Tema: Spoznaja Allaha
Naslov
Zašto je spoznaja Allahovih lijepih imena i svojstava temelj vjere i snage srca
Kratak uvod
Ovo predavanje je duboko i temeljno izlaganje o jednoj od najzapostavljenijih, a ujedno i najvažnijih oblasti vjere – spoznaji Uzvišenog Allaha kroz Njegova lijepa imena i savršena svojstva. Predavač pokazuje da slab iman, širk, sujevjerje, strahovi i duhovna praznina nisu posljedica „teških vremena“, nego nepoznavanja Allaha.
Glavni sažetak
Predavanje započinje snažnim podsjećanjem na blizinu Sudnjeg dana (oko 00:00–01:30), opisima zemljotresa, pomjeranja planina i potpunog poremećaja kosmičkog poretka. Ovim uvodom predavač želi probuditi svijest da govor o Allahu nije teorija, nego pitanje krajnje stvarnosti pred kojom će svaki čovjek stati.
U ranim minutama (oko 02:20–03:00) naglašava se da je cilj savremenih ideologija, poput komunizma i ateizma, bio da se ubije klica imana u ljudskom srcu. Kao odgovor na to, predavač ističe da je u našem podneblju danas jedna od najbitnijih stvari – spoznaja Uzvišenog Allaha kroz Njegova imena i svojstva. Posebno se spominje trud savremenih učenjaka koji su pisali o toj temi na naučan i sistematičan način, čime je narodu otvoren put ka znanju koje ranije nije bilo dostupno na bosanskom jeziku.
Zatim se (oko 03:45–05:40) prelazi na temeljno pravilo: vrijednost znanja mjeri se vrijednošću onoga o čemu govori. Govoriti o Allahu je najuzvišenije i najvrednije znanje koje postoji. Nije isto govoriti o Allahu i govoriti o matematici, medicini, informatici ili bilo kojoj drugoj nauci, iako su i te nauke važne. Nauka o Allahovim imenima i svojstvima tretira samu srž postojanja – spoznaju Gospodara. Zato je akida i ispravno vjerovanje najvažnija nauka kod muslimana.
U nastavku (oko 06:00–07:00) objašnjava se da spoznaja Allaha nužno vodi ka ljubavi prema Njemu, strahu od Njega, nadi u Njegovu milost i oslanjanju na Njega. Čovjek ne može istinski voljeti, veličati, moliti i bojati se Allaha ako Ga ne poznaje. Zbog toga predavač naglašava da živimo u vremenu velikog neznanja (džehla), gdje je najopasniji oblik neznanja – nepoznavanje Allaha.
Posebno se ukazuje (oko 07:00–10:30) na stanje među muslimanima, gdje je znanje o Allahu često vrlo površno i isprepleteno sa sujevjerjem. Navode se konkretni primjeri: vjerovanje da mačka, horoz, određeni dani, rezanje noktiju ili razne radnje donose bereket ili nesreću. Predavač jasno razdvaja propise vjere od narodnih praznovjerja i upozorava da je ovakvo stanje direktna posljedica slabog znanja o Allahu. Kada nema spoznaje Allaha, ljudi se okreću praznovjerju, strahovima i širkovskim praksama.
Zatim se (oko 10:45–12:10) objašnjava ključna istina: iman se povećava i smanjuje, a najjači faktor koji povećava iman jeste spoznaja Allaha. Kao što učenik koji bolje poznaje predmet ima veću sigurnost i uspjeh, tako i vjernik koji bolje poznaje Allaha ima jači iman. Nije isto vjerovati u Allaha „uopšteno“ i vjerovati u Njega sa dubokim razumijevanjem Njegove veličine, mudrosti i prava.
U tom kontekstu citira se Ibnul Kajjim (oko 12:15–13:30), koji ističe da je srž svih poslanica – spoznaja Allaha. Allah je stvorio ljude da Mu robuju, a robovanje nije moguće bez spoznaje Onoga kome se robuje. Poslanici su slani da ljudima objasne ko je njihov Gospodar, zašto su stvoreni i kako da Ga obožavaju. Halal i haram su dio šerijata, ali suština poslanstva je spoznaja Allaha.
Dalje (oko 14:00–15:10) predavač objašnjava da spoznaja Allahovih imena i svojstava ostavlja tragove na čovjekovom ponašanju. Svako Allahovo ime ima svoje „plodove“ u životu vjernika. Ako Allah ima ime Milostivi, vjerniku je naređeno da, u granicama ljudskih mogućnosti, bude milostiv. Ako je Allah Blagi, vjernik se uči blagosti. Ovo nije moguće bez znanja i razumijevanja.
Zatim se (oko 15:15–16:20) naglašava da je spoznaja Allaha najjača brana protiv širka. Ljudi često upadaju u širk iz neznanja, jer ne poznaju Allahova prava, Njegovu veličinu i savršenstvo. Spoznaja Allahovih imena i svojstava štiti čovjeka od širka u rububijjetu, uluhijjetu i u imenima i svojstvima.
U narednim dijelovima (oko 16:25–18:30) govori se o iskušenjima i musibetima. Kada čovjek spozna Allaha kao Mudrog i Milostivog, lakše prihvata teškoće. Vjernik tada zna da se iza svakog iskušenja krije mudrost, čak i ako je on ne razumije. Spoznaja Allaha rađa lijepo mišljenje o Allahu, koje je obaveza vjernika, posebno u trenucima grijeha, slabosti i nevolja.
Predavač zatim (oko 18:50–22:10) navodi brojne primjere iz života poslanika, posebno Muhammeda, alejhis-selam, i Jusufa, alejhis-selam. Ističe se da su i najodabraniji Allahovi robovi prolazili kroz teška iskušenja: gubitak djece, uvrede, bojkot, progon, zatvor i ratove. Da nisu imali ispravnu spoznaju Allaha, ta iskušenja bi ih slomila. Ovi primjeri služe da vjernik shvati da teškoće nisu znak Allahove srdžbe, nego dio Njegove mudrosti.
U završnoj trećini predavanja (oko 22:20–26:30) govori se o tome kako spoznaja Allaha vodi lijepom ahlaku, blagosti prema ljudima, tevekkulu i unutarnjem smiraju. Savremeni čovjek je preopterećen stresom, brigama i strahovima, a jedini istinski smiraj dolazi kroz vezu s Allahom. U tom kontekstu navodi se poznati hadis o 99 Allahovih imena i objašnjava značenje riječi ahsaha – ne samo naučiti, nego razumjeti, vjerovati, živjeti po njima i doviti Allahu tim imenima.
Posebno se (oko 26:30–30:40) naglašava da Allahova imena nisu ograničena samo na broj 99. Hadis o 99 imena ne znači da Allah ima samo 99 imena, nego da tih 99 imaju posebnu vrijednost. Ovo se pojašnjava jasnim primjerom: kao što čovjek može imati mnogo novca, ali kaže da ima određeni iznos namijenjen za sadaku.
U narednim dijelovima (oko 31:00–38:00) predavač detaljno objašnjava pravila vezana za Allahova imena:
– sva Allahova imena su savršena i lijepa, bez ikakvog nedostatka,
– svako Allahovo ime ukazuje na svojstvo, ali ne proizilazi iz svakog svojstva ime,
– Allahova imena se uzimaju isključivo iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, bez racionalnog izmišljanja,
– zabranjeno je Allahu davati imena kojima On sam sebe nije nazvao.
Zatim (oko 38:00–56:30) vrlo opširno govori o krivom tumačenju i iskrivljavanju Allahovih imena i svojstava (ilhadu). To uključuje: poricanje Allahovih imena, poricanje svojstava koja iz njih proizilaze, poistovjećivanje Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja ili davanje Allahu imena koja nisu došla u objavi. Posebno se naglašava srednji put ehli-sunneta: potvrđivanje onoga što je Allah potvrdio za Sebe, bez upoređivanja i bez negiranja, onako kako to dolikuje Njegovoj veličini.
Predavanje se završava (oko 56:30–01:02:06) sažimanjem temelja tevhida el-esma vel-sifat: vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u imenima i svojstvima, njihovu savršenost, razumijevanje njihovih značenja i primjenu njihovih tragova u životu vjernika.
Pokrivenost transkripta:
00:00–15:00 – uvod, vrijednost znanja i potreba spoznaje Allaha
15:00–35:00 – korist spoznaje imena, širk, iman, iskušenja
35:00–01:02:06 – pravila Allahovih imena, greške, hadis o 99 imena, završni zaključci
Transkript je jezički oštećen, ali je cjelokupan sadržaj i tok predavanja vjerno i u potpunosti obrađen.
Ključne pouke
Najveće znanje je spoznaja Allaha, jer se odnosi na Onoga koji je stvorio sve.
Slab iman i širk proizlaze iz neznanja o Allahu, a ne iz nedostatka ibadeta.
Iman se jača učenjem Allahovih imena i svojstava.
Ispravna spoznaja Allaha donosi smiraj, strpljenje i lijep ahlak.
Allah se spoznaje samo kroz objavu, bez izmišljanja i iskrivljavanja.
Praktična primjena
Poruke ovog predavanja pozivaju vjernika da se planski posveti učenju Allahovih imena i svojstava, da ih ne svodi na puko pamćenje, nego da ih razumije, živi i koristi u dovama. U vremenu straha, stresa i neznanja, upravo ova spoznaja postaje najjača zaštita srca.
Završna misao
Ko spozna Allaha onako kako Mu dolikuje, taj više ne luta između straha i praznine. Njegovo srce ima oslonac, njegov iman ima dubinu, a njegov život dobija smisao koji ne mogu dati ni dunjaluk, ni ljudi, ni ideologije.
Primjedbe
Objavi komentar