Tema: Razumijevanje Allahove “ma’ijje” (blizine) i “uluvva” (uzvišenosti) bez miješanja sa stvorenjima – i razotkrivanje laži da je “put te’vila” isti kao put selefa
Da li mi znamo šta znači: “Allah je s nama”, a da ne pokvarimo vjeru?
U ovom dersu se otvara jedna teška, ali presudno važna stvar: kako razumjeti Allahove riječi i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se spominje Allahova ma’ijja (biti “sa”) i Allahova uzvišenost iznad stvorenja – bez toga da upadnemo u krivost tumačenja, i bez toga da izmislimo značenja koja niko od muslimana nije ni razumio iz tih riječi. (oko 00:00:26)
Ja ti ovdje ne nudim “filozofiju”, nego te vraćam na ono što je osnova: razlika između samog značenja riječi i onoga što to značenje povlači u određenom kontekstu. Jer ljudi su se spotaknuli baš tu: uzeli su riječ, pa joj zalijepili pogrešan “zaključak”, pa onda rekli: “Eto, zato se to mora tumačiti drugačije.” (oko 00:00:26–00:01:34)
Kad kažem: “Ja sam s tobom”, šta ti to znači?
Pogledaj primjer koji se navodi: može ući neko da prepadne dijete, dijete zaplače, a otac je gore, iznad njega, i dovikne: “Ne boj se, ja sam s tobom… ja sam ovdje… ja sam prisutan.” (oko 00:15:29)
Da li to znači da se otac “pomiješao” s djetetom? Da li znači da je ušao u njega, ili da je “sjedio pored njega” u sobi? Ne. Znači da je dijete dobilo poruku: imaš zaštitu, imaš sigurnost, ja pratim, ja sam tu da odbijem zlo. (oko 00:15:29–00:17:24)
E tu je razlika: ma’ijja kao riječ ima svoje značenje, ali mukteza – ono što ona povlači – može da bude drugačije zavisno od mjesta u kojem je došla. Nekad povlači znanje i nadzor, nekad povlači pomoć i podršku, nekad čuvanje i pobjedu. (oko 00:17:24–00:19:04)
I zato se naglašava: ma’ijja se spominje u Kur’anu i sunnetu u više konteksta – i u svakom kontekstu ona “radi” određenu poruku. (oko 00:01:03–00:01:34)
Opasna greška: “Ma’ijja znači miješanje s ljudima”
Sad dolazimo do glavnog: nije mukteza ma’ijje to da je Allahova suština pomiješana sa stvorenjima. (oko 00:01:34–00:02:30)
Jer ako ti uzmeš riječ “sa” i kažeš: “Aha, znači da je Allah bukvalno ‘među nama’ kao tijelo pored tijela”, ti si već napravio skok koji tekst nije rekao. Onda ti dođeš i kažeš: “To je nemoguće, dakle, mora se potpuno prevesti na drugo značenje.” A u stvari si prvo izmislio “nemoguće značenje”, pa ga onda odbio. (oko 00:04:34–00:05:36)
Ovdje se direktno naglašava: ljudi nisu ni razumjeli iz izraza “Allah je na nebesima” to što neki izmišljaju – da “nebesa obuhvataju Allaha” ili da ga “sadrže”. Kaže se: nismo čuli da iko to razumije iz tog izraza, niti da je iko to prenio od nekog. (oko 00:03:58–00:05:04)
I kad bi pitao muslimane: “Da li iz riječi ‘Allah je u nebu’ razumijete da ga nebo drži i obuhvata?”, svaki bi ti rekao: to mi nikad nije palo na pamet. (oko 00:05:04–00:05:36)
Znači: problem je što se ljudima podvali da je “zahir” teksta nešto što je muhal (nemoguće), a to uopće nije ono što ljudi razumiju kao zahir. (oko 00:05:04–00:05:36)
“Allah je u nebu” – šta muslimani stvarno razumiju?
Ovdje se pojašnjava: kod muslimana je poznato da izraz “u nebu” cilja na uluvv, visinu/uzvišenost, i da je značenje: Allah je u uzvišenosti, ne u niskosti. (oko 00:05:36–00:06:06)
Zato se kaže: Allah je na Aršu, a “nebo” se u tom govoru uzima kao izraz za “uzvišenost”. (oko 00:05:36–00:06:06)
A zatim se podsjeća na ono što muslimani znaju o veličini stvorenja: Kursijj obuhvata nebesa i Zemlju, a Kursijj je u odnosu na Arš kao “prsten bačen u pustinju”, i Arš je stvorenje – nema nikakvu proporciju prema Allahovoj moći i veličini. (oko 00:06:06–00:06:39 i oko 00:38:09–00:40:10)
Pa kako onda neko nakon toga umišlja da “nebo” može obuhvatiti Gospodara? (oko 00:39:21–00:40:10)
“Fi” u arapskom jeziku: ne mora značiti “u unutrašnjosti”
Ovdje se donosi važna jezička poenta: riječ “fi” u arapskom dolazi i u značenju “ala” (na, iznad). Pa se navode primjeri tipa: “u deblima palmi” – znači na deblima; “putujte po zemlji” – znači po zemlji, ne u utrobi zemlje. (oko 00:40:35–00:41:28)
I naglašava se: ovo je arapski, stvarni govor, a ne da se odmah bježi u tvrdnju “to je nužno metafora” i onda se sve prepravlja. (oko 00:41:28–00:41:52)
“Allah je ispred lica klanjača” – a Allah je iznad Arša
Zatim se spominje hadis: kad čovjek stane u namaz, Allah je “prije njegovog lica”, pa se zabranjuje pljuvanje prema kibli. (oko 00:42:15)
I ovdje se kaže jasno: to je hak (istina) na svom značenju, a u isto vrijeme: Allah je iznad Arša. (oko 00:06:39–00:07:09 i oko 00:42:15–00:43:07)
Kako? Daje se primjer iz stvorenja: čovjek može gledati prema nebu ili prema suncu i mjesecu – oni su iznad njega, a opet su mu i “ispred lica”, jer se on prema njima okreće i njima se obraća. (oko 00:07:09–00:07:35 i oko 00:43:07–00:43:57)
Poenta nije da se Stvoritelj poredi sa stvorenjem – nego da ti se pokaže mogućnost da se dva opisa ne sudaraju: “iznad” i “ispred lica” mogu stajati zajedno bez kontradikcije. (oko 00:07:09–00:07:35)
Vjerovanje u viđenje Allaha na Ahiretu: primjer mjeseca
Onda dolazi hadis o viđenju Allaha, i razgovor sa Ebu Rezinom el-Ukajlijem: pita kako će svi ljudi vidjeti Allaha a On je jedan. Pa mu se daje primjer: mjesec – svi ga vide, a svaki kao da ga vidi “nasamo”. (oko 00:07:35–00:08:10 i oko 00:44:39–00:45:31)
I navodi se i hadis: “Vidjet ćete svoga Gospodara kao što vidite sunce i mjesec” – poređenje je u načinu viđenja, ne u tome da je Allah sličan suncu ili mjesecu. (oko 00:45:57–00:46:26)
I onda se naglašava: vjernici će na Sudnjem danu vidjeti svoga Gospodara, i nema stvarne kontradikcije u tome da se opisuje uzvišenost i blizina u smislu obraćanja i susreta. (oko 00:08:10–00:08:43)
Kritična tačka: “Madhheb selefa je… ali zahir nije murad”
Sad dolazimo do mjesta gdje je govor oštar. Spominje se izjava nekih kasnijih: “Put selefa je da to ostave kako je došlo, ali uz uvjerenje da zahir nije namjeravan.” (oko 00:09:09)
I kaže se: to je mugmel – nejasna, klizava rečenica. Jer zavisi šta ti misliš pod “zahir”.
Ako pod “zahir” misliš ono što su svojstva stvorenja, tipa: da je Allah “zalepljen uz zid” prema kojem klanjač klanja, ili da je “pored nas” kao tijelo uz tijelo – naravno da to nije murad. Ko kaže da to nije murad, pogodio je značenje. (oko 00:09:41–00:10:16 i oko 00:52:35–00:53:07)
Ali pogriješio je ko to nazove “zahir tekstova”, jer to uopće nije ono što je očito iz ajeta i hadisa kod muslimana. To je muhal koji je neko ubacio u značenje, pa onda rekao: “Eto, selef je to odbio.” (oko 00:10:16–00:10:43)
Da, moguće je da nekim ljudima baš taj muhal postane “zahir” jer su u glavi već formirali pogrešnu sliku – pa se kaže: takav može biti “izvini” u tom smislu što je njemu to postalo “očito”, ali se mora ispraviti i reći mu: to nije zahir, to je pogrešan zaključak. (oko 00:10:43–00:11:15 i oko 00:57:19–00:58:31)
Jer “zahir i batin” mogu varirati s obzirom na stanje ljudi, njihovo predznanje i njihove predrasude. (oko 00:58:02–00:58:31)
Najteža optužba: “Selef je zapravo bio kao mi, samo je šutio”
Ovdje se spominje jedna tvrdnja koja se naziva direktno: laž. (oko 00:12:45–00:13:17)
To je tvrdnja nekih te’vil-struja: “Mi i selef se slažemo da ovi tekstovi ne dokazuju Allahove osobine; razlika je što je selef šutio, a mi smo morali tumačiti.” (oko 00:12:13–00:12:45 i oko 01:05:08–01:07:04)
Pa onda oni kažu: selef nije imenovao značenje, a mi imenujemo: ruka = moć, ljubav = volja dobročinstva, srdžba = volja kazne, istiva’ = nešto drugo, itd. (oko 00:50:47–00:51:12)
A ovdje se kaže jasno: ovo je na općem nivou kizb sariih – čista laž o selefu, posebno u mnogim pitanjima, a naročito u pitanju: Allah je iznad Arša stvarno, na način koji Njemu dolikuje. (oko 00:12:45–00:13:54 i oko 01:10:30–01:10:52)
Zato se spominje da ko pogleda prenesene izjave selefa, zna nužno da su oni bili izričiti u tom pitanju. (oko 00:13:17–00:13:54)
I u ovom dersu se dodatno navode primjeri u nastavku: prenosi od Ibn el-Mubareka da je govorio da je Allah na Aršu, odvojen od stvorenja, iznad njih; i navodi se primjer čovjeka koji nije prihvaćen kao pokajnik jer nije jasno potvrdio to značenje. (oko 01:08:49–01:10:04)
To se donosi kao odgovor onima koji tvrde: “selef nije ništa govorio.” Ne – selef je govorio, i bio je jasan. (oko 01:08:49–01:10:30)
Zaključak ovog dersa: kako da ti srce ostane mirno?
Poruka se vraća na ono osnovno: ko ima udio u spoznaji Allaha i u čvrstini znanja, njemu je potvrđivanje Kur’ana i sunneta “kako stoje” snažnije i sigurnije. (oko 00:46:48–00:47:37)
Ali “kako stoje” ne znači da Allahu pripisuješ slike stvorenja. Ne. Znači da potvrdiš ono što je došlo, i da odbiješ ono što je laž ubačena u značenje.
Znači: ma’ijja je istina, ali nije miješanje. Uluv i fawqijja su istina, ali nije da stvorenje obuhvata Stvoritelja. “Prije lica klanjača” je istina, i ne poništava to da je Allah iznad Arša. (oko 00:15:29–00:20:44 i oko 00:42:15–00:43:57)
I kad neko dođe sa rečenicom “zahir nije murad”, ja ga ne prihvatam dok mi ne kaže: šta ti nazivaš “zahir”? Jer moguće je da kaže istinu, a moguće je da kroz jednu rečenicu podvali čitav madhheb negiranja. (oko 00:47:37–00:53:58)
Na kraju se prekida s naznakom: “ovdje stajemo i nastavljamo sutra, ako Bog da.” (oko 01:11:17)
Pokrivenost transkripta:
00:00–00:14:16: osnovni tekst i postavka pravila o ma’ijji, razlikovanju značenja i mukteze, te primjeri o “Allah u nebu”, “fi = ala”, i “Allah prije lica klanjača”.
00:14:16–00:40:10: detaljno objašnjenje kroz primjere (dijete i otac), ma’ijja opća i posebna, rabu-bijje/ubu-dijje, kursijj i arš, i rušenje ideje da “nebo obuhvata Allaha”.
00:40:10–01:11:17: jezički dokaz “fi”, hadisi o namazu i viđenju Allaha, zatim kritika rečenice “zahir nije murad”, i razotkrivanje tvrdnje da je put te’vila “isti kao selef”, uz spominjanje prenosa od selefa.
Nejasni dijelovi: na nekoliko mjesta transkript ima iskrivljene riječi (npr. “الكرب/الكربى”، “التوفيق/تسديد” u nekim rečenicama), ali smisao se iz konteksta jasno prati.
Ključne pouke:
Razlikuj značenje riječi od njenog “mukteze” u kontekstu: ma’ijja u jednom mjestu povlači znanje i nadzor, u drugom pomoć i podršku.
Ma’ijja ne znači miješanje: nije ispravno da se “zahir” teksta predstavi kao nemogućnost pa onda bježi u te’vil.
“Allah je u nebu” kod muslimana znači uzvišenost: ne znači da nebesa obuhvataju ili sadrže Allaha.
Nejasna rečenica “zahir nije murad” može sakriti negiranje: mora se precizirati šta se pod “zahir” misli.
Laž je tvrditi da je put te’vila isti kao selef: selef je bio izričit u mnogim svojstvima, naročito u Allahovoj uzvišenosti iznad Arša na način koji Njemu dolikuje.
Praktična primjena
Kad čitaš ajete i hadise o Allahovim svojstvima, nemoj prvo praviti sliku u glavi od stvorenja, pa onda bježati od te slike. Umjesto toga, ostani u jeziku objave: potvrdi ono što je došlo, odbaci nemoguće i neprilično, i čuvaj se rečenica koje zvuče “pobožno”, a u sebi nose negiranje.
Završna misao
Kad čovjek nauči da Allahove riječi i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imaju svoj jasni put – bez izmišljanja i bez potiranja – tada mu se i srce smiri i razum se očisti, jer prestane da se bori s lažnim “problemima” koje su ljudi sami ubacili u vjeru.
Primjedbe
Objavi komentar