Kur’an
Tema: Kada se osjećam izgubljeno – kako tražiti Allahovu uputu (hidayet)
Da li sam stvarno izgubljen – i kako da se vratim na put?
Večeras želim s vama podijeliti jednu kratku, ali snažnu temu: šta radim kada osjetim da sam izgubljen. (oko 00:00:00) Govorim o hidayetu – Allahovoj uputi. I znaj: potpuno je normalno da čovjek ponekad osjeti izgubljenost – nekad duhovno, nekad psihički, nekad u životnom smjeru, a nekad zbog problema i iskušenja koja ga udare iznenada. (oko 00:00:18)
Ali evo jedne važne stvari: iako je taj osjećaj težak, bolje je prepoznati da si izgubljen, nego živjeti u iluziji da si na pravom putu dok si zapravo skrenuo. (oko 00:00:43) Allah u Kur’anu spominje ljude koji su najveći gubitnici: rade, trude se, misle da čine dobro – a njihov trud je zapravo promašen i izgubljen. (oko 00:00:58) Allahu, nemoj nas učiniti od njih. Pa kad čovjek prizna: “Nešto nije uredu”, to je već početak povratka.
Suprotno od izgubljenosti je uputa. A Allah, subhanehu ve te’ala, nikoga nije izostavio – ni muslimana ni nemuslimana, ni starog ni mladog. (oko 00:01:36) Allah je Onaj koji upućuje. Mi svaki dan u namazu ponavljamo: “Uputi nas na Pravi put.” (oko 00:02:05) I Allah kaže da On poziva u “Kuću mira” i On upućuje koga hoće na Pravi put. (oko 00:02:26)
Možda se neko zapita: “Ako Allah upućuje, zašto kaže ‘koga hoće’?” (oko 00:03:08) Zato što je uputa uslovljena – uslovljena tvojim prihvatanjem. Allah ti daje smjer, ali te ne “programira” da budeš vođen. (oko 00:04:06) To je dvosmjerno: Allah daje uputu, a ti je prihvataš i slijediš.
Zamisli da si u stranoj zemlji i ne znaš kuda. Priđeš policajcu, vodiču, nekome ko zna. On ti da mapu: “Ako ideš ovako, stići ćeš.” (oko 00:04:34) I ti možeš uzeti mapu i pratiti je – ili možeš reći: “Ma ja znam bolje”, pa skrenuti i opet se izgubiti. (oko 00:05:03) Kur’an i poslanici su naša mapa. (oko 00:05:16)
Dvije vrste upute
Allah daje uputu na dva načina. Prvi je opća, univerzalna uputa: objave, knjige i poslanici – a posljednja knjiga je Kur’an, sačuvan, bez dodavanja i oduzimanja, od početka do kraja. (oko 00:05:28) I nije bilo naroda kojem nije došao poslanik, a posljednji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan kao milost čovječanstvu. (oko 00:05:43)
Drugi je uputa podrške – ona posebna, lična, koju Allah daje onome ko je prihvatio mapu. (oko 00:06:21) Tada uputa postaje subjektivna: osjetiš je, doživiš je, vidiš znakove koje ti Allah šalje. (oko 00:06:36)
Spomenut ću vam primjer iz života: bio sam s kćerkom na jelu, i jedan brat me posmatra. Prišao je, selamio, pa mi kaže da je platio naš obrok. (oko 00:06:51) Kad sam ga pitao zašto, oči su mu zasuzile: rekao je da je njegov sin tog dana završio cijeli Kur’an – dječak ima 14 godina, nije Arap i ne govori arapski, ali je naučio Kur’an. (oko 00:07:22) Taj brat je to doživio kao znak, sin je doživio znak, ja sam doživio znak – i kasnije sam i ja zaplakao. (oko 00:07:49) To su oni trenuci kada Allah, iz Svoje milosti, otvori vrata srcu.
A što se tiče Kur’ana, mnogi ljudi koji su primili islam govore mi isto: kad su prvi put čitali Kur’an bez predrasuda i osuđivanja – osjetili su kao da Kur’an čita njih. (oko 00:08:16) Kur’an te “pogodi” tamo gdje si slab, tamo gdje bježiš, tamo gdje se kriješ.
Allah kaže da je ljudima došla opomena, lijek srcima, uputa i milost vjernicima. (oko 00:09:39) I kaže: neka se raduju Allahovoj milosti – to je bolje od svega što gomilaju. (oko 00:09:53) Ali ima pravilo: ako Kur’anu priđeš da ga napadaš, ismijavaš, da “dokazuješ” da si pametniji – neće ti se otvoriti. (oko 00:10:07) Kur’an je za srce. Ili će biti svjedok za tebe, ili protiv tebe. (oko 00:10:21)
Pet sastojaka upute – kada se osjećam izgubljeno
Sada dolazimo do srži: postoji pet sastojaka hidayeta. Ako jedan fali, kao da jelo nema osnovni začin – pojest ćeš, ali neće biti to to. (oko 00:10:32)
1) Sjeti se Allaha – i veži se za Kur’an
Kad si izgubljen, vrati se zikru – svemu što te povezuje s Allahom. A najbolji zikr je Kur’an. (oko 00:11:11) Ne govorim samo o učenju – samo učenje ima utjecaj. Ali najdublje liječenje dolazi kada počneš razumijevati: u svom jeziku, koliko možeš. (oko 00:11:23)
Jedan brat mi je rekao: nekad prouči ajet i stane. Vrati se. Pa opet. Pa opet. I dođe do toga da ga pročita i dvadeset puta, i svaki put uđe dublje. (oko 00:11:52) Nekad je bolje da se zadržiš na jednom dijelu i ponavljaš ga, nego da “preletiš” cijeli Kur’an bez srca.
I upozoravam vas: nije ispravno praviti od Kur’ana “igru znakova” po svojoj volji. (oko 00:12:28) Spomenuo sam priču o čovjeku koji je mislio da mu Allah daje uputu tako što otvori Mushaf i prva riječ koju vidi – to mu je “odgovor”. (oko 00:12:44) Htio se ženiti, otvorio Mushaf i ugledao riječi “Uzmi je i ne boj se” – a nije razumio da je ajet o Musaovom štapu koji je postao zmija. (oko 00:13:08) Kur’an te vodi tako što ga razumiješ i primjenjuješ, ne tako što ga pretvaraš u slučajni znak bez znanja.
Kur’an te uči i zahvalnosti. Jedan brat mi je rekao: kad je završio Kur’an pa se vratio na početak, prva riječ koja ga je pogodila bila je “Elhamdulillah” – zahvalnost. (oko 00:13:50) I shvatio je: svaki put kad se vratiš Kur’anu, Allah te vraća zahvalnosti. Počneš gledati oca, majku, djecu, ženu, prijatelje, zdravlje, imetak – i vidiš blagodati koje si uzimao zdravo za gotovo. (oko 00:14:28) Allah te time poziva u odnos sa Sobom: “Pogledaj šta već imaš.” (oko 00:15:06)
I Allah kaže: kad te robovi pitaju za Mene – Ja sam blizu, odazivam se onome ko Me doziva. (oko 00:15:28) Ali traži: odgovori Allahu, otvori se, vjeruj, i naći ćeš uputu. (oko 00:15:43)
2) Učvrsti uvjerenje – uči vjeru da skloniš sumnje
Kad osjetiš izgubljenost, vrati se temeljima imana: ko je Allah, šta su meleci, ko su poslanici, šta je objava, zašto klanjam, šta mi znači post, šta mi znači islam. (oko 00:15:58) Znanje uklanja sumnje. A bez pitanja i traženja znanja sumnje ostaju – i čovjek ostaje izgubljen. (oko 00:16:13)
3) Drži se farzova – pa onda dodaj dobrovoljno
Treći sastojak: vrati se obaveznim djelima, a onda postepeno dodaj dobrovoljna. (oko 00:16:26) Prvo su pet dnevnih namaza. Spomenuo sam sestru koja mi je rekla da se osjeća izgubljeno, griješi, ima loše društvo – pitao sam je: “Klanjaš li?” Rekla je da “reže” namaz. Rekao sam: “Počni tu.” (oko 00:16:42) Tu počinje povratak.
A onda dođu dobrovoljna djela: sunneti, nafile, sedžda kad god možeš. I tu sam vam dao jednu sliku: vrata prema nebu su pet namaza – “2-4-4-3-4”. (oko 00:17:09) A ključ koji otvara – nazvao sam ga “2-2-2”: dvije rek’ata, dvije suze (iskrenost), u 2 ujutro, dvije minute. (oko 00:17:28) Ne mora svaku noć, ali s vremena na vrijeme – i gledaj kako se vrata otvaraju.
4) Djela milosti i sadaka
Četvrto: dobročinstvo. Sadaka nije samo novac. To je pomoć, usluga, osmijeh, utjeha, slušanje tuđe boli, usmjeravanje čovjeka. (oko 00:17:44) I naglasio sam: pazite da sve bude halal, pa i zagrljaj. Ali princip je jasan: uputa dolazi i kroz dobro koje daješ drugima.
5) Dobro društvo
Peto: društvo koje te podsjeća na Allaha. (oko 00:18:12) Spomenuo sam brata koji je nekad bio izgubljen, nikad u džamiju nije ušao. Prolazio pored nje, kružio autom, bojao se: “Mogu li ući?” (oko 00:18:27) Jednog dana skupio je hrabrost, Allah mu otvorio vrata: ušao je, upoznao braću, izgradio zajednicu – i danas sjedi među vama. (oko 00:18:38) Allah te poziva u Svoje kuće da nađeš društvo koje će ti pomoći da se vratiš.
Priča mog oca na hadžu: kako Allah vodi čovjeka korak po korak
Sada želim da vam ispričam istinitu priču, priču mog oca. (oko 00:19:04) Bilo je to oko 1986. godine, otac je imao oko 34–35 godina, ja sam bio dijete, oko osam godina. To mu je bio prvi hadž. Njegovo znanje tada nije bilo jako, ali je promijenio društvo, priključio se dobrim ljudima, i otišao na hadž. (oko 00:19:19)
Tada se nije išlo kao danas s organiziranim grupama; odeš sam, pa s kim se tamo spojiš, s tim si u grupi. U Mini su šatori, ostaješ nekoliko noći i danâ, i budeš smješten s ljudima koje prije nisi poznavao. (oko 00:19:33)
Na putu je otac upoznao jednog mladića – američkog Jordanca – i njegovog prijatelja iz Afganistana. (oko 00:20:11) Taj Afganistanac je bio praktičar, a ovaj mladi Amerikanac-Jordanac bio je tipičan “zapadnjački” odgojen: znao je da postoji namaz i da je hadž “dobar”, ali nije znao mnogo o vjeri. (oko 00:20:26) Ipak, imao je nešto posebno: iskrenu namjeru i vjeru u Allaha, samo niko mu nije objasnio kako. (oko 00:20:38)
SubhanAllah, završili su u istom šatoru u Mini – on, Afganistanac, moj otac i ljudi iz raznih zemalja. (oko 00:21:43) Mladić je bio veseo, duhovit, pun energije. Cijeli šator bi se “upalio” kad je on tu. Ljudi su voljeli njegovu nevinost. (oko 00:22:10)
U ihramu muškarac ne smije koristiti miris, rezati nokte i kosu, i nosi samo dva peškira. (oko 00:22:21) Taj mladić se zasitio neuređene kose, pa je počeo energično češljati kosu. Otac mu je rekao: “Nemoj, može ti opadati kosa, nemoj kvariti ihram.” (oko 00:22:59) Mladić se naljutio i odgovorio: “To je između mene i Allaha. Ne miješaj se, ne sudi. Ja to radim za Njega, ne za tebe.” (oko 00:23:10)
Otac je stao. Rekao je: “U redu.” (oko 00:23:31) I baš tada, mladić se okrenuo i rekao: “Znaš li zašto sam došao na hadž?” Otac: “Zašto?” (oko 00:23:43) Mladić: “Došao sam da molim Allaha da mi da dva miliona dolara.” Otac: “Zašto?” On: “Hoću da otvorim noćni klub.” (oko 00:23:54)
I onda kaže nešto što pokazuje njegovu zbrku i njegovu “dobru namjeru” u neznanju: “Napravit ću jednu sobu unutra, stavit ću hadise i ajete po zidovima, pa možda ljudi pročitaju i budu upućeni.” (oko 00:24:08) On misli da radi nešto “za Allaha”, ali ne zna osnovu. Ljudi u šatoru su mu se počeli rugati, zbijali šale, čak se neko našalio na račun Kur’ana, i svi su se smijali. (oko 00:24:39) Otac se nije smijao. Mladić se uvrijedio: “Ja sam ozbiljan, a vi me osuđujete.” (oko 00:24:52)
Otac ga je uzeo sa strane: “Habibi, ne brini. Ne sudim ti. Imaš lijepu namjeru – želiš da ljudi budu vođeni. Došao si da tražiš od Allaha.” (oko 00:25:01) Spustio mu je gard, sprijateljio se s njim, i počeo ga učiti onoliko koliko je znao: o Kur’anu, o Allahu, o tome da je bolje tražiti hajr, i da, ako Allah da imetak, bolje je usmjeriti ga na halal put – jer noćni klub vodi alkoholu, haramu, problemima. (oko 00:25:12) Mladić je to slušao jer je u sebi imao: “Ja sam došao na hadž, ja hoću da znam.” (oko 00:25:35)
I čak su se ljudi čudili: “Ti si Afganistanac, pobožan, a družiš se s ovim?” – kao dva svijeta. (oko 00:25:55) Ali Allah vodi koga hoće – onoga ko želi uputu.
Kasnije, tokom bacanja kamenčića, otac ga je izgubio u masi. (oko 00:26:06) Vratili su se svi u šator, a mladića nema. Pred noć se vratio – ali potpuno drugačiji. Lice mu se promijenilo, pogled u zemlju, tragovi suza. (oko 00:26:27) Sjeo je kod mog oca i rekao: “SubhanAllah… promijenio sam se.” (oko 00:26:41)
Otac zatim spominje Arefat: mladić je insistirao da se popne gore do bijelog stuba, misleći da mu je dova “bliža” Allahu. (oko 00:27:23) Otac mu je govorio da može doviti i dolje, ali mladić je htio gore. Kad su došli, rekao je: “Ti dovi, ja ću te čuvati.” (oko 00:27:48) Zatim obrnuto: “Sad ja dovim, ti mene čuvaj.” (oko 00:27:59) I on je dovio skoro sat vremena. (oko 00:28:09)
Kad je završio, rekao je riječima koje nisu primjerene, ali je time pokazivao koliko je bio “sirov” u znanju: kao, “tražio sam od Allaha previše, kako će On sve to ispuniti, On ima posla sa svima…” (oko 00:28:21) Otac ga je zagrlio i rekao mu: Allahova vlast je ogromna, ne boj se, Allahu ne ponestaje. (oko 00:28:45) Mladić je rekao: “Ma tražio sam previše, ako mi da malo, ja sam sretan.” (oko 00:28:56)
Onda dolazi ono ključno: dok je radio sa’j (između Safe i Merve), vidio je jednu rupu, jedan nezgodan dio gdje se stariji ljudi spotiču, padaju i povrjeđuju. (oko 00:29:09) I rekao je: “Moram pomoći.” Stao je tu i počeo pomagati svakome ko se približi – starcima, staricama, svima. (oko 00:29:25) I ostao je dok se nije iscrpio.
Ali kaže: “Wallahi, osjetio sam nalet snage kakav nikad nisam osjetio.” (oko 00:29:35) Dizao je ljude od stotinu kilograma, kao da Allah daje energiju. Dok je pomagao, ezan je proučen, došao je namaz, i on je klanjao tu gdje je bio. (oko 00:29:46) I dok je imam učio Fatihu i što je učio, mladić se slomio: “Počeo sam plakati, drhtati… Ne znam odakle mi to.” (oko 00:30:10) I ponavljao je: “Volim Te, Allah… volim Te…” (oko 00:30:23) Osjetio je da ga Allah koristi, da ga Allah vodi kroz dobro koje čini ljudima. To je ona subjektivna uputa podrške.
Kasnije su se razišli, i otac nikad nije saznao šta se s njim desilo. Možda je danas već star čovjek. Allah ga učvrstio, ako je živ. (oko 00:30:36)
I kada pogledam tu priču, u njoj vidim svih pet sastojaka: (oko 00:30:48)
– zikr i dova (sat vremena dove),
– uvjerenje i tevhid, iako neuk i nespretan u riječima,
– namaz i okretanje ibadetu,
– dobročinstvo kroz pomaganje ljudima,
– dobro društvo koje ga je nosilo. (oko 00:31:02)
Znak Allahove upute
Allah kaže da je spustio najljepši govor, Knjigu čije riječi prodrmaju čovjeka: koža se naježi, dođu suze, pa se srce smiri i skloni Allahovoj ljubavi, i čovjek nađe mir u sjećanju na Allaha. (oko 00:31:42) I Allah kaže: to je znak Njegove upute. (oko 00:32:17)
A onda dolazi opomena: Allah upućuje onoga ko želi uputu, a onoga ko odbije i ustraje u zabludi – niko ga ne može uputiti. (oko 00:32:45) Ko su ti? Oni koji ne žele mapu. Oni koji se tvrdoglavo drže pogrešnog smjera. I onda se zatrpaju dunjalukom, materijalizmom, privremenim ciljevima – samo da ne razmišljaju zašto su ovdje. (oko 00:33:12) Ali vrata tevbe su otvorena dok si živ.
Hadis koji te uči da ne sudiš i da se bojiš za kraj
Na kraju sam htio spomenuti hadis iz Buharije i Muslima: možeš vidjeti čovjeka kako radi djela džennetskih ljudi, a na kraju završi s djelima ehlu-n-nara; ili vidiš nekoga ko izgleda kao da radi djela ljudi vatre, pa na kraju završi s djelima dženneta. (oko 00:33:37)
Šta to znači? Prvi tip su ljudi koji spolja izgledaju pobožno, ali rade to radi ljudi – a u srcu nose nifak, sumnju, pobunu ili nevjerstvo. (oko 00:34:19) Drugi slučaj: neko može dugo raditi dobro, ali u srcu ostane sumnja koju nikad ne liječi – i pred kraj popusti, ode za tom sumnjom, i čovjek se šokira: “Bio je u vjeri, pa je napustio.” (oko 00:35:08)
A drugi dio hadisa je upozorenje tebi i meni da ne sudimo drugima: možda neko izgleda loše, a u srcu ima iskrenost, tajnu dovu, noćni ibadet, bol koju ti ne vidiš, okolnosti koje ne znaš. (oko 00:35:28) Kao onaj mladić – izvana izgleda smiješno, nezrelo, ali Allah zna šta je unutra.
Kad sam rekao “kadar ga pretekne”, objasnio sam: Allah zna šta ćeš ti izabrati i kuda ćeš ići, i po tom znanju Allah ti olakša put koji si izabrao. (oko 00:36:07) Ako prihvatiš uputu – Allah ti olakša put ka Džennetu. Ako odbiješ – Allah te pusti da ideš kamo hoćeš.
Ne budi prosječan – ciljaj Firdevs
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao nas je da ciljamo najviše, ne da budemo osrednji. (oko 00:36:33) Kao što se kaže: ciljaj zvijezde, pa ćeš pasti na mjesec. On je spomenuo da ko obavlja pet namaza, posti ramazan, obavi hadž i još stvari – Allahu je pravo da mu oprosti i uvede ga u Džennet. (oko 00:36:47)
Ashab je htio da to odmah prenese ljudima, ali mu je rečeno da u Džennetu postoji ogroman stepen – stotinu stepeni – za one koji se iskreno bore i trude na Allahovom putu. (oko 00:37:14) Znači: radi više, bori se protiv sebe, protiv pogrešnog, protiv zuluma – i traži od Allaha Firdevs. (oko 00:37:44)
Zaključna oporuka
Zato te zovem: vrati se Kur’anu svaki dan, makar malo, ali s otvorenim srcem. (oko 00:38:13) Dovi Allahu. Barem jednom mjesečno ustani u 2 ili 3 ujutro i zatraži od Njega. (oko 00:38:28) Vrati se na pet namaza i učini ih prioritetom. Nađi bar jednog ili dva prijatelja koji te podsjećaju na Allaha – drži se onih koji te popravljaju, a smanji društvo onih koji ti ništa ne donose. (oko 00:38:41) Navikni jezik na spominjanje Allaha, i čini dobro drugima – makar sitno, ali iskreno. (oko 00:38:52)
I nikad ne budi od onih koji su zaboravili Allaha, pa su zbog toga zaboravili sebe – pa više ni ne znaju ko su. (oko 00:39:07) Allahu, učini nas od onih koje upućuješ i ne prepusti nas nama samima. (oko 00:39:35)
Pokrivenost transkripta:
00:00–10:32, 10:32–19:04, 19:04–33:24, 33:24–kraj.
Nejasnoće: povremeno su neki pojmovi u transkriptu ostali nedovršeni ili skraćeni (npr. nazivi rituala i mjesta tokom hadža u nekoliko rečenica oko 00:26:58–00:27:23), ali smisao priče i poruke je jasan.
Ključne pouke
Prepoznati izgubljenost je početak upute – opasnije je misliti da si “na pravom putu” dok si zapravo zalutao.
Allahova uputa traži tvoje prihvatanje – mapa postoji, ali je moraš slijediti.
Kur’an se otvara srcu, ne oholosti – može biti svjedok za tebe ili protiv tebe.
Pet sastojaka hidayeta: Kur’an i zikr, znanje i uvjerenje, farzovi pa nafile, dobročinstvo, dobro društvo.
Ne sudi ljudima po vanjštini – Allah zna tajne, a kraj života je ono što presudi.
Praktična primjena
Kad osjetiš da si “pukao” iznutra i da ne znaš kuda ideš, nemoj tražiti čudo – traži povratak: uzmi dio Kur’ana, ponovi ga, razumij ga; učvrsti namaz makar na osnovama; uradi jedno dobro djelo koje nikom nećeš spominjati; i potraži čovjeka koji te podsjeća na Allaha. Kroz te male korake, Allah ti često otvori put velikim promjenama.
Završna misao
Allahova vrata nisu zatvorena, i On te ne odbija kada mu se iskreno vratiš – samo nemoj ostati sam sa svojom izgubljenošću, nego se okreni Onome koji upućuje i koji je uvijek blizu.
Primjedbe
Objavi komentar