Pet velikih meleka i njihova uloga u Allahovom poretku

 


Tema: Meleki
Predavač: One islam production


Pet velikih meleka i njihova uloga u Allahovom poretku


Kratak uvod

Ovo predavanje je podsjetnik o nevidljivom svijetu u koji musliman mora vjerovati da bi njegov iman bio potpun. Govor nas vodi kroz uloge pet velikih meleka koje islam posebno izdvaja zbog njihove direktne veze sa životom, smrću, objavom i Ahiretom. Kroz opis njihovih zadataka, čovjek se podsjeća na stvarnost odgovornosti, prolaznosti dunjaluka i Allahove potpune vlasti nad svime.


Glavni sažetak

Predavanje započinje objašnjenjem osnovnog islamskog vjerovanja da su meleki stvorenja koja je Allah stvorio od svjetlosti, koja nikada ne griješe i nikada ne odbijaju Allahovu naredbu (oko 00:00–00:20). Oni ne jedu, ne piju, ne spavaju i nemaju strasti poput ljudi. Njihova jedina svrha je potpuno i savršeno izvršavanje Allahovih zapovijedi. Vjerovanje u meleke nije sporedno pitanje, već jedan od šest temelja imana.

Zatim se naglašava da postoji ogroman broj meleka, ali da se pet posebno izdvaja zbog veličine i težine njihovih zaduženja: Džibril, Mikail, Israfil, Azrail i Malik (oko 00:00:19–00:00:40). Svaki od njih ima zadatak koji direktno utiče na sudbinu čovječanstva i kosmosa.

Prvi detaljno obrađeni melek je Džibril, melek objave (oko 00:00:59 nadalje). On je nosilac Allahove riječi i posrednik između nebesa i poslanika. Kroz njega su sve objave dostavljene ljudima, uključujući Kur’an Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ali i ranije objave Ibrahimovim, Musaovim i Isaovim narodima. Naglašava se da objava nije obična informacija, već temelj vjere i da Džibril nikada nije promijenio nijedno slovo onoga što mu je naređeno da prenese. On je apsolutno pouzdan i precizan, bez greške i odstupanja.

Posebno emotivan dio predavanja opisuje prvi susret Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa Džibrilom u pećini Hira (oko 02:30–03:10). Opisan je trenutak kada Džibril naređuje “Čitaj!”, njegovo snažno prisustvo i objava prvih ajeta sure El-Alek. Taj događaj označava prekretnicu u ljudskoj historiji i početak spuštanja Kur’ana, koji će trajati godinama. Predavač naglašava da je Džibril bio i duhovna i fizička podrška Poslaniku u teškim trenucima, uključujući i vrijeme bitaka, gdje je jačao srca vjernika (oko 03:30–04:00).

Zatim se prelazi na Mikaila, meleka opskrbe i milosti (oko 05:41 nadalje). Njegova uloga nije vezana za objavu, već za održavanje života na Zemlji. On je zadužen za kišu, vremenske prilike i opskrbu svih stvorenja – ljudi, životinja i biljaka. Naglašava se da nijedna kap kiše ne padne bez Allahove naredbe i da je Mikail samo izvršilac tog božanskog poretka. Kiša se opisuje kao znak Allahove milosti i podsjetnik na proživljenje mrtvih nakon smrti. Spominje se i da Mikail dovu čini za vjernike i da ima pomagače među melekima koji širom svijeta raspoređuju opskrbu kako Allah odredi.

Treći melek koji se obrađuje je Israfil, melek zadužen za rog (oko 09:19 nadalje). Njegova uloga je povezana sa Sudnjim danom. Od trenutka kada je stvoren, Israfil stoji spreman, s rogom prislonjenim uz usta, čekajući Allahovu naredbu. Prvo puhanje u rog uzrokovat će smrt svega živog – raspad planina, nestanak mora i gašenje zvijezda. Nakon perioda poznatog samo Allahu, drugo puhanje u rog označit će proživljenje i ustajanje svih ljudi radi polaganja računa. Ovaj dio snažno podsjeća na prolaznost dunjaluka i sigurnost Ahireta.

Nakon toga predavanje govori o Azrailu, meleku smrti (oko 12:54 nadalje). Njegov zadatak je uzimanje duša u tačno određenom trenutku koji je Allah propisao. Naglašava se da Azrail ne odlučuje o smrti, već samo izvršava Allahovu volju. Opisuju se dvije različite situacije: za vjernika, uzimanje duše može biti blago i olakšano, dok za nevjernika ili teškog grješnika može biti bolno i teško. Spominju se i meleki koji pomažu Azrailu u ovom zadatku, jer se u svakom trenutku širom svijeta odvija smrt. Smrt se opisuje ne kao kraj, već kao prelaz u sljedeću fazu postojanja.

Zatim se govori o Maliku, čuvaru Džehennema (oko 16:52 nadalje). Malik je vođa devetnaest strašnih meleka zaduženih za Džehennem. Njegova uloga je provođenje Allahove pravde. U predavanju se navodi kur’anski opis gdje stanovnici Džehennema mole Malika da zamoli Allaha da ih uništi, ali on odgovara da će ostati tu gdje jesu. Malik ne djeluje iz okrutnosti ili emocija, već iz potpune pokornosti Allahovoj naredbi. Spominje se da se nikada nije nasmijao od trenutka kada je Džehennem stvoren, zbog težine svoje zadaće.

Pred kraj predavanja svi ovi meleki se ponovo sagledavaju zajedno (oko 20:45 nadalje). Naglašava se da njihove uloge obuhvataju cijeli tok postojanja: objavu, opskrbu, kraj svijeta, smrt i kaznu ili nagradu na Ahiretu. Vjerovanje u njih jača osjećaj odgovornosti, straha i nade. Straha zbog kazne i polaganja računa, ali i nade zbog Allahove milosti, opskrbe i upute.


Pokrivenost transkripta:

  • 00:00–04:45: Opći uvod o melekima i detaljna obrada Džibrila

  • 05:41–09:19: Mikail i uloga opskrbe i milosti

  • 09:19–12:54: Israfil i Sudnji dan

  • 12:54–16:52: Azrail i smrt

  • 16:52–26:42: Malik, Džehennem i završna razmatranja

Transkript je u potpunosti obrađen do kraja. Nema preskočenih dijelova.


Ključne pouke

  • Vjerovanje u meleke je temelj imana, a ne simbolika ili metafora.

  • Objava, život, smrt i Ahiret nisu haotični, već pod potpunom Allahovom kontrolom.

  • Svaki trenutak života ima težinu, jer je smrt sigurna, a račun neizbježan.

  • Allahova milost i pravda idu zajedno, i jedno bez drugog ne postoji.

  • Čovjekova snaga je prividna, dok je stvarna moć u pokornosti Allahu.


Praktična primjena

Razmišljanje o ovim melekima pomaže čovjeku da ozbiljnije shvati svoj život, da čuva namaz, čisti namjeru i popravi odnos prema Allahu i ljudima. Svijest da je svaka riječ i djelo zapisano, da smrt dolazi tačno određenog trenutka i da Ahiret slijedi bez izuzetka, treba voditi ka skromnosti, pokajanju i ustrajnosti u dobru.


Završna misao

Onaj ko vjeruje da iza vidljivog svijeta stoji savršen red, Allahova naredba i meleki koji je provode, neće živjeti nemarno. Takav čovjek zna da je ovaj svijet prolazan, a ono što dolazi poslije – vječno.

Primjedbe