Tema: Namaz
Namaz kao temelj vjere i jasna granica između imana i kufra
Kratak uvod
Ovo predavanje detaljno i argumentirano govori o položaju namaza u islamu, njegovoj centralnoj ulozi u životu muslimana i teškim posljedicama zapostavljanja ove ibadetske obaveze. Poseban naglasak stavlja se na šerijatski propis onoga ko ostavlja namaz, bilo iz negiranja ili iz nemara, uz oslanjanje na Kur’an, sunnet i konsenzus ashaba.
Glavni sažetak
Na samom početku, oko 00:00, ističe se da je namaz drugi stub islama, odmah nakon šehadeta. Islam je sagrađen na pet stubova, ali činjenica da je namaz odmah nakon svjedočenja vjere jasno ukazuje na njegovu izuzetnu važnost. Namaz se opisuje kao stub (oslonac) islama, bez kojeg se čitava građevina vjere ruši. Kao što zgrada ne može stajati bez nosećeg stuba, tako ni islam ne može opstati u životu pojedinca bez namaza.
U nastavku, oko 01:00, navodi se da su svi Allahovi poslanici pozivali na uspostavljanje namaza. Spominju se dove Ibrahima, alejhis-selam, briga Ismaila, alejhis-selam, Musaova naredba da obavlja namaz radi sjećanja na Allaha, riječi Isaa, alejhis-selam, te naredba upućena Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da ustraje u namazu i podučava njemu svoju porodicu. Time se naglašava da namaz nije sporedna praksa, nego temeljna poruka svih poslanstava.
Oko 02:20 se pojašnjava da je Allah namaz izdvojio posebnim propisima koji nisu vezani za druge ibadete: propisana je čistoća tijela, odjeće i mjesta, okretanje prema Kibli, gradnja džamija, ezan kao javni poziv i ponavljanje tog poziva pet puta dnevno. Sve to ukazuje da je namaz vidljivi simbol islama i njegova najočitija praksa.
U dijelu oko 04:00 naglašava se da je hod prema namazu ibadet, čekanje namaza ibadet, a svaki korak prema džamiji briše grijehe i podiže stepene. Posebno se ističe hadis u kojem se navodi da su potpuni abdest, učestalo hodanje do džamije i iščekivanje sljedećeg namaza razlozi oprosta grijeha i uzdizanja kod Allaha.
Oko 05:30 podsjeća se da je namaz propisan u noći Israa i Mi‘radža, direktno iznad sedam nebesa, bez posrednika, što se nije desilo ni sa jednim drugim propisom. Time se dodatno potvrđuje njegov jedinstven status. Naglašava se da su pet dnevnih namaza razlog brisanja malih grijeha, poput rijeke u kojoj se čovjek svakodnevno kupa, pod uslovom da se kloni velikih grijeha.
U sredini predavanja, oko 08:00, namaz se opisuje kao odmor i smiraj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi ga zadesila briga ili teškoća, tražio bi utočište u namazu, govoreći: „O Bilale, prouči ezan, odmori nas namazom.“ Time se ukazuje da namaz nije teret, nego utočište i izvor duhovne snage.
Oko 09:00 posebno se govori o povezanosti namaza i sabura, jer Allah naređuje traženje pomoći kroz strpljenje i namaz. Namaz se opisuje kao neposredna veza roba sa Gospodarom, gdje Allah okreće Svoje plemenito lice prema klanjaču sve dok je on skrušen i prisutan srcem.
U dijelu oko 11:00 detaljno se pojašnjava značenje hušua (skrušenosti). Skrušenost je srž namaza, i bez nje namaz postaje puka forma i niz tjelesnih pokreta. Navodi se da se čovjeku od namaza upisuje samo onaj dio u kojem je bio svjestan i prisutan srcem. Jednom namazu se može podići svjetlo i nagrada, dok drugi može biti odbačen i vraćen svome klanjaču.
Oko 12:00 pravi se jasna razlika između namaza vjernika i namaza munafika. Namaz munafika je težak, obavlja se bez volje, bez zikra i bez hušua, dok je namaz vjernika izvor smirenosti, odgoja i moralne snage. Posebno se ističe da namaz odvraća od razvrata i grijeha, te da onaj ko ustrajava u namazu ima primjetno bolji ahlak, smirenost i širinu prsa.
U drugom dijelu predavanja, oko 20:30, prelazi se na propis onoga ko ostavlja namaz. Naglašava se da je ostavljanje namaza, po konsenzusu muslimana, jedan od najvećih grijeha, veći od zinaluka, krađe i pijenja alkohola. Ako neko negira obaveznost namaza, on je nevjernik po jednoglasnom stavu učenjaka.
Zatim se, oko 23:00, pojašnjava da je i onaj ko ostavlja namaz iz lijenosti i nemara, iako priznaje njegovu obaveznost, prema ispravnom i jačem mišljenju – nevjernik, što potvrđuju Kur’an, sunnet i praksa ashaba. Navode se ajeti u kojima stanovnici Džehennema navode kao prvi razlog ulaska u vatru: “Nismo bili od onih koji su klanjali.” Također se navode hadisi: “Između čovjeka i kufra je ostavljanje namaza” i “Ugovor između nas i njih je namaz.”
Oko 31:30 spominje se da će onaj ko ne čuva namaz na Sudnjem danu biti proživljen zajedno s Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejjem ibn Halefom, zavisno od toga šta ga je od namaza odvratilo – imetak, vlast, funkcija ili trgovina. Time se jasno pokazuje da zapostavljanje namaza čovjeka svrstava uz vođe kufra.
U završnim dijelovima, od oko 48:00 pa do kraja, naglašava se kolektivna odgovornost muslimana: roditelja, braće, komšija i zajednice, da se međusobno podsjećaju na namaz, obilaze one koji ga zapostavljaju i savjetuju ih. Posebno se ističe da je današnje masovno zapostavljanje namaza veliki fitnet i opasnost po cijelo društvo.
Predavanje završava dovama i pohvalom učenjaku Salih al-Fawzan, čije je izlaganje bilo povod ovog podsjećanja, uz snažan apel da se muslimani vrate namazu kao osnovi svoje vjere.
Pokrivenost transkripta:
Objašnjenje važnosti namaza i njegovih vrijednosti: 00:00 – 20:00
Propis ostavljanja namaza i dokazi iz Kur’ana i sunneta: 20:00 – 40:30
Savjeti zajednici, upozorenja i zaključci: 40:30 – kraj (51:27)
Ključne pouke
Namaz je stub islama – bez njega vjera nema oslonac.
Ostavljanje namaza vodi u kufr, bilo iz negiranja ili nemara.
Hušu je srž namaza, a bez njega namaz gubi svoju suštinu.
Zajednica je odgovorna da podsjeća, savjetuje i čuva namaz među sobom.
Praktična primjena
Ovo predavanje poziva svakog muslimana da preispita svoj odnos prema namazu: da li ga obavlja na vrijeme, sa sviješću i skrušenošću, te da li pomaže drugima da se vrate ovom temeljnom ibadetu. Redovan namaz u džematu, podsjećanje porodice i savjetovanje komšija dio su vjere, a ne sporedna stvar.
Završna misao
Ko uspostavi namaz, uspostavio je svoju vjeru, a ko ga zapostavi, izložio je svoju vjeru propasti, jer između roba i njegovog Gospodara ne stoji ništa važnije i jasnije od namaza.
Primjedbe
Objavi komentar