Šejtanovi koraci: kako čovjek postepeno biva odveden s Pravog puta

 

Šejtanovi koraci: kako čovjek postepeno biva odveden s Pravog puta

Kratak uvod

U ovom opširnom i direktnom govoru predavač upozorava da najveća opasnost po vjeru čovjeka ne dolazi naglo, nego postepeno – kroz male, naizgled bezazlene korake. Govor je posvećen razumijevanju šejtanovih metoda, njegovih “stepenica”, kojima čovjeka vodi od ispravnosti ka propasti, često dok on misli da je siguran i stabilan u vjeri.

Glavni sažetak

Predavač na početku podsjeća da je Kur’an Allahova nepromijenjena riječ i da je vjerovanje u sve što je u Kur’anu temelj islama (06:19–07:34). Negiranje bilo kojeg dijela Kur’ana, pa makar se čovjek smatrao velikim vjernikom u praksi, predstavlja izlazak iz islama. Zbog toga naglašava da je šejtan stvarni neprijatelj čovjeka, kako Allah jasno naređuje: da ga uzmemo za neprijatelja i budemo svjesni njegovih strategija (08:47–09:13).

Zatim objašnjava važnu razliku između samog znanja i njegove primjene. Poznavanje šejtanovih trikova nije dovoljno ako se to znanje ne sprovede u djelo. Kao što lijek ne koristi ako se ne uzima, tako ni znanje ne koristi ako se po njemu ne radi (10:29–11:24). Čovjek će na Sudnjem danu biti pitan upravo za znanje koje je imao, a nije primijenio.

Centralni dio govora posvećen je kur’anskoj zapovijedi: “Ne slijedite šejtanove korake”. Predavač naglašava da Allah nije rekao “ne slijedite šejtana”, već “njegove korake”, jer šejtan ne dolazi odmah s velikim grijesima, nego počinje sitnicama koje se postepeno gomilaju (12:19–14:57). Kao primjer navodi zabranu približavanja bludu i alkoholu – sve što vodi prema grijehu postaje zabranjeno, čak i ako samo po sebi izgleda bezazleno.

Zatim detaljno izlaže sedam glavnih prepreka (stepenica) koje šejtan koristi:

Prva i najdraža prepreka šejtanu jeste kufr i širk. Ako uspije izvesti čovjeka iz islama ili ga uvesti u pripisivanje Allahu druga, njegova misija je završena, jer je to jedini grijeh koji nije oprostiv ako se u tom stanju umre (19:36–21:49). Tu spada obožavanje kaburova, sihr, vjerovanje u gatanje i negiranje jasnih islamskih propisa.

Ako u tome ne uspije, šejtan prelazi na drugu prepreku – novotarije u vjeri (bid’at). Predavač pojašnjava da je islam upotpunjen za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da svako uvođenje novih vjerskih praksi koje nemaju dokaz u Kur’anu i Sunnetu vodi čovjeka u zabludu, iako on misli da čini dobro (22:44–28:04). Posebno upozorava da su novotarije opasnije jer ljudi koji ih čine često ne vide potrebu za pokajanjem.

Treća prepreka su veliki grijesi, koje ljudi često pogrešno svode na nekoliko poznatih primjera. Predavač pojašnjava da su veliki grijesi svi oni za koje je propisana kazna, prokletstvo ili prijetnja Džehennemom, poput ogovaranja, laži, varanja, oholosti i mnogih drugih (29:49–31:53).

Ako čovjek izbjegava velike grijehe, šejtan ga pokušava zadržati u malim grijesima. Iako se čine beznačajnim, njihovo gomilanje može dovesti do duhovne propasti. Predavač navodi poznati primjer iz hadisa gdje se mala drva skupljaju dok ne zapale veliku vatru (33:09–34:10).

Peta prepreka su dozvoljene (halal) stvari koje, kada se pretjerano koriste, oduzimaju vrijeme i energiju, smanjuju ibadet i postepeno potiskuju ono što je vrednije (38:28–40:55). Čovjek tada kaže: “Ne činim haram”, ali gubi bereket i nagradu.

Šesta prepreka je skretanje s najboljeg na manje vrijedno. Šejtan ne mora spriječiti dobro djelo; dovoljno mu je da čovjek propusti ono koje u tom trenutku nosi veću nagradu (42:13–45:24).

Ako čovjek uspješno savlada sve ove prepreke, dolazi posljednja, sedma – napadi ljudi. Šejtan tada podstiče ljude da vrijeđaju, napadaju i uznemiravaju vjernika. Jedini izlaz iz ove faze je sabur i ustrajnost, jer je to znak da je čovjek na ispravnom putu (46:26–48:22).

Govor završava snažnim pozivom na međusobno savjetovanje, bratsku podršku i iskreno upozoravanje radi Allaha, jer se samo tako vjernici mogu sačuvati od šejtanovih zamki (48:41–49:29).

Ključne pouke

• Šejtan ne vodi čovjeka u grijeh naglo, već kroz sitne i postepene korake.

• Najopasniji uspjeh šejtana je odvesti čovjeka u kufr ili širk.

• Novotarije su posebno opasne jer se često čine pod izgovorom dobra.

• Mali grijesi postaju pogubni kada se gomilaju i uzimaju olahko.

• Sabur na napade ljudi je znak ustrajnosti na Pravom putu.

Praktična primjena

Poruke ovog govora primjenjuju se kroz stalnu budnost prema vlastitim djelima: izbjegavanje svega što vodi grijehu, čuvanje Suneta, smanjivanje beskorisnih dozvoljenih stvari i davanje prednosti onome što u datom trenutku nosi veću nagradu. Posebno je važno prihvatati savjet braće i sestara bez oholosti i s iskrenom namjerom.

Završna misao

Šejtan ne odustaje, ali ni vjernik ne smije odustati od borbe. Onaj ko prepozna šejtanove korake i svjesno ih izbjegava, hoda putem koji vodi Allahovom zadovoljstvu, ma koliko taj put bio trnovit.