00:00 – 02:20 | Šta znači filozofija?
Autor na početku objašnjava porijeklo riječi: filos (ljubav) + sofija (mudrost).
Na 01:17 kaže: filozofija znači ljubav prema mudrosti, a mudrost je najviši stepen ljudskog znanja.
Prvi koji koriste ovaj pojam su Heraklit i Pitagora, ali postaje uobičajen kod Sokrata i Platona.
02:20 – 04:37 | Predmet filozofije – istina
Na 03:19 autor kaže da je predmet filozofije “bitak”, ali u suštini – istina.
I filozofija, kao i teologija i umjetnost, traži odgovore o:
-
čovjeku,
-
Bogu,
-
svijetu i kosmosu (03:58 – 04:37).
04:37 – 06:25 | Kako nastaje filozofija?
Na 05:11 – 05:30 autor pojašnjava hronologiju:
-
prvo dolazi Objavljena riječ (svete knjige),
-
zatim umjetnost (posebno književnost),
-
filozofija se javlja tamo gdje postoji odsustvo Objave ili pogrešno razumijevanje Objave.
Filozofija je ljudski pokušaj da popuni prazninu tamo gdje nema Božije riječi.
06:25 – 08:46 | Čežnja za istinom je urođena
Na 07:14 naglašava da težnja prema istini nije teret koji učenjaci sebi nameću — ona je ugrađena u svakog čovjeka.
Na 08:02 – 08:19 kaže da treba više energije da se ugasi čežnja za istinom nego da se razvija.
Neljudske pojave i moralni pad guše tu čežnju (08:46).
Čovjek koji živi ljudski — njegova čežnja ostaje živa (09:16).
09:41 – 10:27 | Sreća je nemoguća bez istine
Na 10:06 – 10:27 autor jasno poručuje:
“Puna sreća na ovome svijetu ne postoji bez susreta s istinom.”
Istina je temeljna vertikala sreće.
10:27 – 12:23 | Teolog, umjetnik i filozof – ista čežnja
Na 10:50 – 11:25 autor objašnjava:
Čežnja pravog teologa, umjetnika i filozofa je ista — čežnja za istinom i ljepotom.
Platon koristi pojam eros (u starom značenju) kao čežnju prema ljepoti i istini (11:56).
12:23 – 14:19 | Umjetnost nije konkurent teologiji, niti filozofija umjetnosti
Na 13:02 autor kaže da se oni međusobno dopunjuju, ali nisu konkurenti.
Razlika je u subjektivnosti:
-
Teologija i umjetnost su duboko subjektivne (13:44 – 14:19).
-
Svaki čovjek drugačije doživljava vjeru i umjetnost.
Individualnost je Božiji dar — ljudi nikada nisu isti, čak ni biološki (otisci prstiju).
14:19 – 18:58 | Čovjek je jedinstvena individua – i tu počinju problemi nauke
Na 15:57 – 16:31 autor objašnjava da čovjek nije unificiran kao životinje.
Zato medicina i farmacija često griješe — prave lijek “za sve”, iako ne postoji univerzalni čovjek.
Na 17:07 – 18:20 kaže da se danas prave masovni lijekovi kao da je čovjek “tip”, što je opasno.
Ljudi se tretiraju kao aparati, a to je pogrešno.
18:58 – 20:11 | “Spoznaj sebe” – prva poruka mudraca
Na 19:34 – 20:11 autor govori o prvim grčkim mudracima i njihovoj glavnoj poruci:
“Spoznaj sebe.”
To je ključ svih znanja.
Većina čovjekovih kriza nastaje jer proučava sve osim sebe.
20:11 – 22:04 | Najveći izvor duhovne i mentalne snage – promišljanje o sebi
Na 21:30 – 22:04 autor kaže:
Najgori izvor mentalno-psihološke zaraze je bavljenje drugim ljudima (“šta je on, šta je ona, jesi čuo…”).
Ko se bavi sobom – čuva dušu.
Ko se bavi drugima – spaljuje svoju unutrašnjost.
22:35 – 26:04 | Zašto uopšte filozofija, ako imamo teologiju i umjetnost?
Na 23:03 – 24:49 pojašnjava:
Filozofija nastaje kao refleksija na Homerovu književnost.
Kada ljudi nisu mogli dostići Homera, izmislili su novu disciplinu – filozofiju.
Zato je filozofija pokušaj racionalizacije duha i konvencionalizacije istine (32:34 – 34:29).
26:34 – 30:57 | Škola umjetnosti – pomoćni točkovi
Na 28:15 – 29:21 daje snažnu metaforu:
Škola je umjetniku kao pomoćni točkovi na biciklu — potrebni su na početku, ali kasnije smetaju.
Na 30:00 – 30:29 kaže:
Nijedan od 100 najvećih književnika u historiji nije profesor književnosti — jer profesor često ne zna kada da skine “pomoćne točkove”.
31:51 – 36:48 | Filozofija – pokušaj objektivizacije istine
Na 32:59 – 33:17 autor pojašnjava razliku:
Teologija i umjetnost imaju principe, ali nemaju recepte.
Filozofija pokušava praviti teorije o istinama.
Na 34:29: filozofija želi racionalizirati ono što je po prirodi iracionalno (duh).
36:48 – 40:25 | Dvije velike filozofske škole – i danas traju
Na 38:27 – 39:03 objašnjava dvije linije:
-
materialistička (naglasak na sadašnjosti),
-
idealistička (naglasak na vječnosti, duhovnosti).
Na 39:49 – 40:25 pojašnjava ksenofanovu misao — ljudi su izmislili božanstva prema vlastitim slabostima.
40:57 – 42:39 | Genijalnost Pitagore
Na 41:59 – 42:39 autor objašnjava kako je Pitagora:
-
uveo teorije o brojevima,
-
postavio temelje geometrije,
-
dao prvu naučnu teoriju o muzici i harmoniji,
-
pokazao harmoniju mikro i makro svijeta.
43:18 – 49:54 | Sokrat, Platon i Aristotel – stupovi filozofije
Na 45:05 – 45:30 opisuje Sokratovu žrtvu za istinu i moral.
Platon je stvorio akademiju (47:05 – 47:26).
Aristotel ustoličuje filozofiju kao sistem (48:17 – 48:56).
Od tada postoje dva pravca:
-
platonistički (duhovni),
-
aristotelovski (realistički).
I to traje do danas – i u islamu (Ibn Sina vs. Ibn Rušt) i u kršćanstvu (Augustin vs. Toma Akvinski).
49:54 – 52:17 | Savremeno doba – postfilozofski period
Na 50:11 – 50:43 autor kaže:
Današnji “filozofi” nisu filozofi – oni samo recikliraju stare ideje.
Na 51:05 – 51:17:
materijalizam je kao beton na vrtu — uguši sve kreativno.
52:17 – 58:05 | Kako totalitarizmi uproste složene istine
Na 52:31 – 53:10 objašnjava kako Marks i komunisti “motkom” uprošćavaju duhovne teme.
Složeno banalizuju, a jednostavno komplikuju (ekonomija kao primjer — 54:32 – 56:18).
Na 57:12: svaka diktatura traži prostakluk; nasilje ne može opstati uz duhovnost.
58:05 – 01:00:00+ | Zašto se Jugoslavija raspala?
Na 57:31 – 57:57:
Jugoslaviju nije razbio Zapad — nedostatak duše ju je razbio.
Sve bez duše mora da umre.
Pouke i koristi
1. Čežnja za istinom je prirodna – guši je samo moralni pad.
Ne treba napor da se probudi čežnja, nego da se uguši. Zato je čisto srce najbolji izvor istine.
2. Filozofija, teologija i umjetnost – tri puta prema istoj istini.
Nisu protivnici, nego tri različita načina da čovjek dosegne smisao.
3. Najveća kriza današnjeg čovjeka je što proučava sve – osim sebe.
“Spoznaj sebe” ostaje početak i kraj mudrosti.
4. Istina je jedini put prema sreći.
Sve što izgleda kao sreća bez istine – samo je trenutni osjećaj.
5. Čovjek je neponovljiva individua – zato univerzalne šeme često uništavaju ljude.
Lijek “za sve”, obrazovanje “za sve”, pristup “za sve” – sve je to greška.
6. Umjetnik mora znati kada da skine pomoćne točkove – isto vrijedi i za učenjaka.
Ko ostane zarobljen u školi, nikada ne dođe do genijalnosti.
7. Filozofija se danas guši jer nema svježine i jedinstvenosti.
Samo potpuno novi, unikatni pristupi mogu je ponovo oživjeti.
8. Sve bez duše nužno propada – i sistemi, i ideologije, i države.
Duša je ono što daje trajnost. Bez nje — sve je osuđeno da se ugasi.
Primjedbe
Objavi komentar