Tema: Moralna čistoća
Propis masturbacije u islamu između šerijatskih stavova i stvarnosti ljudi
Kratak uvod
Ovo predavanje se bavi čestim i osjetljivim pitanjem koje muči mnoge muslimane, posebno mlade i one koji su udaljeni od braka: propis masturbacije u islamu. Govornik nastoji da pojasni razlike među islamskim učenjacima, ukloni pogrešna shvatanja i smanji psihološki teret koji ovo pitanje često nosi.
Glavni sažetak
Predavanje počinje pitanjem jednog muslimana koji se zbog posla i udaljenosti već duže vrijeme nalazi odvojen od supruge, te priznaje da povremeno, tokom komunikacije s njom, dolazi do masturbacije (oko 00:00–00:45). Slično pitanje postavlja i student koji se nakon svakog čina kaje, čini tevbu, ali ponovo pada u isto, što kod njega izaziva duboko nezadovoljstvo i unutarnji nemir. Govornik ističe da je ovo pitanje izuzetno često i da se gotovo na svakom predavanju susreće s njim (oko 01:00–01:30).
Zatim se ulazi u šerijatsku analizu (oko 01:30–02:30). Naglašava se da među islamskim učenjacima ne postoji jedinstven stav. Većina učenjaka smatra da je masturbacija haram, dok veliki broj učenjaka smatra da je mekruh (pokuđena), a značajan broj da je mubah (dozvoljena). Govornik odmah pojašnjava da “većina” ne znači jednoglasnost, te da je razilaženje u ovom pitanju staro i ozbiljno utemeljeno.
Prvo se izlaže stav učenjaka koji smatraju masturbaciju haramom (oko 02:30–04:30). Većina pravnika šafijskog i malikijskog mezheba, uključujući imama Šafiju, ovaj stav temelji na ajetima sure El-Mu’minun (23:5–7), gdje se vjernici opisuju kao oni koji čuvaju svoja stidna mjesta osim prema suprugama. Ovi učenjaci smatraju da izraz “čuvanje stidnih mjesta” obuhvata svaki vid seksualnog užitka, te da je svako zadovoljavanje mimo braka zabranjeno. Prema ovom tumačenju, masturbacija spada u zabranjeno jer predstavlja samostalno izazivanje seksualnog zadovoljstva.
Nakon toga se iznosi drugo tumačenje istih ajeta (oko 04:30–06:30). Druga skupina učenjaka smatra da se spomenuti ajeti odnose isključivo na spolni odnos, a ne na sve oblike seksualnog podražaja. Prema ovom shvatanju, Kur’an jasno zabranjuje blud i spolni odnos izvan braka, ali ne sadrži jasan i izričit tekst koji zabranjuje masturbaciju. Zbog toga se, po njima, ne može kategorički svrstati u haram.
Govornik dalje navodi stav Ibn Hazma (oko 06:30–08:15), koji smatra da je masturbacija dozvoljena. On se poziva na predaje u kojima se dozvoljava dodirivanje vlastitog tijela, ističući da je spolni organ dio tijela poput drugih. Također pravi razliku između samostalne masturbacije i stimulacije od strane supruge, oko čije dozvole nema nikakvog razilaženja. Ako je dozvoljeno da supruga dodiruje spolni organ, postavlja se pitanje zašto bi bilo zabranjeno da to čovjek učini sam.
Zatim se navodi hadis iz Buharije (oko 08:30–09:45) u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje mlade da se žene ako mogu, a ako ne mogu – da poste. Prva skupina učenjaka iz ovog hadisa zaključuje da je masturbacija zabranjena jer nije spomenuta kao rješenje. Međutim, govornik pojašnjava da odsustvo spomena ne znači zabranu, jer se zabrana u islamu uspostavlja samo jasnim dokazom.
U nastavku (oko 10:30–12:30) navode se mišljenja ashaba i tabi’ina. Prenosi se stav Ibn Mes’uda, koji je rekao da je brak bolji od masturbacije, a masturbacija bolja od bluda, što jasno ukazuje da je masturbacija manji grijeh ili pokuđena stvar, ali ne strogo zabranjena. Sličan stav imaju mnogi hanbelijski učenjaci i tabi’ini poput Mudžahida, koji smatraju da se masturbacija tolerira ako sprječava veće zlo.
Treća skupina učenjaka (oko 12:30–14:30), među kojima su Dža’fer ibn Said, Amr ibn Dinar i imam Ševkani, smatraju da je masturbacija u osnovi mubah – dozvoljena i bez grijeha. Prema njima, ne postoji jasan dokaz koji bi je zabranio, pa ostaje u sferi dopuštenog.
Govornik zatim iznosi medicinsku perspektivu (oko 15:00–16:30), naglašavajući da su tvrdnje o sljepoći, nervnim bolestima i sličnim posljedicama – mitovi. Medicinski gledano, umjerena masturbacija ne uzrokuje fizičku štetu, iako pretjerivanje u bilo čemu može biti štetno. Ipak, jasno se naglašava da medicinska normalnost ne znači i šerijatsku pohvalnost.
U završnom dijelu (oko 16:30–23:50) govornik iznosi svoj stav: masturbacija je mekruh – pokuđena, ali ne haram. Posebno upozorava da ona često biva povezana s haram sadržajima poput pornografije, što je strogo zabranjeno i tada cijeli čin poprima haram karakter. Također naglašava psihološki problem kod vjernika koji, vjerujući da čine veliki haram, upadaju u tešku grižnju savjesti koja im remeti namaz, učenje Kur’ana i činjenje dobra. Poruka je jasna: ne davati opću dozvolu, ali ni opterećivati savjest onim za što nema jasne zabrane. Najbolje rješenje ostaje brak, zatim post, a u krajnjoj nuždi – bez pretjerivanja i bez haram sadržaja – masturbacija kao manja šteta u odnosu na blud .
Pokrivenost transkripta:
- 00:00–02:30 – pitanja i uvod u problem
- 02:30–06:30 – kur’anski argumenti i razilaženje učenjaka
- 06:30–12:30 – stavovi ashaba, mezheba i tabi’ina
- 12:30–16:30 – dozvoljeni stavovi i medicinski aspekt
- 16:30–kraj – zaključak, praktične smjernice i savjeti
Ključne pouke
- Ne postoji jedinstven stav učenjaka o masturbaciji, ali postoji široko priznato razilaženje.
- Zabrana u islamu zahtijeva jasan dokaz, a takav dokaz ovdje ne postoji.
- Masturbacija je u najboljem slučaju pokuđena i nije djelo plemenitih ljudi.
- Povezivanje masturbacije s haram sadržajima čini je zabranjenom.
- Psihološka šteta zbog pogrešnog uvjerenja može biti veća od samog čina.
Praktična primjena
Vjernik treba težiti braku, koristiti post kao sredstvo samokontrole i čuvati pogled i misli. Ako se nađe u slabosti, važno je ne gubiti ravnotežu, ne zapostavljati ibadet i ne dozvoliti da krivnja potpuno ovlada srcem.
Završna misao
Islam ne želi slomiti čovjeka osjećajem krivnje, nego ga voditi putem čistoće, ravnoteže i nade u Allahovu milost.
Primjedbe
Objavi komentar