* O ROBOVI MOJI

Tema: Pravda i robovanje Allahu

O robovi Moji: Hadis o zulumu, uputi, opskrbi i oprostu

Kratak uvod

U ovom govoru predavač tumači poznati hadis-kudsi (hadis koji bilježi imam Muslim), u kojem Allah Uzvišeni više puta doziva čovjeka riječima: “O robovi Moji”. Kroz taj hadis objašnjava se zabrana nepravde, čovjekova stalna potreba za Allahovom uputom i oprostom, te pogreška da se srce veže za stvorenja umjesto za Stvoritelja.

Glavni sažetak

Na početku, nakon uvodnih riječi i dove (oko 00:00:31), predavač uvodi temu kroz hadis-kudsi u kojem Allah kaže: “O robovi Moji, Ja sam zabranio nepravdu Sebi, i učinio sam je zabranjenom među vama, pa nemojte jedni drugima činiti nepravdu” (oko 00:04:35).

Zatim skreće pažnju da se u ovom hadisu izraz “O robovi Moji” ponavlja više puta (oko 00:05:16–00:05:28), i naglašava da je to poziv pun počasti, ali i upozorenja: Allah doziva kao Onaj koji želi da čovjek bude svjestan onoga što mu se govori (oko 00:16:07–00:16:32). Predavač objašnjava da je “O” (dozivanje) način obraćanja kada je onaj koji se doziva daleko ili nemaran, pa mu se prenosi nešto presudno važno.

U nastavku podsjeća na prve jasne poruke Kur’ana: najveća naredba je obožavanje Allaha Jedinog, a najveća zabrana je pripisivanje druga Allahu (oko 00:16:45–00:17:59). Odatle povezuje da je robovanje Allahu najveća čast vjernika, jer ko ne obožava Allaha – neminovno se veže i “robije” nečemu drugom: strastima, imetku, ljudima ili dunjaluku (oko 00:18:44–00:19:02).

Kada dolazi do pojašnjenja šta znači da je Allah “zabranio nepravdu Sebi” (oko 00:20:02–00:22:43), predavač naglašava da se to razumije “kako Allahu dolikuje”: Allah neće učiniti da dobročinitelj ostane nenagrađen, niti će kazniti nekoga zbog tuđeg grijeha. Zatim prelazi na poruku za ljude: nepravda je zabranjena među nama, i to i prema sebi i prema drugima (oko 00:23:18–00:24:38). Posebno ističe da čovjek može sebi činiti najveću nepravdu kroz širk i grijehe koji prljaju dušu koju je Allah stvorio čistom (oko 00:23:34–00:24:08), a drugima kroz uzurpaciju života, imetka i časti.

Predavač zatim spominje posljedice zuluma: nepravda će na Sudnjem danu biti tmine, a Allah zulumćara odgađa, ali kad ga uzme – neće ga pustiti (oko 00:25:04–00:25:29). Navodi i poruku da je opasno i približavanje zulumćarima, jer čovjek upada u njihovu tamu i posljedice (oko 00:25:36–00:25:53). Ovdje se dotiče i poznate izreke da Allah može pomoći pravednu državu makar bila nevjernička, a ne pomaže nepravednu makar se formalno pripisivala islamu, naglašavajući da je suština vjere pravda (oko 00:26:12–00:26:42).

U drugom dijelu govora predavač prelazi na dio hadisa koji govori o čovjekovim potrebama: svi su u zabludi osim koga Allah uputi, svi su gladni osim koga Allah nahrani, svi su nagi osim koga Allah odjene, i svi griješe noću i danju, a Allah oprašta (oko 00:28:36–00:35:45). On naglašava redoslijed: uputa je najbitnija na dunjaluku, a oprost najbitniji na Ahiretu (oko 00:28:58–00:29:44). Zato Allah traži da se od Njega traži uputa i da se uči dova poput: “Uputi nas na Pravi put”, odnosno “učvrsti nas na Pravom putu” (oko 00:30:12–00:30:29).

Posebno se zadržava na tome da Allah u hadisu stalno ponavlja: “tražite od Mene”, jer je problem čovjeka što često traži od stvorenja ono što samo Allah daje: uputu, istinsku opskrbu, olakšanje i oprost (oko 00:33:44–00:35:22). Predavač upozorava da dova mora biti praćena djelima: tražiti uputu, a onda živjeti suprotno uputi, liči na ismijavanje dove (oko 00:44:18–00:44:40).

Jedan od najsnažnijih dijelova je poređenje Allahove neizmjerne “davanja” sa iglom u moru: čak i kada bi se svi ljudi i džini okupili na jednom mjestu i svi tražili, pa im Allah dao, to ne bi umanjilo ono što je kod Allaha, kao što ni igla ne umanji more (oko 00:08:08–00:08:50 i ponovo oko 00:38:38–00:39:24). Time predavač vraća slušatelja na srž: Allahu niko ne može nauditi niti koristiti, a mi smo potpuno ovisni o Njemu (oko 00:43:41–00:44:00).

Na kraju hadisa dolazi i završna poruka odgovornosti: Allah bilježi djela i svako će dobiti potpunu nagradu ili posljedicu; ko nađe dobro – neka zahvali Allahu, a ko nađe suprotno – neka krivi samo sebe (oko 00:08:50–00:09:32 i oko 00:41:24–00:41:56). Predavač time zaključuje da je put spasa jasan: pravda, robovanje Allahu, traženje od Allaha i rad po uputi.

Ključne pouke

• Najveća čast čovjeka je da bude Allahov rob, a najveći ponos da mu je Allah Gospodar.
• Zulum je zabranjen: čovjek ne smije činiti nepravdu ni sebi (grijesi, širk), ni drugima (imetak, čast, život).
• Uputa i oprost su najveće potrebe: uputa je ključ dunjaluka, a oprost ključ Ahireta.
• Allahova riznica se ne umanjuje: tražiti od stvorenja ono što je kod Allaha znak je slabog oslanjanja.
• Dova bez djela nema težinu: tražiti uputu, a ne ići putem upute, vodi samoobmani.

Praktična primjena

Ove poruke se najlakše žive tako što čovjek redovno preispituje svoje postupke: da li je nekome oduzeo pravo, povrijedio čast ili prešao granicu, i da li traži ono što je najvažnije – Allahovu uputu i oprost. Kada se dova spoji s djelom (namaz, istigfar, ostavljanje harama, vraćanje tuđih prava), srce se polahko odvaja od ljudi i uzroka, a veže za Onoga koji sve daje i sve može.

Završna misao

Kad Allah deset puta kaže: “O robovi Moji”, to nije samo obraćanje – to je poziv da se čovjek vrati pravdi, poniznosti i iskrenom oslanjanju na Allaha, jer na kraju ostaju djela koja su zabilježena, i Gospodar koji nikome ne čini nepravdu.