Kur’an
Tema: Islamska eshatologija kao okvir za razumijevanje američkog ponašanja i „poretka“ koji se ruši
Naslov: Da li danas gledamo kraj Pax Americana i ulazak u „sjenu“ o kojoj Kur’an upozorava?
U ovom razgovoru večeras, ja ne želim da se bavim teorijama radi teorija, nego da pokušam razumjeti šta se stvarno dešava u svijetu i šta mi Kur’an i islamsko poimanje kraja vremena pomažu da vidim jasnije. Govorim iz ugla čovjeka koji se bavi savremenim međunarodnim odnosima, ali i iz uvjerenja da Kur’an nije objavljen samo da opisuje prošlost, nego da objašnjava kretanje historije i ono što dolazi (oko 00:01:45–00:02:40).
Odmah na početku naglašavam: živimo u trenutku kad je sve očiglednije da ono što se nazivalo Pax Americana – američka dominacija i zahtjev da se ostatak svijeta pokori – ulazi u fazu pada (oko 00:02:50–00:03:50). I kada takav poredak slabi, država koja je navikla da upravlja svijetom često počne da se ponaša „čudno“, nervozno, agresivno, nepredvidivo. Uz to ide i problem dolara, i pitanje: šta možemo očekivati kad se jedna velika sila osjeća ugroženom i gubi tlo pod nogama? (oko 00:03:50–00:04:20)
Zato, prije nego što uopće pređem na događaje u Venezueli, ja uvodim ono što smatram ključnim: islamsku eshatologiju. U predznacima kraja vremena postoje „akteri“ koji izlaze na scenu: Dedždžal (lažni Mesih), Je’džudž i Me’džudž, i drugi znakovi (oko 00:06:30–00:07:20). I ja naglašavam: ovo nije samo islamska slika kraja vremena – slični motivi postoje i u kršćanskim i jevrejskim predajama (oko 00:07:05–00:07:30).
Onda dolazim do ajeta koji spominje „sjenu sastavljenu od tri dijela“, sjenu koja donosi kaznu, i ja ovdje uvodim metodologiju: Kur’an ima jasne ajete koji se samo objašnjavaju, i ajete koji traže tumačenje. Kod tumačenja se mora reći: Allah najbolje zna (oko 00:07:45–00:10:15). Ako je tumačenje tačno – istina će opstati. Ako nije – čovjek je nagrađen za trud, a pogrešno tumačenje nestane.
Na toj osnovi ja iznosim svoje viđenje: ta „sjena“ je Dedždžal, i njegova „tri dijela“ nisu samo simbolika, nego historijski trag – tri faze jedne velike misije (oko 00:11:05–00:12:10). On želi vladati svijetom iz Jerusalema. Da bi do toga došao, mora se desiti nekoliko koraka: „oslobađanje“ Svete zemlje, povratak Jevreja u Jerusalem nakon progona, uspostava Izraela, i zatim da Izrael postane vladajuća država svijeta (oko 00:12:10–00:13:20). Tek tada bi neko mogao stajati u Jerusalemu i reći „ja sam Mesih“ – a to bi bila laž, jer pravi Mesih je Isa, sin Merjemin, koji je otišao i koji će se vratiti (oko 00:13:20–00:13:40).
Zatim prelazim na historijski okvir koji sam, kako naglašavam, iznio još prije 25 godina u knjizi „Jerusalem in the Quran“: tri faze tog procesa su Pax Britannica, Pax Americana, i ono što tek dolazi – Pax Judeica (oko 00:13:55–00:18:05).
Prva faza: Britanija. Njena opsesija Svetom zemljom, osvajanje Jerusalema 1917, podrška stvaranju jevrejske države u Palestini, mandat nad Palestinom do 1948, i uloga u nastanku Izraela (oko 00:14:00–00:15:15). Druga faza: nakon slabljenja Britanije kroz svjetske ratove, Amerika preuzima vodstvo. Dolar zamjenjuje funtu, Washington zamjenjuje London, širi se mreža vojnih baza, i ostaje ista opsesija Izraelom i Jerusalemom (oko 00:15:15–00:17:30). I onda dolazimo do sada: ja tvrdim da ulazimo u treću fazu, gdje Pax Americana nepovratno slabi i otvara vrata onome što nazivam Pax Judeica (oko 00:17:30–00:19:20).
Tu se razgovor okreće na događaj koji nazivamo onako kako je i rečeno: kidnapovanje predsjednika Venezuele Madura od strane američkih snaga, uz objašnjenje da je riječ o drogama – ali se zatim kaže da je „najgore čuvana tajna“ da je riječ o nafti, i još širem signalu svijetu (oko 00:19:20–00:20:40).
U tom trenutku uvodim Davida Abdullaha, političkog analitičara, i on potvrđuje: napad je bio „neizbježan“, ali način je iznenadio – brz prodor, gašenje odbrane i komunikacija, ulazak i izlazak bez ozbiljnog otpora. On spominje ubijene kubanske pripadnike osiguranja i Venezuelance, i kritikuje što zapadni mediji o tome šute (oko 00:21:10–00:22:10). Također navodi proteste u Venezueli, ali i masovne proteste u Londonu i širom Evrope protiv američkog postupka (oko 00:22:20–00:23:25).
Onda se jasno ističe pravni okvir: ovim je, kako on kaže, Amerika poderala međunarodne norme koje stoje barem od 1945. – povelja UN, zabrana upotrebe sile, i princip imuniteta šefa države od tuđe jurisdikcije. I sve to se, po tom viđenju, radi zato što Trump smatra da može „što hoće, kad hoće, gdje hoće“ (oko 00:23:25–00:24:45).
David širi sliku: prijetnje Kolumbiji i Kubi, bombardovanje Nigerije (koje on dovodi u vezu s geopolitičkim porukama i Sahelom), i sve povezuje s ekonomskom krizom Amerike: ogromni dug, fiskalni deficit, trgovinski deficit, i oslanjanje na to da dolar ostane glavna svjetska valuta. Ako taj status dolara oslabi, nestaju kapitalni prilivi i sistem se ruši – pa onda ostaje jedna brutalna opcija: ponovno „hvatanje resursa“ i povratak logici kolonijalnog izvlačenja bogatstva (oko 00:24:50–00:27:30).
Kad ga ja pitam šta slijedi nakon kidnapovanja, on objašnjava: država Venezuela nije pala. Institucije su reagovale: Vrhovni sud, ustavna procedura, privremena predsjednica Delcy Rodriguez, parlament, vojska – sve je nastavilo raditi (oko 00:31:05–00:32:55). On je opisuje kao obrazovanu, sposobnu, ali i čvrstu revolucionarnu ličnost, s porodičnom historijom borbe (oko 00:33:00–00:34:20). Naglašava da Trumpove tvrdnje o njenom „pokoravanju“ nisu realne kako se predstavljaju.
On procjenjuje da je vjerovatnija strategija blokada (morska i zračna) i ekonomsko gušenje, više nego ponovni isti vojni udar odmah (oko 00:35:00–00:38:15). I upozorava: iako možda nema odmah novog udara na Venezuelu, region nije siguran – Kolumbija i posebno Kuba ostaju na nišanu (oko 00:38:20–00:39:20).
Zatim dodajemo i širu globalnu igru: odnos prema Rusiji i pregovorima oko Ukrajine, te incident sa ruskim tankerom koji je ipak zaplijenjen uz britansku podršku (oko 00:40:00–00:41:05). Ja pitam da li je to povezano sa Venezuelom, i on priznaje: moguće je, ali nema dokaza – ostavlja to kao otvorenu mogućnost (oko 00:41:30–00:42:25).
Onda ja postavljam pitanje „mamca“: da li Amerika provocira Rusiju i Kinu da intervenišu u Zapadnoj hemisferi, gdje bi SAD imale geografsku prednost, za razliku od Ukrajine gdje je Rusija bliža? On kaže da je to moglo biti dio jednadžbe, ali da Rusija i Kina nisu ušle u taj mamac (oko 00:42:40–00:44:05). Uz to spominje i Iran, proteste, i Trumpove prijetnje Iranu kao dio šire slike (oko 00:44:10–00:44:35).
Poslije pauze se vraćamo na zaključak: Trump se ponaša kao da je „gospodar svega“, otvoreno govori „ovo je naše“, bez priče o demokratiji – direktna dominacija (oko 00:45:34–00:46:30). Odatle dolazi opasnost: rušenje međunarodnog poretka može potaknuti druge da urade isto – spominje se mogućnost da Kina kaže „ako je Venezuela ovako tretirana, mi ćemo riješiti Tajvan“, i to otvara spiralu koja može izmaknuti kontroli (oko 00:47:00–00:48:25).
Ja zatim pitam: mogu li države regiona napraviti vojni savez „napad na jednu je napad na sve“? On odgovara hladno: nema dovoljno usklađenih vlada; većina zemalja je proamerička, pa takav pakt nije realan (oko 00:49:00–00:50:20).
Onda dolazi teža tema: nuklearno odvraćanje. Ja iznosim logiku da Zapad ne poštuje nikog bez ozbiljne sile, i spominjem primjer Koreje kao zemlje koja je stekla respekt tek kad je dobila sposobnost odvraćanja (oko 00:50:40–00:51:20). Pitanje je: da li države poput Venezuele, Kube, Meksika, Brazila mogu zaključiti da im treba nuklearni štit? David kaže: to traje dugo i Amerika bi pokušala to uništiti, osim ako bi takva sposobnost bila dostavljena od već nuklearne sile. I dodaje: ako Trump ruši poredak i izlazi iz međunarodnih organizacija, onda će i drugi osjećati da više nisu obavezni igrati po starim pravilima (oko 00:52:11–00:54:05).
Pred kraj ulazimo u ekonomiju: posljedice po Trinidad i Tobago – otkazivanja putovanja, nesigurnost, prekidi letova, neizvjesnost investitora, i širi osjećaj da militarizacija regiona udara direktno u privredu (oko 00:55:15–00:56:30). Zatim prelazimo na Kubu: energetska kriza, zavisnost od uvoza nafte, problem infrastrukture, te spominjanje kineskih solarnih farmi kao pomoći – ali nedovoljne da potpuno zamijene uvoz (oko 00:58:40–00:59:50). Prisjeća se i nedovršene sovjetske nuklearne elektrane iz osamdesetih koja je propala padom SSSR-a (oko 01:00:00–01:00:50).
Na kraju se otvara i pitanje društvenih nemira i „socijalnih operacija“: mogućnost da se u Kubi ponove protesti koje bi Amerika pokušala iskoristiti, kao što je ranije pokušavala (oko 01:02:00–01:03:10). David govori o ulozi Brazila i Meksika, historijskim vezama s Kubom, Sao Paulo forumu i potrebi da se Kuba ekonomski jače podrži (oko 01:03:10–01:05:40).
Završavam porukom da je ovo kritičan trenutak: Amerika je „na potezu“, i uspjeh kidnapovanja Madura može doživjeti kao otvorena vrata za nove oblike pritiska: vojno, politički, ekonomski, monetarno (oko 01:07:15–01:08:25). David na kraju poziva ljude na online forum u utorak 13. u 17:00 i daje email za prijavu (oko 01:09:10–01:10:35), uz napomenu da u društvu postoji strah i da se strah mora slomiti (oko 01:08:44–01:09:05).
Pokrivenost transkripta:
00:00–00:18:05 (uvod, Kur’an kao okvir, „sjena“, metodologija tumačenja, Dedždžal i tri faze)
00:18:05–00:54:05 (Venezuela, „kidnapovanje“, međunarodno pravo, blokada, Kolumbija/Kuba, Rusija/Kina/Iran, Tajvan, pitanje saveza i nuklearnog odvraćanja)
00:54:05–kraj (ekonomija Trinidad i Tobago, Kuba, energija, protesti, međunarodna podrška, zaključak i najava foruma)
Ključne pouke
Kur’an se koristi kao okvir za kretanje historije, ali tumačenje zahtijeva skromnost i rečenicu „Allah najbolje zna“.
Pax Americana se opisuje kao poredak dominacije koji slabi, a u tom slabljenju raste agresija i kršenje normi.
Kidnapovanje šefa države se predstavlja kao prelazak crvene linije i simbol raspada međunarodnog poretka.
Blokada i ekonomsko gušenje mogu postati glavno oružje, čak i kad vojni udar nije odmah ponovljen.
Bez realnog odvraćanja i snažne podrške saveznika, male države ostaju ranjive pred silom koja „otvoreno kaže da je gospodar“.
Praktična primjena
Ako ovu sliku prenesem na svoj i tvoj život: poruka je da ne smijemo gledati događaje samo kroz dnevne vijesti, nego kroz šire tokove i principe. Treba čitati, pratiti, razumjeti šta znači kad se ruši poredak i kad sila prestane glumiti pravila. I u isto vrijeme, ostati priseban: razlikovati dokaz od pretpostavke, čuvati jezik od tvrdnji bez sigurnog temelja, i stalno se vraćati metodologiji – jasno, mirno, odgovorno.
Završna misao
Kad jedna sila izgubi sigurnost u svoju dominaciju, ona često postaje najopasnija. Zato je vrijeme u kojem živimo vrijeme budnosti, razumijevanja i ozbiljnog čitanja znakova – bez panike, ali i bez naivnosti.
Primjedbe
Objavi komentar