Tema: Sabr
Sažetak (tečno, po slijedu teksta)
Predavanje se obraća svima koji su u brizi, iskušenju i tjeskobi, i podsjeća ih na Allahovu poruku onima koji su strpljivi: “Selam vam, zato što ste strpljivi…” (00:00–00:20). Predavač naglašava da se dani i noći stalno okreću i da život ne ide jednom linijom: danas radost, sutra iskušenje – “te dane Mi izmjenjujemo među ljudima” (00:00:33–00:00:45).
Zatim pravi jasnu podjelu stanja vjernika:
Ako mu dođe ono što voli i otkloni se ono što mrzi, njegova dužnost je zahvalnost: da prizna blagodat srcem, spomene je riječima i koristi je za pokornost Allahu (00:00:51–00:01:10).
Ako ga pogodi ono što mrzi ili izgubi ono što voli, dolazi tuga i briga – tada je dužnost sabr: bez srdžbe na Allahovu odredbu, bez očaja, bez kuknjave ljudima; nego se bol iznosi Allahu, kao što je rečeno: “Ja se jadam Allahu zbog svoje tuge i žalosti…” (00:01:18–00:01:36). Dodaje i snažnu misao: kad se žališ ljudima, kao da se žališ onome ko ti ne može pomoći (00:01:36–00:01:45).
Predavač pojašnjava da iskušenje obično dolazi kroz četiri polja: tijelo (ličnost), čast, porodica i imetak – i da se ne izlazi iz te četiri stvari (00:01:43–00:02:00). Potom učvršćuje temelj: Onaj koji te iskušava je Najmudriji i Najmilostiviji; ne iskušava da bi uništio, nego da bi te ispitao, da čuje tvoj dovu, tvoj glas, tvoje ponizno obraćanje (00:02:02–00:02:25). Navodi značenje da nekad Allah odgađa odgovor jer “voli da čuje glas roba” – pa u belaju ima skrivenih blagodati: belaj lomi oholost, čovjek se ponizi, omekša, ustraje u dovi, pokaže svoje siromaštvo pred Allahom (00:02:24–00:03:00).
Ovdje predavač povezuje s poznatim hadisom: “Čudno je stanje vjernika, sve mu je dobro: ako ga zadesi dobro – zahvali pa mu je dobro; ako ga zadesi teškoća – strpi se pa mu je dobro.” I naglašava: to je posebnost vjernika (00:03:00–00:03:20). Zaključak tog dijela: vjernik je na hajru u svakom stanju ako zna kako da se postavi (00:03:20–00:03:30).
Zatim širi temu: sabr treba u svim oblastima života, i u teškoći i u rahatlu (00:03:30–00:03:40). Kao primjer sabra u musibetu navodi događaj sa kćerkom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je dijete bilo na samrti: Poslanik poručuje: “Allahu pripada ono što uzme i ono što da; sve ima svoj rok… neka se strpi i neka očekuje nagradu.” (00:03:40–00:04:10). Opisuje se kako su Poslaniku donijeli dijete, duša mu se “pomjera”, Poslaniku su oči suzile; Sa’d pita: “Šta je ovo?” pa odgovor: “Ovo je milost koju Allah stavlja u srca Svojih robova.” Dakle, suze i tuga nisu suprotne sabru, sve dok jezik ostane u onome čime je Allah zadovoljan (00:04:10–00:04:55). Spominje se i primjer kod smrti Ibrahima, Poslanikovog sina: oko suzi, srce tuguje, ali riječi ostaju čiste (00:04:39–00:04:55).
Potom navodi jednu od najtežih scena sabra: džihad i susret s neprijateljem: “Ne priželjkujte susret, ali kad se desi – budite strpljivi.” i “Džennet je pod sjenama sablji”, uz dovu za pobjedu (00:05:01–00:05:35). Spominje i pouku: nagrada mudžahida je ogromna, a opisuje se koliko je teško dostići to djelo (00:05:35–00:06:00).
Zatim predavač nabraja svakodnevna “polja sabra”: čuvanje tajni, ostavljanje viška i dunjalučkih prohtjeva, savladavanje srdžbe i praštanje, sabr u ostavljanju grijeha, sabr u ustrajnosti na ibadetu, sabr u traženju znanja i dav’i (00:06:00–00:06:25). I naglašava princip: sve velike muške vrline oslanjaju se na sabr – hrabrost je sabr, blagost je sabr, zuhd je sabr, čednost je sabr (00:06:25–00:06:40).
Zatim dolazi definicija i klasifikacije: spominje se da sabr ima različite “stepene/nazive” (00:06:36–00:06:58), a posebno prenosi Ibn Kajjimovu podjelu:
sabr u pokornosti dok je izvršiš i ustraješ,
sabr od zabrana da ne upadneš,
sabr na odredbama da se ne srdiš (00:07:05–00:07:20).
I spominje se i druga trojna formulacija: sabr Allahom, sabr uz Allaha, sabr radi Allaha (00:07:20–00:07:30).
Poslije toga predavač daje preciznu definiciju: sabr je “zadržavanje sebe na pokornosti Allahu” uz ustrajnost, iskrenost i popravljanje ibadeta znanjem; i sabr je “obuzdavanje sebe od grijeha” uz borbu protiv strasti javno i tajno (00:07:33–00:08:30). Ovdje ubacuje realnu opomenu: mnogi “izdrže pred ljudima”, ali kad ostanu sami s haramom – ruše se (00:08:10–00:08:30).
Nakon toga navodi da je Allah naredio sabr i pohvalio strpljive: “Istrajte i nadmećite se u strpljenju…”, “Tražite pomoć u sabru i namazu…”, “Allah voli strpljive” i “Allah je sa strpljivima” (00:08:45–00:09:45). Posebno naglašava ajete: “A da ste strpljivi – bolje bi vam bilo” i “Strpljivima će se nagrada dati bez računa” te “I obraduj strpljive” (00:09:45–00:10:25).
Zatim pojašnjava veliko obećanje iz ajeta o musibetu: “Na njima su salavati (pohvale) od njihovog Gospodara i milost i oni su upućeni” (00:10:25–00:10:40). Prenosi i komentar Sa’dija: Allah ih pohvaljuje, obasipa milošću, i od te milosti je i to što ih je uopće uputio na sabr – dok onaj ko ne sabura, dobija suprotno: prijekor, kaznu, zabludu i gubitak (00:10:40–00:11:25). Predavač zatim pravi kontrast: malo je napora saburli, a ogromna je muka onih koji se slome i očajavaju (00:11:10–00:11:25).
U praktičnom tonu nastavlja: nema ostvarenja ciljeva bez sabra; “ko sabura – pobijedi” i svaki uspjeh traži dugotrajno podnošenje prepreka (00:11:28–00:12:20). Kaže: ako čovjek želi dunjaluk – mora saburati; pa kako tek onaj ko želi Ahiret, hurije, dvorce i vječno uživanje (00:12:10–00:12:35). Vjernici su posebno izloženi iskušenjima jer traže Džennet, a Allahova roba je skupa i ima cijenu: “Allah je kupio od vjernika njihove živote i imetke…” (00:12:42–00:13:10).
Zatim uči početak sure El-‘Ankebut o fitni vjernika: ljudi neće biti ostavljeni samo na “vjerujemo”, a da ne budu iskušani, da se pokaže ko je iskren (00:13:10–00:13:25). Navodi hadis: najteže se iskušavaju poslanici, pa onda oni slični njima; čovjek se iskušava prema jačini vjere, i belaj ga čisti dok ne hoda po zemlji bez grijeha (00:13:25–00:13:45).
Potom predavač postavlja pitanje: zašto iskušenja? i navodi mudrosti:
čišćenje redova: da se razdvoji loše od dobrog,
odgoj i kaljenje vjernika: jačanje saffova i “poliranje metala”,
podizanje stepena, umnožavanje hasenata i brisanje grijeha – da izađu iz belaja kao na dan rođenja (00:14:02–00:14:55).
Naglašava: belaj nije nužno kazna; često je Allahova milost jer čisti (00:14:46–00:15:10).
Zatim podsjeća da je sabr još potrebniji na putu poslanika. Spominje koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trpio: uznemiravanje, strah, opsada u Ši’bu, mučenje ashaba, smrt djece, potvore, pokušaji ubistva, protjerivanje – i opet: “Zar da ne budem zahvalni rob?” (00:15:10–00:15:55). Spominje i opis ashaba: “strogi prema nevjernicima, milostivi među sobom” i ajet o sljedbenicima poslanika koji nisu klonuli i nisu se predali, a Allah voli strpljive (00:16:06–00:16:30).
U sredini se citira Omerova poruka Ebu Musau: sabr u musibetu je dobar, ali sabr od harama je još bolji (00:16:30–00:16:55). Potom se vraća na smirenje srca: stanje se stalno mijenja; poslije svakog belaja dolazi olakšanje, i obrnuto. Spominje se ajet: “da ne tugujete za propuštenim i da se ne uznosite zbog datog” (00:17:00–00:17:15). Belaj je “dani koji prolaze”, “oblak ljetni pa se raziđe”, ali treba čekati olakšanje sa pouzdanjem u Onoga koji drži ključeve olakšanja (00:17:15–00:17:50).
Zatim navodi ogromnu “perspektivu sabra”: pogledaj kako su poslanici živjeli: Ademove kušnje, Nuhova stoljeća poziva i gubitak, Ibrahimove kušnje, Jakubov plač, Musa s Faraonom, Isa bez stalnog skloništa, Muhammed u pećini i progon – to je put najdražih Allahu (00:17:50–00:18:40).
U drugoj polovini predavanja predavač posebno razrađuje Ibrahimovu kušnju sa sinom (00:18:50–00:29:30). Opisuje kako je Ibrahim dugo bio bez djece, pa dobio sina u starosti; zatim naredba da ostavi majku i dijete u pustinji; a kad je dječak odrastao i srce se vezalo, Ibrahim u snu vidi da ga kolje i shvata to kao iskušenje od Gospodara (00:18:50–00:20:10). Predavač ističe: Ibrahim nije negodovao, nije pitao “zašto”, nego je bio smiren, predan, i čak razgovara s djetetom s nevjerovatnim adabom: “O sinko moj, ja u snu vidim da te koljem, pa šta ti misliš?” (00:20:45–00:21:10). Naglašava: nije traženo da pošalje sina “negdje”, nego da sam izvrši čin – kušnja je teža nego što se misli (00:21:07–00:21:40). I tu dolazi veličina sina: “O oče moj, učini kako ti je naređeno, naći ćeš me, ako Allah da, od strpljivih.” — i sin ne gubi adab ni pred smrću (00:22:32–00:23:15). Predavač posebno naglašava kako je sin pokazao svjesnost Allahove volje i svoju slabost vezao za “inšaAllah”, tražeći snagu od Allaha (00:23:15–00:23:35).
Zatim opisuje detalje izvršenja: sin moli da ga čvrsto sveže da tijelo miruje kao što je srce mirno, da otac podigne odjeću da krv ne uprlja i ne rastuži majku, i da joj prenese selam (00:23:44–00:24:10). Predavač to koristi da ubaci bolnu usporedbu sa današnjicom: kako danas djeca psuju očeve, a ovdje sin pomaže ocu u najtežem iskušenju (00:24:10–00:24:45).
Spominje i komentar Ibn Dževzija: nije čudo što je naređeno klanje, nego što je Ibrahim trebao to učiniti vlastitom rukom; i poredi s pričom “zakoljite kravu” gdje su otezali (00:25:00–00:25:35). Kada je došao trenutak, Ibrahim prinosi nož, ali nož ne siječe – ponavlja više puta, a onda dolazi ključna poruka: Allah ne želi krv i tijela, nego želi islam, predanje, iskrenost, sabr, povjerenje i jekin (00:25:57–00:27:10). Zatim dolazi ishod: “O Ibrahime, potvrdio si san…” i “Otkupljujemo ga žrtvom velikom.” (00:27:03–00:27:40). Predavač završava poukom: ništa nije skuplje od Allahove naredbe; kušnja je bila odgoj, ne mučenje; cilj je tehzib (oplemenjivanje) i pokazivanje ko “najljepše radi” (00:26:18–00:27:30).
Zatim objašnjava “hulla” (Ibrahimova posebna ljubav prema Allahu): ljubav koja prožme srce do te mjere da nema mjesta za suparnika; pa je iskušenje došlo da se “iz srca izbaci ono što bi moglo konkurisati” — kad je Ibrahim bio spreman, cilj je postignut i Allah ga je otkupio (00:28:10–00:29:20).
Pred kraj predavač prenosi poruku za današnje vrijeme: ono što pogađa našu zemlju od fitni i musibeta traži sabr, povjerenje i jekin da od Allaha dolazi samo dobro; to je “oblak koji će proći”, i nasilnici će vidjeti gdje se vraćaju (00:29:20–00:29:43).
Pouke na kraju
Sabr nije hladno srce: suza i tuga su milost, ali jezik mora ostati u onome čime je Allah zadovoljan.
Iskušenja nisu uvijek kazna: često su čišćenje, odgoj, dizanje stepena i brisanje grijeha.
Tri sabra: na pokornosti, od grijeha, i na odredbi – i najteži je onaj “u samoći”, kad niko ne vidi.
Najdraži Allahu najviše su iskušani: put poslanika je put sabra.
Ibrahimova priča je lekcija da Allah “ne želi krv”, nego želi istinu srca: predanje, jekin i ljubav bez suparnika.
Primjedbe
Objavi komentar