Allah te želi – kako Allahova ljubav otvara vrata oprosta i povratka
Autor započinje riječima Poslanika ﷺ (00:00–00:28): “Ko voli susret s Allahom, Allah voli susret s njim.” Naglašava da Allah ne mrzi čovjeka, ne stvara ga da ga muči, niti da ga kazni. Naprotiv – Allah voli čovjeka više nego meleke, i nije ga stvorio radi patnje, nego radi milosti.
Autor spominje (00:28–01:09) da su ljudi slabi, ali Allahova ljubav i briga su stalne. Islam nije težina, nego milost. Nekome neupućenom šerijat može izgledati strog: “Zašto ovo? Zašto ne to? Zašto haram?” — ali svaka zabrana i svaka naredba je čista rahmet.
Autor naglašava (01:21–01:34): sve što nam je Allah zabranio – zabranio je radi nas, ne radi Sebe. Allahu naši postupci ništa ne dodaju niti oduzimaju. Ako svi ljudi postanu najveći grješnici, Allah se ne smanjuje; ako postanu najveći pobožnjaci, Allah se ne povećava (01:51–02:29).
On je Kralj prije nas, s nama i nakon nas.
Autor zatim govori o Džennetu (02:42–03:43): Allah ga je stvorio takvog da nijedno oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti srce moglo zamisliti. Ako te ništavne stvari na dunjaluku zadive, kako da objasniš nešto za šta ne postoji poređenje? Čovjek traži referencu, ali za Džennet nema nikakve reference.
Potom prelazi na temu Allahove neizmjerne milosti (03:56–04:09): Allah oprašta iznova i iznova. Čak i kad čovjek griješi, Allah otvara nova vrata.
Autor daje primjer (04:36–05:22): jedan grijeh zapisuje se kao jedan, ali jedno dobro djelo se piše kao deset, pa se množi do sedamsto puta, pa i više. Ko to radi osim Allaha?
Autor spominje (05:22–06:17) da Allah oprašta čovjeku kroz najobičnije radnje: abdest briše grijehe, namaz briše grijehe, džuma briše grijehe, prisustvo na sijelu gdje se spominje Allah briše grijehe – čak i onome ko nije ni planirao tu doći! U hadisu stoji: meleci kažu: “Među njima je čovjek koji nije imao namjeru.” Allah odgovara: “I njemu sam oprostio, oni su skup u kojem niko ne može sjediti a da ne bude pokriven.”
Time autor naglašava da Allah ne želi otežati – želi oprostiti.
Autor zatim prenosi Allahove riječi (06:17–06:47): “O moj robe, ako tvoji grijesi dosegnu nebesa, ali Mi ne pripišeš druga, Ja ti oprostim s milošću koja je jednaka tvojim grijesima.”
Poruka: Allah te traži, Allah te voli.
Potom navodi primjer dobro poznatog roditeljskog odnosa (07:04–08:26): nijedan otac ne želi da njegovo dijete pati. Želi mu dobro, želi mu uspjeh. Ali dijete ne može shvatiti sve, pa ga roditelj nekad mora ograničiti radi dobra. Ako dijete od šest godina traži da ide napolje u ponoć – odgovorni roditelj to neće dopustiti. Nije zato što ne voli dijete, nego upravo zato što ga voli.
Autor primjenjuje princip: kad Allah kaže “ne idi tamo”, to je zaštita, ne teret.
Životni primjer nastavlja (08:26–08:38): tinejdžer traži da ide u grad u subotu navečer; otac kaže “ne ideš” – ne zato što želi da ga muči, nego zato što zna ono što dijete ne zna. Tako isto Allah zna ono što čovjek ne zna.
Autor ponavlja (08:38–08:54): Allah želi dobro Svojim robovima. Allah želi da ih vidi, da im se približi, da ih nagradi, da ih zaštiti.
Zatim iznosi duboku istinu (08:54–09:19): svako naše otkucavanje srca je sa Allahovom dozvolom. Svako treptanje oka, svaka kap života – sve je iz Njegove ljubavi, ne mržnje. Čak i san je mala smrt, a jutarnje buđenje je dar života.
I pita: ko ga je vratio u život? Novac? Roditelji? Prijatelji? Ne – Allah.
Autor ponavlja hadis (09:19–09:52): “Ko voli susret s Allahom, Allah voli susret s njim.”
Ovo uvodi pripovijest o čovjeku koji je ubio 99 ljudi (09:52–11:16).
Čovjek je okrutan, nemilosrdan, ali u njegovom srcu probudi se iskra želje za Allahom. Otišao je pobožnom čovjeku da pita za tevbu, ali mu je on rekao: “Allah ti ne može oprostiti.”
Ubijao je iz mržnje, ali onda je ubio i njega – sto ubistava.
Autor naglašava (11:16–11:56): to je srž priče – i nakon stotinu ubistava, u srcu mu tinja iskrena želja da se vrati Allahu.
Zatim odlazi učenjaku (12:13–12:23). Učenjak mu kaže: “Ko može stati između tebe i Allahovog oprosta?”
Ali dodaje: da bi tvoja tevba bila potpuna, moraš napustiti svoje loše okruženje i otići među dobre ljude (13:19–13:45). Tu je ključ razlike: mnogi žele promjenu, ali ne žele ostaviti društvo, okoliš, haram prihode.
Ovaj čovjek je bio iskren: spakovao je stvari i krenuo.
Autor opisuje (14:13–14:26): na putu prema gradu dobrih, Allah mu uzima život. Dolaze meleci milosti i kazne, i raspravljaju se kome pripada. Mjerili su udaljenost – bio je bliže gradu grijeha.
I ovdje dolazi Allahova neizmjerna milost (14:26–15:17): Allah naređuje Zemlji da se pomjeri – da se suzi udaljenost između njega i grada dobrih ljudi. Zemlja se promijenila radi jednog čovjeka koji je napravio samo jedan iskren korak prema Allahu.
Onda meleci milosti odvedu njegovu dušu.
Autor pojašnjava (15:17–16:05): šta Allah želi od čovjeka? Ne savršenstvo, nego iskren korak. Jedan korak prema Allahu, Allah ide prema tebi “trkom”.
Autor dalje govori (16:05–16:56): ljudi nose “prtljag” – izgovore, stvarne ili zamišljene prepreke. Kaže: “Luggage nas drži na mjestu, sputava nas.”
Ali taj jedan korak prema Allahu briše sve prepreke.
Zatim govori o prizivanju Allaha (16:56–17:23): kad roba kaže “Ya Rabb”, u nebesima se dešava nešto ogromno. Čovjek misli da nije dostojan – ali to je šejtanova prevara.
Niko nije bez grijeha (17:23–17:39). Svi griješimo. Niko ne može stati i reći da je čist.
Autor kaže (17:39–17:57): dovoljno je jedno iskreno “Allahu oprosti mi”.
Ramazan se približava (17:57–18:23). A Allah nas je večeras pozvao u Svoju kuću. Mogli smo biti na hiljadu drugih mjesta, ali Allah nas je doveo na mjesto koje On najviše voli – mesdžid.
Autor spominje (18:23–19:12) hadis o melecima koji putuju svijetom i traže skupove u kojima se spominje Allah. Kada ga nađu, pozivaju druge meleke, i stvore redove do nebesa.
U nebesima nastane “gužva” od meleka, pa Allah pita: “Šta se dešava?”
Meleci odgovaraju: “Skup ljudi se okupio da Te spominje.”
Allah pita: “Šta žele?”
Meleci kažu: “Traže zaštitu od Džehennema.”
Allah pita: “Jesu li ga vidjeli?”
“Ne.”
“A šta da ga vide?”
“Još više bi tražili.”
Autor nastavlja (19:12–20:06): meleci kažu: “Traže Džennet.”
Allah pita: “Jesu li ga vidjeli?”
“Ne.”
“A da ga vide?”
“Još više bi tražili.”
Zatim meleci kažu (20:06–20:54): “Traže oprost.”
Allah tada kaže:
“Svima njima sam oprostio. Dao sam im ono što traže.”
Autor ističe (20:54–21:19): u tom trenutku meleci dodiruju ramena ljudi svojim krilima. Tvoja grešna duša bila je spomenuta Allahu po imenu.
Predavanje završava pozivom (21:19–22:52): napravi jedan iskren korak. Ostavi teret. Allah će ti zamijeniti bolje. Ako ostaviš nešto radi Allaha, Allah će ti dati nešto mnogo bolje.
Ramazan dolazi, a Allah kaže u Kur’anu: “Ako Mi budete zahvalni, Ja ću vam povećati.”
Dovoljno je da napraviš prvi korak – Allah će učiniti ostalo.
Primjedbe
Objavi komentar