Tema: Iskušenja
Zašto Allah ruši narode i vraća ih opet – ali oni opet izdaju?
Kratak uvod
U ovom dijelu predavanja prati se bolan tok sudbine Benu Israila: kako se, nakon grijeha i udaljavanja od objave, nad njima spušta kazna kroz nemilosrdnu vojsku, zatim kako Allah vraća život i nadu kroz vjerovjesnike i čuda, a onda kako isti narod opet pretvara blagodat u zabludu. Poruka je oštra i jasna: kazna dolazi kad se vjera izda, a povratak ne vrijedi ništa ako se srce ne promijeni.
Glavni sažetak
Oko 00:00:00 spominje se da nakon nekoliko godina vlast i vođstvo u Babilonu preuzima Buhte-Nasr (Bukadnezar). On počinje pripremati ogromnu vojsku, s namjerom da se osveti za ono što se ranije desilo u vremenu Sennahiriba, koji je već umro. Paralelno s tim, stanje u Bejtul-Makdisu (Jerusalemu) postaje sve gore: šire se grijesi, ljudi se udaljavaju od Allahove upute, a među njima se pojavljuje čak i obožavanje kipova. To nije samo „pad morala“, nego direktna izdaja tevhida i objave.
Zbog tog stanja, oko 00:00:27, Allah šalje novog vjerovjesnika – Jeremiju (Ermija). Predavanje naglašava da je vjerovjesnika među Benu Israilom bilo mnogo, jer su često upadali u iste provalije. Ermija dolazi da pozove narod natrag Allahu, ali reakcija je sramotna: odbijaju ga, proglašavaju lašcem, ismijavaju ga i ponašaju se kao da ih se upozorenje ne tiče. On ih upozorava da će kazna doći, sve dok mu Allah ne objavi da će na njih poslati silan narod – ratnike koji će ih ubijati i mučiti, i da dolazi vrijeme razaranja Bejtul-Makdisa, oko 00:00:52. Ermija moli Gospodara da odgodi kaznu, i Allah mu uslišava dovu, što pokazuje da odgoda dolazi iz milosti, ne zato što narod zaslužuje.
Ipak, Ermija nastavlja pozivati, upozoravati i podsjećati, oko 00:01:19, ali narod ne samo da ne prestaje s grijehom, nego postaje još bezobrazniji: vrijeđaju ga, napadaju, suprotstavljaju mu se, i na kraju ga zatvaraju jer ga ne mogu ušutkati drugačije. To je jedna od najoštrijih slika predavanja: narod koji se navodno veže za vjeru, zatvara vlastitog vjerovjesnika, a poslije će se čuditi zašto im Allah ne prima dovu.
Oko 00:01:38 opisuje se da je Buhte-Nasr spremio vojsku od „stotina hiljada“, silu kakvu Benu Israil do tada nisu vidjeli. Vojska kreće iz Iraka prema Palestini. U tom trenutku Benu Israil su duboko u grijesima, izmijenili su Allahovu vjeru, i još su svog vjerovjesnika bacili u tamnicu. Vojska napreduje razarajući sve pred sobom, sve dok ne stiže do Palestine i ne opkoli grad.
Oko 00:02:25 narod se preplaši i pokušava se okrenuti Allahu: „dove, molitve“, ali predavanje naglašava ključnu rečenicu: Allah im ovaj put ne odgovara. Nije zato što Allah ne može, nego zato što oni hoće spas bez tevbe, izlaz bez pokajanja, zaštitu bez povratka vjeri. Nakon toga neprijatelj probija utvrde, ulazi u Bejtul-Makdis i nastaje masakr: krv teče, ne štede ni muškarca ni ženu, ni mladog ni starog, oko 00:02:53.
U tom dijelu se povezuje događaj s kur’anskim značenjem iz sure El-Isra: da će Benu Israil dva puta nered činiti na Zemlji i uzoholiti se, pa kada dođe obećanje prve kazne, Allah šalje „robove Svoje“ snažne i žestoke, koji će proći kroz kuće i gradove – i to se mora dogoditi, oko 00:03:10–00:03:40. Predavanje opisuje kako provaljuju u grad, lome vrata, pale i uništavaju, a zatim dodatno ponize svetost mjesta bacajući prljavštinu i ono što je vjernicima odvratno u sam prostor, što se spominje oko 00:04:00. Slika je namjerno teška: kao da se želi da slušalac osjeti šta znači kad Allah skine zaštitu s mjesta koje je trebalo biti čuvano pokornošću.
Oko 00:04:22 navodi se razmjer katastrofe: ubijaju ogroman broj ljudi, ostavljaju samo dio nemoćnih staraca i bolesnih, a veliki dio odvode u ropstvo – posebno dječake i mladiće. Spominje se da je broj zarobljene djece bio ogroman, čak se navodi i brojka od oko 100.000 dječaka, uz mnoge druge zarobljene muškarce i žene, oko 00:04:42. To znači: nisu samo poraženi, nego su slomljeni, poniženi i rasuti.
U jeku tog razaranja, oko 00:05:00, spominje se scena u kojoj jedan čovjek iz Benu Israila ulazi kod Buhte-Nasra i podsjeća ga na raniju uslugu i obećanje: pokazuje mu zapis koji su imali. Buhte-Nasr se prisjeća i ispunjava obećanje, pošteđuje ga. Ovaj detalj u toku predavanja djeluje kao hladan podsjetnik: dok narod generalno propada zbog kolektivne izdaje, pojedinac može imati spas kroz neki razlog, ali to ne mijenja sudbinu naroda kad se kazna spusti.
Oko 00:05:45 Buhte-Nasr saznaje da postoji vjerovjesnik koji je bio protiv svog naroda i da su ga oni zatvorili. Traži da mu dovedu Ermiu. Ermija mu pojašnjava da je upozoravao narod, ali da nisu vjerovali niti se pokajali, te da je ovo Allahova kazna, oko 00:06:07. Buhte-Nasr ga zatim pušta i ne čini mu ništa, i kaže da će ostaviti njega i ono malo preostalih.
Potom predavanje uvodi važan lik, oko 00:06:32: mladić po imenu Danijel (Daniyal). Naglašava se da se ime zapamti. Danijel i određeni broj bogobojaznih i ispravnih ljudi bivaju odvedeni u Babilon, zajedno sa stotinama hiljada drugih, gdje će živjeti poniženje i ropstvo. Bejtul-Makdis je opet razoren, a Benu Israil rasuti: neki bježe u Egipat, neki prema Hidžazu, neki se nastanjuju u Jesribu i Hajberu, oko 00:07:26, dok većina ostaje u Babilonu kao potlačeni.
Oko 00:07:55 opisuje se da Ermija ostaje u razorenoj Palestini sa nemoćnim starcima, dok Danijel u Babilonu podučava ljude oko sebe. Buhte-Nasr, iako je razarač, vidi da među Benu Israilom ima dobrih ljudi, pa ih ostavlja da se bave ibadetom i ne dira ih – dok se ne desi jedna noć u kojoj sanja zastrašujući san, oko 00:08:19.
Ovdje dolazi zanimljiv moment: Buhte-Nasr zove svoje gatare i svećenike i kaže da je sanjao, ali je zaboravio san, a hoće tumačenje. Oni priznaju da ne znaju – jer ne mogu tumačiti nešto čije sadržaje ne znaju, oko 00:08:43. Tada mu neko predlaže: pitaj Benu Israil, pitaj Danijela i njegove drugove, možda imaju znanje. Buhte-Nasr ih doziva i prijeti im: ako mu ne kažu i san i tumačenje, sutra će ih sve pobiti.
Oko 00:09:03 opisuje se kako se Danijel i njegovi drugovi vraćaju, dižu ruke i mole Allaha, pa im Allah pokaže san i njegovo značenje. Ujutro dolaze i opisuju mu san o kipu sastavljenom od različitih materijala, i o stijeni koja dolazi i ruši ga. Buhte-Nasr potvrđuje da je to tačno. Danijel zatim tumači: to su faze njihove vlasti, a stijena će doći od Allaha i označiti propast njihove moći, i to preko jednog vjerovjesnika, oko 00:09:26–00:09:51. Buhte-Nasr se uplaši, ali umjesto da se pokaje, on pokušava kontrolisati situaciju: približava Danijela i njegove drugove sebi, želi ih imati pod nadzorom, oko 00:10:19.
Međutim, oko 00:10:42, dolazi do zavisti i potkazivanja. Dvorski ljudi mrze što Buhte-Nasr približava „strance“ i ljude koji nisu na njihovoj vjeri. Lažu o Danijelu i njegovim prijateljima, Buhte-Nasr im povjeruje i baca ih u zatvor. Potom ih želi iskušati: dovodi lava da vidi hoće li ih pojesti. Ako su doista ljudi koji imaju vezu s Gospodarom, lav im neće nauditi. Lav ulazi, vrata se zatvaraju, a kada ih Buhte-Nasr kasnije pogleda, lav mirno leži, a njima nije učinio ništa, oko 00:11:03–00:11:28. Predavanje tu ubacuje poruku: Allahovi štićenici ne trebaju strahovati.
Zatim naređuje da im se ne daje ni hrana ni voda, da ih izgladni. Danijel i drugovi ostaju danima bez hrane, a glad ih slama. U tom trenutku, oko 00:11:54, Allah objavljuje Ermiu, koji je u Bejtul-Makdisu, da nahrani Danijela. Ermija se pita kako, jer su daleko, ali mu Allah daje način. Danijel i njegovi drugovi vide Ermiu kako im dolazi i donosi hranu. Ovaj dio predavanja naglašava Allahovu moć: kad Allah hoće pomoći, udaljenost prestaje biti prepreka.
Kada Buhte-Nasr vidi te znakove i „keramete“ koje se spominju oko 00:12:16, oslobađa ih. Nedugo zatim, Allah uništava Buhte-Nasra i on biva ubijen na ružan način među svojim ljudima, oko 00:12:16. Nakon njega dolazi drugi vladar, pravedniji i milostiviji, koji želi da Benu Israilu vrati njihova prava, oko 00:12:40. Kada čuje da je Palestina razrušena i da su tamo ostale samo zvijeri, daje im izbor: ko hoće ostati u Babilonu, neka ostane, ko hoće vratiti se u svoju zemlju, neka se vrati.
Oko 00:13:09 opisuje se kako mnogi odlučuju krenuti nazad prema Palestini. Danijel, prema predavanju, ostaje tamo sve dok ga Allah ne uzme sebi. Onima koji se vraćaju postavlja se vođa, kralj iz potomstva Davuda, alejhi selam, i kreće velika karavana iz Iraka ka Palestini, oko 00:13:30–00:13:57.
U Palestini se tada nalazi vjerovjesnik po imenu Uzejr, alejhi selam, oko 00:14:21. On podučava preostale slabe, siromašne i potlačene ljude koji su ostali. Ne zna da mu narod iz Babilona dolazi. Oko 00:14:43 opisuje se njegov izlazak na magarcu, sa malo hrane: smokve, suhi hljeb i grožđe. Dolazi do razorenih krajeva oko Bejtul-Makdisa: kuće srušene, zemlja spaljena, sve pusto. Veže magarca, sjeda, priprema suhi hljeb da omekša sokom grožđa, i gleda u razvaline grada.
Oko 00:15:34 izgovara riječi koje Kur’an spominje: kako će Allah oživjeti ovo nakon smrti. Predavanje naglašava: Uzejr kao vjerovjesnik ne sumnja u Allahovu moć, ali izgovara to gledajući ogromnu pustoš i daljinu obnove u ljudskim očima, oko 00:16:24. On zatim zaspi, misleći da će spavati kratko – sat ili dva – ali Allah ga usmrćuje sto godina, oko 00:16:46. U međuvremenu, dok on „spava“, narod se vraća, obnavlja grad, sadi, gradi, podiže Bejtul-Makdis iz ruševina, i život se vraća.
Oko 00:18:19 Uzejr biva proživljen. Ustaje misleći da je prošlo malo vremena. Dolazi mu melek u liku čovjeka i pita ga koliko je ostao. Uzejr kaže: dan ili dio dana. Melek mu kaže: nego ostao si sto godina, oko 00:18:44–00:19:09. Uzejr se čudi, i kao dokaz mu se pokazuje hrana: nije se promijenila, što njemu izgleda kao argument da nije prošlo sto godina. Tada mu melek kaže da pogleda magarca: magarac je postao truhle kosti. Oko 00:20:18 Uzejr shvata da je pred njim znak i da je to istina.
Zatim slijedi snažan prizor oživljavanja: kosti se skupljaju, sastavljaju, zatim se oblažu mesom, pojavljuju se žile, krv, koža, dlaka, i magarac se podiže i njače, oko 00:20:43–00:21:02. Uzejr izgovara riječi: „Znam da je Allah nad svime kadar“, oko 00:21:31. Nije to puka rečenica, nego potvrda viđenim dokazom, i pouka ljudima da Allah oživljava i gradove i kosti.
Kada se Uzejr vrati u grad, oko 00:21:55, zatiče potpuno drugačiji svijet. Ljudi ga ne poznaju, jer je on ostao mlad, a generacije su se promijenile. Odlazi svojoj kući, koja je još tu, djelimično obnovljena. Tu nailazi na staricu – slijepu i nepokretnu – staru oko 120 godina, oko 00:22:20. Prepoznaje je kao nekadašnju sluškinju Uzejra. Ona plače jer kaže da Uzejra niko nije spomenuo već sto godina i da je zaboravljen. On joj kaže: ja sam Uzejr. Ona mu ne vjeruje i traži dokaz: neka dovom vrati njen vid i zdravlje, jer je Uzejr bio uslišan u dovama. Uzejr dovi, Allah joj vraća vid i ona ustaje i hoda, oko 00:23:05. Tada ga prepoznaje i vodi narodu.
Oko 00:23:30 narod ga dočekuje s nevjericom, ali kada ga neki od njegovih sinova i ljudi prepoznaju, potvrđuje se da ga je Allah vratio. Zatim od njega traže: ako si doista Allahov vjerovjesnik, vrati nam Tevrat, jer je nestao, izgubljen i izbrisan. Uzejr kaže da je Tevrat bio zakopan na određenom mjestu, odlaze, kopaju, ali nalaze da je zemlja pojela ono što je bilo, oko 00:23:50. Uzejr tada dovi, i Allah mu spušta Tevrat u srce. On ga uči ljudima, a oni ga prepisuju. Time Allah vraća znanje i objavu narodu kroz vjerovjesnika, i vraća im i grad, i knjigu, i priliku.
Ali predavanje završava oštro i bez uljepšavanja: Benu Israil nisu svi prihvatili uputu. Neki ostaju u kufru, neki vjeruju, a neki pretjeruju i idu u krajnost – pa Uzejra uzdižu do te mjere da ga nazivaju Allahovim sinom, što se jasno ponavlja oko 00:24:11–00:24:37: „Jevreji kažu: Uzejr je Allahov sin.“ Umjesto da čudo bude razlog poniznosti i pokornosti, ono kod dijela njih postaje razlog nove zablude. Allah im vraća Bejtul-Makdis, vraća im knjigu, vraća im vjerovjesnika, ali oni opet ne čuvaju blagodat onako kako treba.
Pokrivenost transkripta:
Obrađeno: 00:00–02:30 (grijesi u Bejtul-Makdisu, Ermija, najava kazne, dolazak vojske)
Obrađeno: 02:30–07:30 (masakr, ropstvo, Ermija pred Buhte-Nasrom, Danijel i odvođenje u Babilon, raseljavanje)
Obrađeno: 07:30–12:30 (san, Danijelovo tumačenje, lav, glad, pomoć Ermiom, oslobađanje, propast Buhte-Nasra)
Obrađeno: 12:30–kraj (povratak u Palestinu, Uzejr, 100 godina sna, oživljavanje magarca, povrat Tevrata, zabluda „Uzejr sin Allahov“)
Ključne pouke
Kazna dolazi kad se grijeh normalizira, a vjerovjesnik ušutka ili zatvori.
Dova bez tevbe ne znači sigurnost; Allah ne odgovara narodu koji se vraća samo kad gori pod nogama.
Allah daje znakove i čuda kao dokaz svoje moći, ali čovjek može i čudo pretvoriti u zabludu.
Obnova grada i povrat knjige ne vrijede ako se ne obnovi srce i odnos prema Allahu.
Pretjerivanje u ljudima i uzdizanje vjerovjesnika vodi u isti širk od kojeg su trebali pobjeći.
Praktična primjena
Ovaj govor čovjeka vraća osnovama: ne odgađati povratak Allahu dok ne dođe kazna, ne igrati se s vjerom dok je „mirno“, i ne tražiti spas dovom bez stvarne promjene. Također uči da se znakovi i blagodati ne smiju pretvoriti u idoliziranje ljudi, autoriteta ili „svetaca“, jer je prava uputa uvijek u pokornosti Allahu, ne u uzdizanju stvorenja.
Završna misao
Allah može oživjeti kosti, podići ruševine i vratiti izgubljenu knjigu, ali narod koji se ne popravi iznutra uvijek će naći način da blagodat pretvori u novu izdaju.
Primjedbe
Objavi komentar