Tema: Odgoj
Zašto “jednakost” nije pravda i kako su muslimanke tiho uvučene u priču koja im šteti?
Uvod
Ovo predavanje je kratko, ali namjerno oštro: predavač želi da razbije jednu modernu maglu koja se muslimanima uvukla u kuće, telefone i razgovore – ideju da je “feminizam” automatski sinonim za prava žene. Govor počinje iznenađujuće: prvo koriguje naše pogrešno shvatanje znanja, a zatim ulazi u temu feminizma, objašnjavajući kako je nastao, kako se širi i kako se koristi da se Islamski propisi proglase “opresijom”.
Glavni sažetak
Na početku (oko 00:00–01:30) voditelj najavljuje gosta i temu “feminizam”, spominjući njegova studiranja i šejhove od kojih je učio. Međutim, govornik odmah preusmjerava pažnju (oko 01:34–03:55) na jednu opasnost koju vidi kod omladine: da počnu veličati diplome, titule i “papire”, kao da je suština vjere u sertifikatima. On otvoreno kaže da se boji da će mladi postati ljudi koji se oduševljavaju “šehadetima” i dekoracijom, a zaboravljaju suštinu znanja.
Tu spominje smisao znanja: nije poenta u citiranju stihova i ukrasnim riječima, nego da znanje proizvede bogobojaznost – i u privatnosti i u javnosti. Čovjek može imati gomilu titula, a biti bezvrijedan kod Allaha. Naglašava i rečenicu koja se stalno vraća kroz njegov govor: Allah ne uzdiže čovjeka samo zato što “zna”, nego zato što slijedi istinu i radi po njoj (oko 03:10–03:55). To je uvod koji postavlja ton: problem nije samo u teoriji, nego u djelovanju, a feminizam ulazi upravo tamo gdje ljudi ne znaju vjeru ili je ne žive.
Zatim (oko 04:00–06:30) ulazi u temu. Kaže jasno: Islam je kategorički za prava žene. Nema dileme da je Islam i za ljudska prava i za prava životinja. Ali odmah dodaje ključ: Islam prije svega daje Allahu Njegovo pravo, i Allahovo pravo je iznad svih drugih prava. Negiranje prava žene koje je Islam uspostavio, ili negiranje samog principa da Islam donosi ta prava, opasno je i može čovjeka dovesti na rub kufra. Govornik ovdje koristi jednostavno poređenje: kao što niko razuman neće poricati da je dan kada je dan, tako su prava žene u Islamu “jasna kao dnevna svjetlost”. Ali zbog neznanja, slabe poduke i propagande neprijatelja, čak i ono što je jasno može postati zamućeno.
Nakon toga (oko 07:50–11:00) pravi “šetnju kroz historiju” da bi objasnio zašto su se feministički pokreti pojavili. Spominje valove feminizma, i kaže da želi govoriti posebno o drugom valu, jer je baš taj val najviše utjecao na muslimanke i “zaprljao” njihov pogled. Prvi val feminizma, po njemu, imao je neke razumne zahtjeve u osnovi – poput obrazovanja žena. On čak naglašava da Islam ne samo da ne zabranjuje ženi sticanje znanja, nego to podstiče, posebno znanje o vjeri.
Kao dokaz navodi predaje o Aiši, radijallahu anha (oko 09:20–10:40): ashabi i veliki učenjaci među njima dolazili su kod nje po pojašnjenja hadisa i pitanja vjere. Poenta mu je jasna: ko muslimanki danas govori da je “vjersko znanje za muškarce”, taj govori suprotno onome što je praksa prve generacije.
Onda dolazi srž problema (oko 11:10–14:30): drugi val feminizma, kaže, gradi narativ da je žena uvijek potlačena i da je muškarac uvijek tlačitelj. Taj narativ se, po govorniku, polako uvlači i u muslimanske sredine. Spominje da se to vidi po rečenicama koje neke muslimanke izgovaraju, a koje su “krajnje problematične”, često i nesvjesno. Međutim, on ne negira historijsku činjenicu da je u raznim civilizacijama žena bila ponižavana i tlačena – i Islam to osuđuje. Ovdje navodi niz primjera kako su različite kulture gledale na ženu: kod nekih filozofa i civilizacija žena je smatrana “đavoljim djelom”, kod Rimljana se raspravljalo da li uopće ima dušu, kod Kineza se “nasljeđivala” poput imovine, kod Hindusa se spominje spaljivanje žene nakon smrti muža, a navodi i primjer crkvenog vijećanja gdje se raspravlja da li je žena “čovjek” ili “životinja” (oko 12:40–14:10). Svrha ovog dijela nije da se širi historijska rasprava, nego da pokaže: kada se tlačenje raširi i istina oslabi, dolazi “kontra reakcija” – i tako nastaju valovi ideologija.
U tom dijelu (oko 14:40–16:10) uvodi pravilo koje smatra presudnim: kad sunnet oslabi i istina se ne govori, suprotnost uzima maha. Po njemu, to se ne dešava samo s feminizmom nego i s drugim modernim pokretima – spominje i kako se određene devijacije šire jer “opozit” nije dovoljno jasno i hrabro iznesen. On ovdje naglašava da ne poziva na mržnju, nasilje ili uznemiravanje bilo koga, nego na govor istine i uspostavljanje ispravnog stava.
Zatim prelazi na konkretno (oko 16:45–18:40): Islam je došao da ispravi nepravde, i među tim nepravdama je i oduzimanje prava žene. Spominje primjer nasljedstva: prije Islama žena često nije nasljeđivala; Islam joj je dao pravo na nasljedstvo. Međutim, feminizam danas, kaže, uzima svoju ideologiju kao “mjeru”, pa onda tom mjerom mjeri Islam. Ako se ne poklopi s njihovom šemom, odmah kažu: “opresija”.
Ovdje postaje oštar (oko 18:40–21:40). Kaže da je izjava tipa: “Allahov zakon o nasljedstvu je opresivan” izuzetno opasna i može čovjeka izbaciti iz vjere, jer znači da čovjek optužuje Allahovu presudu za nepravdu. Zatim pokušava razbiti popularnu predstavu “muškarac uvijek dobije duplo” i kaže da postoje četiri scenarija nasljedstva: nekad muškarac dobije više, nekad jednako, nekad žena dobije više (i spominje da ima više primjera), a onda daje konkretan primjer iz prakse: ako žena umre i ostavi muža i kćerku, muž dobije četvrtinu, kćerka polovinu, a ostatak se vraća kćerki, pa ona izađe s većim dijelom (oko 20:10–21:30). Poenta mu je: uzima se jedna scena (2:1) i pretvara u parolu, a ne u znanje.
Nakon toga prelazi na društvene navike koje su se uvukle (oko 21:40–23:50), posebno mentalitet “50-50” u braku. Spominje sliku: muž i žena na ručku, račun dolazi, oboje vade novac “pola-pola”. Govornik pita: odakle je to došlo? Po njemu, to je uvoz iz zapadnih standarda, a ne potreba muslimana. U Islamu, objašnjava, muž je obavezan da izdržava porodicu, čak i ako je žena milijarderka. Ona može pomoći dobrovoljno, ali se ne može prisiliti. I kaže da je to argument koji često koristi u razgovoru s nemuslimankama, jer ostanu iznenađene da žena nije dužna plaćati račune.
Zatim (oko 23:50–27:40) nabraja primjere kako je Islam dodatno naredio dobročinstvo prema ženama: naglašava hadise o brizi prema kćerkama i sestrama, te spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u oproštajnom govoru posebno naglasio lijep odnos prema ženama. Spominje i da su prava roditelja u Kur’anu povezana s pravom Allaha, i da je majka posebno istaknuta, spomenuta više puta kao najpreča u lijepom ponašanju. Ovim želi pokazati da je Islam zapravo napravio sistem časti žene – ne kroz parolu, nego kroz obavezu muškarca i porodice da je čuvaju i poštuju.
Dalje (oko 27:40–29:30) govori o olakšicama i različitim ulogama: žena nije obavezna ići u džemat pet puta dnevno kao muškarac; to je olakšica i milost, jer žena ima svoje uloge i obaveze u kući. Spominje i da žena nije obavezna ići u rat. U tom dijelu ismijava modernu konfuziju “ko treba otvoriti vrata u 3 ujutro”, koja se danas raspravlja na društvenim mrežama kao da je to filozofija života, dok Islam jasno postavlja odgovornost i zaštitu na muškarca.
Onda dolazi do zaključnog ideološkog okvira (oko 30:20–32:40): kaže da feminizam stoji na dva stuba – “jednaka prava” i “borba protiv patrijarhata”, tj. protiv sistema gdje je muškarac odgovoran i na čelu. On spominje da taj sistem nije specifičan samo za Islam, nego ga nalazimo i u drugim religijama, ali ne ulazi dublje jer mu vrijeme ističe.
Najvažniji završni udar (oko 32:10–35:55) je razlika između jednakosti i pravde. Postavlja pitanje: ko je rekao da je “jednakost” pravedna? Islam nije došao da uspostavi jednaka prava u svemu, nego da uspostavi pravdu. Pravda znači da se uzmu u obzir prirodne razlike, odgovornosti i posljedice. Govori da društvo modernog Zapada zapravo iskorištava tijelo žene: koristi je kao marketinško sredstvo, objektifikaciju, reklamu čak i za stvari koje nemaju veze s njom (spominje bilborde i polugole modele u reklamama). Time želi reći: feminizam se prodaje kao “oslobođenje”, a rezultat je često dublje poniženje.
U tom kontekstu (oko 33:45–34:40) navodi jednu izreku pripisanu članu Rockefeller porodice o finansiranju ženskog pokreta radi oporezivanja oba spola i kontrole djece. U samom transkriptu to je izneseno kao citat i argument, bez dodatnih dokaza. Njegova poenta je: nemoj biti naivan; društvo ne radi za tvoje dobro, nego za svoju korist.
Zatim (oko 34:40–37:50) vraća fokus na islamski pogled na čast žene: spominje da je ostanak u kući, uz bogobojaznost, čast i ibadet, te da je velika vrijednost odgajati novu generaciju učenih ljudi. Spominje da se takva uloga danas demonizira, pa se čak pojavi komentar tipa: “ne pretvarajte nas u mašine za rađanje”. On to vidi kao dokaz koliko je savremeni diskurs iskrivio pogled na majčinstvo i porodicu – ne zato što je majčinstvo poniženje, nego zato što ideologija želi da žena svoju vrijednost traži isključivo na tržištu, u karijeri i izgledu.
Na samom kraju (oko 35:55–39:40) daje poređenje: pjevačica ili zabavljačica je slavna dok je mlada i privlačna, a nakon nekoliko godina društvo je “otpisuje”. Nasuprot tome, spominje primjer starice učene u Kur’anu (u transkriptu se navodi da je doživjela duboku starost) kojoj ljudi dolaze da uče, časte je, traže od nje korist i znanje. Poenta mu je jednostavna: čast žene nije u tome da je društvo koristi dok je mlada, nego u znanju, bogobojaznosti i trajnoj vrijednosti.
Završava priznanjem da ovaj kratki govor nije mogao “dati pravdu temi” (oko 37:40–39:40), i da bi volio održati detaljnije, strukturirano predavanje, posebno o drugom stubu feminizma – borbi protiv patrijarhata – koji naziva osjetljivim pitanjem.
Pokrivenost transkripta:
00:00–04:00: Uvod, opasnost glorifikacije diploma, suština znanja
04:00–11:00: Islam i prava žene, prvi val feminizma i dokaz obrazovanja žene (Aiša)
11:00–18:30: Drugi val feminizma, historijsko tlačenje žene, pravilo “kad sunnet oslabi”
18:30–27:40: Nasljedstvo, opasne izjave, “50-50” mentalitet, obaveza muža, dobročinstvo prema ženama
27:40–39:40: Uloge i olakšice, stubovi feminizma, razlika pravda/jednakost, objektifikacija, završni primjer i zaključak
Ključne pouke
Znanje bez primjene može biti bezvrijedno kod Allaha.
Islam priznaje prava žene jasno i praktično, ali ih podređuje Allahovom pravu.
Feminizam često postaje “mjera” kojom se Islam nepravedno osuđuje.
Jednakost nije isto što i pravda; Islam cilja pravdu kroz uloge i odgovornosti.
Moderni sistem često koristi tijelo žene kao robu, dok Islam štiti njenu čast i sigurnost.
Praktična primjena
U svakodnevnom životu ova poruka traži da musliman prvo nauči vjeru prije nego ponavlja parole sa interneta, i da ne uzima zapadne standarde kao mjeru ispravnosti. Pitanja braka, izdržavanja, nasljedstva i porodičnih uloga treba gledati kroz znanje, a ne kroz emociju ili društveni pritisak. Kad se čovjek vrati jasnim temeljima, mnoge “dileme” nestanu same.
Završna misao
Ko mjeri Islam tuđim ideologijama, završit će u sumnji i pobuni, a ko mjeri ideologije Allahovom Objavom, dobit će jasnoću, mir i osjećaj časti koji ne zavisi od mode ni društvene buke.
Primjedbe
Objavi komentar