabiji i zašto bi nas to trebalo zanimati kao muslimane i kao ljude. I ne govorim ovo kao teoriju, nego kroz stvarna iskustva, imena, primjere i cijenu koju ljudi plaćaju. (oko 00:01:14)
Odmah na početku me pitaš: je li Ka'ba sigurna u saudijskim rukama? Teško je to pitanje. Ako ideš na hadž ili umru, možda ćeš biti “siguran” dok god nisi nikad kritikovao kraljevsku porodicu ili MBS-a. Ali čim postoji trag kritike — čak i stari tvit iz 2011. ili 2012. — ljudi bivaju uhapšeni, mučeni, zabranjeni, protjerani. I došli smo do apsurda: čovjek podigne palestinsku zastavu — uhapse ga i izbace iz zemlje. Neko napiše nešto o Sisiu ili o Palestini i Izraelu — završi u problemu. (oko 00:02:38–00:03:20)
Zatim se dotičemo onoga što se često naziva “liberalizacija” društva. Vraćam se na 2016. i “Viziju 2030”. Priča je: treba diversifikovati ekonomiju, ne oslanjati se samo na naftu. To samo po sebi ima smisla. Ali onda pitam otvoreno: kakve veze ima ekonomija s time da se dovode koncerti i nastupi gdje se vrijeđaju poslanici i vjera, ili da se dovode izvođači koji nastupaju polugoli? I još važnije: da li to zaista dovodi investitore? Jer ako “vizija” uvjerava svijet, zašto ljudi ne ulažu? Zašto ni oni koji hvale promjene ne žele uložiti svoje milijarde baš u Saudiju? (oko 00:04:49–00:06:13)
Pa ulazimo u srž: ja tvrdim da MBS vjeruje da mu takav pravac čuva prijestolje — da “udovolji” Zapadu, Amerikancima, pa i Izraelcima, i tako sebi produži vlast. Kao primjer spominjem veliki komičarski događaj, dovođenje komičara koji se javno šali na račun Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i činjenicu da se takve stvari promovišu i dijele, dok bi kritika režima bila razlog da ti se vrata zatvore. (oko 00:06:50–00:08:22)
U jednom trenutku razgovor prekida reklamni segment o pomoći Gazi — govor o hrani, vodi, medicinskoj pomoći, podršci porodicama, poziv na donaciju. (oko 00:09:02–00:10:56)
Poslije toga se vraćamo na pitanje: je li agenda “protiv vjere”? Kažem da se čuvaju određeni dijelovi vjere, ali posebno se štiti verzija koja traži potpunu poslušnost vladaru: da vladar može šta hoće, a ti nemaš pravo ni srcem da ga kritikuješ. Spominjem i šokantne izjave nekih koji odu toliko daleko da govore kako ni javni veliki grijeh vladara ne daje narodu pravo na osudu ili otpor. I onda to vežem i za narativ o Gazi: da se ljudima govori da ne pružaju otpor, da se predaju, da je otpor “protiv Allahove volje”. (oko 00:10:56–00:13:31)
Onda me pitaš: koliko je ljudi u zatvorima, ko su, šta su uradili? Odgovaram kratko i teško: hiljade. I, po mom opisu, mnogi nisu uradili ništa. Spominjem čovjeka koji je prije dvadeset godina pozvao na protest zbog uvredljivih karikatura i dobio dvadeset godina zatvora; trebao je izaći 2018, a i dalje je u zatvoru još godinama nakon toga. Kažem: režim ne želi da takvi ljudi budu vani jer oni “drže narativ” i imaju uticaj. (oko 00:14:12–00:15:36)
Zatim dolazi optužba koju često čuješ na Zapadu: “MBS zatvara ekstremiste.” Ja to odbijam i kažem: nije stvar u jednoj grupi — ko god je musliman, bez obzira je li selefija, eš'arija, sufija ili bilo ko, treba da osjeti da se ovdje radi o problemu koji pogađa Ummet. U zatvorima, po mom opisu, nisu samo jedni — ima sunija, šija, sekularnih ljudi, čak i ateista — svako ko ide protiv MBS-a može završiti isto. (oko 00:15:36–00:16:52)
Pričamo i o imenima koje ljudi spominju kao “vjerske autoritete” koji podržavaju vlast. Navodim primjer Šejha Sudaisa i izjave koje, po mom opisu, zvuče politički i suprotno onome u šta su ljudi godinama vjerovali slušajući ga. Spominjem i druge osobe koje, po mom navodu, idu dotle da čak i proteste u Britaniji nazivaju “haridžijama”, što zvuči gotovo nevjerovatno u kontekstu osnovnih građanskih prava. (oko 00:16:52–00:20:37)
Onda ti postavljaš “reformsko” pitanje: žene smiju voziti, mladi imaju više zabave, koncerti, miješanje, “slobode” — zar to nije dobro? Odgovaram: ja ne osporavam ljudima halal radost i normalan život, ali osporavam vrijeđanje vjere i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I postavljam pitanje koje siječe kroz cijelu priču: šta je sa onima koji su se godinama borili da žene smiju voziti? Po mom opisu, mnoge aktivistice su završile u zatvoru i bile mučene, a režim je samo preuzeo zaslugu da pokaže svijetu “ja sam taj koji daje i uzima”. (oko 00:21:13–00:22:26)
Zatim dajem primjer razgovora s bogatim američkim biznismenom koji hvali Saudiju, ali svoje milijarde ulaže u Dubai, Tursku, Silicon Valley — ne u Saudiju. I ja mu kažem: ne vjeruješ u stabilnost, jer tamo jedan čovjek može sutra promijeniti mišljenje i oduzeti imovinu, proglasiti te neprijateljem države, i ti se probudiš bankrotiran. (oko 00:23:05–00:24:17)
Kad se dotaknemo ekonomije i turizma, ja izražavam nepovjerenje u brojke i transparentnost. Navodim primjer kako se u statistiku “turista” može ubrojati i unutrašnje kretanje (Džeda–Mekka, Mekka–Medina) i tako napuhavati brojke. I podsjećam: religijski turizam Mekke i Medine je već ogromna snaga sama po sebi. (oko 00:25:30–00:27:24)
Onda ulazimo u priču o Džemalu Hašogdžiju. Kažem da sam ga poznavao kao javnu figuru, ali da sam s njim bliskije radio nakon što je napustio Saudiju 2017. Govorim o idejama: web-stranica o zatvorenicima, projekti protiv “vojski botova” i lažnog dojma da “cijela zemlja mrzi” nekoga, dok zapravo mali broj ljudi upravlja desetinama naloga. (oko 00:28:05–00:29:36)
Zatim opisujem nešto ključno: pokušaj da me namame nazad. Kažem: u maju 2018. došla su dvojica da me ubijede da odem u saudijsku ambasadu, nude “poruku od MBS-a” i “garanciju sigurnosti”, traže da samo “pokažem saradnju” tako što ću doći unutra. Ja odbijam. Džemal me tada upozori: ako se sastaješ, radi to javno, u kafiću, parku — ne u ambasadi. (oko 00:30:17–00:31:46)
Nakon toga dolazi detalj koji mijenja sve: poruka od “DHL-a”, ja kliknem link i moj telefon bude hakovan Pegasusom, izraelskom tehnologijom, preko NSO kompanije, za koju tvrdim da je Saudija platila ogromne pare. I opisujem osjećaj: nisam vjerovao da je tako nešto moguće — kamera, mikrofon, poruke, razgovori. (oko 00:32:25–00:33:49)
Zatim pričam kako 1. augusta 2018. kreću hapšenja: moja braća i prijatelji, ljudi koji “nisu imali veze s politikom”, bivaju uhapšeni i ostaju u zatvoru od tada. I opisujem kako sam, ne znajući da me telefon sluša, razgovarao s prijateljem i sumnjao da je neko od cimera špijun — a zapravo je uređaj već bio otvoren. (oko 00:33:49–00:36:20)
Potom navodim da me kontaktira Citizen Lab (vezan za Univerzitet u Torontu) i da dolaze da provjere telefon; tu saznajem potvrđeno da sam hakovan i pronalazimo “zaraženi” SMS. Odmah upozoravam Džemala da promijenimo brojeve, a on kaže: ako to rade tebi, uradit će i meni. Šest sedmica kasnije, 2. oktobra 2018., Džemal ulazi u saudijski konzulat u Istanbulu i biva ubijen. Kažem: vjerovao je da mu, kao visoko profiliranoj osobi, to ne mogu uraditi — a posebno boli što su neki od ubica bili ljudi koje je poznavao i koji su ranije bili “njegovi”. (oko 00:36:20–00:40:03)
Zatim prelazimo na budućnost MBS-a: govorim da on kontroliše ministarstva, sigurnost, vojsku, institucije, uklonio je protivnike, i faktički je “neformalni kralj”. I vraćam se na tvrdnju: ja smatram da on učvršćuje tron kroz odnose s Izraelom. Spominjem 2 milijarde dolara koje je dao Jaredu Kushneru (zet Donalda Trumpa), te tvrdim da je Kushner taj novac investirao u Izrael i da je Saudija otvorila zračni prostor za izraelske letove. Poređenje: kad je 2017. bio sukob sa Katarom, Saudija je mogla blokirati nebo — dakle može i sada, ali ne radi. (oko 00:40:48–00:42:58)
Spominjem i primjere: ljudi koji pokušaju u Mekki i Medini podići palestinsku zastavu bivaju uhapšeni, dok se masovna zabava i plesni festivali toleriraju. Navodim i tvrdnju o hapšenju velikog broja pripadnika “otpora” i rečenicu koja treba da šokira: da je najveći broj njihovih zatvorenika u Izraelu, a drugi najveći u Saudiji, po mom opisu. (oko 00:42:58–00:44:48)
Onda izgovaram rečenicu koja je najoštrija u cijelom razgovoru: da možeš kritikovati vjeru i vrijeđati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ti se ništa ne desi — ali kritikuj MBS-a i čekaj 24 sata. (oko 00:45:31)
Dolazimo do dileme hadža i umre: mnogi su ljuti, ali šute jer se boje zabrane ulaska. Ja pričam susret s imamom u Londonu koji traži privatni razgovor i kaže: želi da ide na hadž i umru, žao mu je zatvorenika, ali “šta može”. I ja mu odgovaram: tvoji prijatelji su u zatvoru, oni ne mogu govoriti, a ti u Londonu ili New Yorku šutiš da ne izgubiš 16. put umre, dok si već radio hadž 10–15 puta. Po mom stavu, to je zamjena prioriteta: žrtvuješ istinu zbog nafile. (oko 00:46:07–00:50:20)
Pred kraj se dotičemo “normalizacije” s Izraelom: ja tvrdim da se to već desilo praktično, samo se čeka “ceremonija”. Navodim primjere: investicije, hapšenja “neprijatelja Izraela”, pro-režimski nalozi koji šire negativan govor o Palestincima, mediji koji, po mom osjećaju, proizvode sramotu. I govorim da se mijenjaju i školski sadržaji: primjer iz historije gdje se, po mom sjećanju, ranije spominjao određeni događaj s Jevrejima, a danas se to briše ili preformuliše; spominjem i primjer da se u gradivu pojavljuje tvrdnja da je “najvažniji dan” subota. Sve to vežem za jednu tezu: “MBS pokušava udovoljiti cionistima.” (oko 00:50:59–00:57:42)
Na kraju me pitaš: hoćemo li ikad moći zajedno otići na umru, slobodno? I ja, uprkos svemu, završavam optimistično: vjerujem da se stvari mogu promijeniti, ali treba da ljudi mirno i ustrajno razotkrivaju šta se dešava. I završavam toplije: spominjem da bih te odveo u Džedu na restoran, pa u Mekku i Medinu, i da Saudija nije samo sveta mjesta nego i veliki prostor i narod koji, po mom opisu, u srcu nije promijenjen, samo nema slobodu da govori. (oko 00:59:53–01:01:17)
Pokrivenost transkripta:
00:00–00:10:56 (uvod, sigurnost Mekke, represija, “Vizija 2030”, primjeri, reklama o Gazi)
00:10:56–00:27:24 (religija i “poslušnost”, zatvori, “reforme”, ekonomija i turizam)
00:27:24–00:40:03 (Hašogdži, pokušaj namamljivanja, Pegasus, hapšenja, Citizen Lab)
00:40:03–kraj (MBS kontrola, odnosi s Izraelom, dilema hadž/umra i šutnja, “normalizacija”, školske promjene, završni optimizam)
Ključne pouke :
Istina ima cijenu, ali šutnja ima veću. Kad se ljudi ušute zbog ličnih koristi, prostor zauzmu propaganda i strah.
Vjera se može instrumentalizirati. Najopasnija nije otvorena bezbožnost, nego “vjerski jezik” koji brani nepravdu i zabranjuje čak i kritiku srcem.
Represija ne bira etiketu. Po ovom govoru, u zatvorima završavaju različiti ljudi — ne zbog “ekstremizma”, nego zbog neslaganja s vlašću.
Tehnologija može postati oružje protiv savjesti. Priča o Pegasusu ovdje služi kao upozorenje koliko daleko nadzor može ići.
Hadž i umra nisu valuta za šutnju. Nafila ne smije postati razlog da se napusti obaveza govora o zulumu.
Praktična primjena
Ako ovu poruku spustim u svakodnevni život: ne moram biti političar da bih bio pošten. Mogu paziti šta dijelim, šta opravdavam, koga branim, i da li šutim iz straha ili iz komoditeta. Mogu se navikavati da istinu govorim mirno, bez galame, ali i bez prodaje savjesti za “sljedeći put”, “sljedeću priliku”, ili “mir sa svima”.
Završna misao
Kad se sveti prostori pretvore u poligon za strah, trgovinu i šutnju, onda je najmanje što čovjek može uraditi da ne potpiše laž svojim jezikom i da ne pomiješa ibadet s kalkulacijom.
Primjedbe
Objavi komentar