Kur’an
Tema: Blizina Sudnjeg dana, gubitak svijesti o ahiretu i vrijednost prvih generacija
Da li smo svjesni koliko smo blizu obračunu?
Uvod
Čovjek živi, planira, gradi i gomila, a u isto vrijeme se nad njegovom glavom spušta istina koja se ne može zaustaviti. Račun se približava, a srca su nemarna. O tome govori ovaj govor – o Sudnjem danu, o ličnoj smrti kao početku vlastite kijametske stvarnosti, o dolasku Isa’a, alejhis-selam, o Mehdiju, o propasti kada se izgubi iman u praksi, i o razlici između ashaba i kasnijih generacija.
Glavni tekst
Allah, dželle šanuhu, upozorava: “Približio se ljudima njihov obračun, a oni su u nemaru okrenuti.” (oko 00:00–02:30). Ovo stanje nemara nije novo. Ljudi slušaju Kur’an, ali kao da ih se ne tiče. Čuju ajete o Sudnjem danu, ali žive kao da se nikada neće dogoditi.
Zatim dolazi podsjećanje da je Sudnji dan istina u koju nema sumnje (oko 03:40–05:10). Allah jasno kaže da će doći, ali većina ljudi ne vjeruje. Ne zato što nisu čuli, nego zato što im dunjaluk prekriva pogled.
U tom kontekstu se prenosi izjava ashaba i učenjaka: “Ko umre – njemu je već nastupila Kijamet.” (oko 05:30–07:00). Smrt pojedinca je njegov lični Sudnji dan. Od tog trenutka više nema popravke, nema dodatnih namaza, nema tevbe. Sve je zapečaćeno.
Spominju se hadisi koji govore o dolasku Isa’a, alejhis-selam (oko 11:00–18:00). On nije umro, nego ga je Allah uzdigao Sebi. Vratit će se pred kraj vremena, boravit će na Zemlji određeni period – po nekim rivajetima sedam godina, po drugima do četrdeset – i umrijet će kao čovjek, a muslimani će mu klanjati dženazu.
Uporedo s tim, spominje se pojava Mehdi-ja, kojem će muslimani dati prisegu, ali događaji će se odvijati ogromnom brzinom (oko 26:30–29:30). Muslimani će biti prisiljeni napustiti Mekku i Medinu zbog velikih smutnji. Ka’ba će biti oskrnavljena, i tada dolazi Allahova kazna nad onima koji su izgubili svetost vjere (oko 30:15–31:00).
Zatim se prelazi na ključno pitanje: kako je moguće da muslimani budu uništeni, a nazivaju se “najboljim ummetom”? (oko 30:45–32:00). Odgovor je jasan: taj opis se prvenstveno odnosi na ashabe. Oni su bili najbolja generacija jer su naređivali dobro, odvraćali od zla i iskreno vjerovali u Allaha.
Danas, kaže se otvoreno (oko 31:20–33:00), muslimani ne smiju savjetovati, ne smiju upozoravati, čak ni u vlastitim kućama. Grijeh je postao normalan, kamata prihvaćena, nemoral javna stvar, a onaj ko upozori – proglašava se nasilnikom.
Zato se navode ajeti iz sure El-Feth (oko 33:45–36:30): ashabi su bili strogi prema nevjernicima, a milostivi među sobom. Prepoznavali su se po sedždi, po nuru na licima. Iskrena sedžda ostavlja trag – lice vjernika se razlikuje od lica onoga koji ne poznaje Allaha.
Na kraju se podsjeća na hadis: “Najbolji ljudi su moja generacija, zatim oni poslije njih, zatim oni poslije njih.” (oko 39:30–41:00). Nakon toga dolaze generacije u kojima se zakletva izgovara prije svjedočenja, u kojima se laže bez stida i u kojima se povjerenje gubi (oko 41:20–43:20). Toliko je to bilo ozbiljno da su djecu u ranijim generacijama kažnjavali zbog olahkog zaklinjanja i svjedočenja.
Pokrivenost transkripta:
00:00–07:30
07:30–18:30
18:30–29:30
29:30–36:30
36:30–43:30
Nejasni dijelovi: pojedini tehnički dijelovi i oštećene fraze u srednjem dijelu transkripta (oko 14:00–17:00).
Ključne pouke
Smrt pojedinca je njegov lični Sudnji dan.
Sudnji dan je blizu, ali nemar ga čini dalekim u očima ljudi.
Najbolji ummet su ashabi – po djelima, ne po imenu.
Vjera bez naređivanja dobra i odvraćanja od zla gubi snagu.
Iskrena sedžda ostavlja trag na srcu i licu.
Praktična primjena
Svaki dan treba živjeti svjesno, kao da je posljednji. Ne graditi vjeru na imenima i historiji, nego na namazu, sedždi, iskrenosti i hrabrosti da se kaže istina. Početi od sebe, pa od kuće, prije nego dođe trenutak u kojem više nema povratka.
Završna misao
Račun dolazi, htjeli mi to ili ne. Blago onome ko se probudi prije nego što se zavjesa spusti.
Primjedbe
Objavi komentar