Svaka prilika za dobro: kako zikr i svakodnevna djela postaju sadaka

 

Svaka prilika za dobro: kako zikr i svakodnevna djela postaju sadaka

Kratak uvod

Ovo predavanje je detaljna obrada poznatog hadisa koji govori o tome da islam ne ograničava dobro samo na imetak i velika djela. Autor pojašnjava kako su vrata dobra širom otvorena svakom vjerniku i kako se kroz zikr, lijepe riječi, ispravne namjere i svakodnevne postupke može steći velika nagrada kod Allaha.

Glavni sažetak

Autor na početku govori o ambiciji ashaba, koji su se natjecali u dobrim djelima i žalostili kada bi im neka prilika za sevap promakla. Siromašni ashabi su došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinuti jer imućni mogu davati sadaku iz svog imetka, dok oni nemaju šta udijeliti. Njihova briga nije bila dunjalučka, već ahiretska – željeli su dostići svoje bogate drugove u nagradi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im otvara vrata milosti i objašnjava da sadaka nije vezana samo za imetak. Na prvo mjesto stavlja zikr, jer je suština svih ibadeta sjećanje na Allaha. Svaka riječ subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber i la ilahe illallah ima vrijednost sadake. Time se naglašava da vjernik ne treba bogatstvo da bi bio bogat dobrim djelima – dovoljan je jezik koji spominje Allaha.

Zatim autor pojašnjava da naređivanje dobra i odvraćanje od zla također spada u sadaku. Uputiti nekoga na dobro djelo, spriječiti ga u grijehu ili biti razlog da neko klanja namaz ima veću vrijednost od mnogih materijalnih davanja. To pokazuje da je korist vjere šira od lične nagrade i prelazi na druge ljude.

Posebnu pažnju autor posvećuje dijelu hadisa u kojem se spominje da i bračni odnos može biti sadaka. Ashabi su se tome začudili, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio primjerom: kao što bi haram odnos bio grijeh, tako je halal odnos nagrada ako se čini s ispravnom namjerom. Time se uspostavlja važno pravilo u islamu: dozvoljene radnje, ako se rade radi Allaha i s ispravnim ciljem, postaju ibadet.

U nastavku se naglašava da islam nije vjera nemogućeg. Ako čovjek ne može činiti određena djela, ne smije odustati od svega. Onaj ko ne može udjeljivati imetak, može zikriti; ko ne može postiti, može nahraniti druge; ko ne može sve, može nešto. Najopasniji stav za vjernika jeste rečenica „ne mogu“, jer u islamu uvijek postoji put do dobra.

Autor se vraća na primjer ashaba i ispravnih prethodnika koji su se žalostili zbog propuštenih prilika za sevap, dok se današnji čovjek često žalosti zbog propuštenih dunjalučkih prilika. Podsjeća da je najveći gubitak gubitak u vjeri, a ne u dunjaluku, te da će se čovjek na Sudnjem danu kajati za svaku priliku koju nije iskoristio za dobro.

U završnici predavanja naglašava se potreba svakodnevnog samopregleda: da se čovjek zapita šta je danas uradio za svoju vjeru. Kao što se planiraju dunjalučki projekti, tako treba planirati i ahiret. Vrijeme, snaga i zdravlje su kapital koji se brzo troši, a zikr i dobra djela su najlakši način da se taj kapital uloži na najbolji način.

Ključne pouke

• Sadaka nije ograničena na imetak; svaka dobra riječ i djelo mogu biti sadaka.

• Zikr je jedan od najvećih ibadeta i temelj svih drugih pokornosti.

• Dozvoljene radnje, ako se čine s ispravnom namjerom, postaju ibadet.

• U islamu ne postoji stanje „ne mogu činiti dobro“ – uvijek postoji nešto što se može.

• Prava ambicija vjernika je da ne propušta prilike za sevap, ma koliko one izgledale male.

Praktična primjena

Ove poruke se mogu primijeniti tako da čovjek osvijesti vrijednost svakodnevnih trenutaka. Dok hoda, radi, odmara ili razgovara, može zikriti, savjetovati, ohrabriti ili učiniti dobro djelo. Ispravna namjera pretvara obične navike u ibadet i čini da nijedan dan ne prođe bez sadake.

Završna misao

Allahova milost je široka i vrata dobra su otvorena svima. Onaj ko nauči da u malim stvarima vidi velike prilike za sevap, nikada neće ostati siromašan pred Allahom, čak i ako nema ništa od dunjaluka.