Tema: Nada
Predavač: Mufti Menk
Nada u Allahu u vremenu tame i iskušenja
Kratak uvod
Ovo predavanje je završni govor turneje Abdullah Aid 2025, održan u ambijentu duboke tuge i boli zbog genocida u Gazi, ali istovremeno i snažan poziv da se srce ne odvoji od nade u Allaha. Predavač podsjeća da, iako su iskušenja ummeta ogromna, nada u Allaha ostaje posljednje i najjače uporište vjernika.
Glavni sažetak
Na samom početku (00:00–01:30), predavač stavlja govor u kontekst brutalnosti onoga što se dešava u Gazi, naglašavajući da savremeni svijet nikada ranije nije svjedočio takvoj kombinaciji oružja, tehnologije i nemilosrdnosti. Ova tragedija je, kako kaže, nešto što nijedan čovjek s imalo pravde u srcu ne može lahko probaviti. Upućuje dovu Allahu da pomogne potlačenima, da im vrati njihovu zemlju i da oprosti ummetu zbog nemoći da ih zaštiti.
U nastavku (01:30–03:30), naglašava da se, uprkos globalnim katastrofama, čovjek ne smije odreći nade. Allah je Taj koji upravlja svime. On podsjeća na faraona, za kojeg su ljudi mislili da je nepobjediv, ali ga je Allah uništio u jednom trenutku. Isti Gospodar, kaže predavač, danas ima moć da porazi svakog tiranina. Nada u Allaha nikada nije izdaja razuma, već znak imana.
Zatim (03:30–05:00) skreće pažnju na lične borbe svakog pojedinca. Iako se naše brige ne mogu mjeriti s patnjom Gaze, one su stvarne: brak, posao, zdravlje, porodični odnosi. Mnogi pate u tišini. Ključna poruka je da Allah poznaje svakog čovjeka lično, bolje nego što on sam sebe poznaje, i da ništa što se dešava nije bez mudrosti.
Podsjećajući na prethodno predavanje o Ademu, alejhis-selam, predavač (05:00–06:30) govori o tevbi kao jednom od najvećih darova nade. Da nije tevbe, čovjek bi bio izgubljen. Allah jasno poručuje da se ne gubi nada u Njegovu milost, jer On oprašta sve grijehe. Šejtanova je zamka da čovjeka ubijedi da je “previše loš” za oprost.
Glavni dio predavanja (06:30–18:00) posvećen je Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovoj supruzi Hadžeri. Predavač objašnjava šta znači istinski tevekkul – potpuno oslanjanje na Allaha u svakom stanju. Pozitivno ili negativno, dobitak ili gubitak, život ili smrt – vjernik kaže: elhamdulillah ala kulli hal. Spominje hadis o onima koji zahvaljuju Allahu u svim stanjima i koji će zbog toga biti među prvima uvedeni u Džennet.
Kroz primjer Hadžere, ostavljene u pustinji bez hrane i vode, predavač (12:00–18:30) pokazuje praktični tevekkul. Ibrahim, alejhis-selam, ne postavlja pitanja Allahovoj naredbi, a Hadžera, kada sazna da je to Allahova zapovijed, ne prigovara. Ostaje sama s djetetom, ali ne očajava. Trči između Safe i Merve, tražeći pomoć, dovu i rješenje. Nema “svjetla na kraju tunela” – nema tunela uopće. Postoji samo čvrsto uvjerenje u Allaha.
U tom trenutku potpune nemoći (18:30–22:30), Allah daje vodu Zemzem. Hadžera pokušava zaustaviti vodu govoreći “zem, zem”, bojeći se poplave, a Allah od tog izvora čini opskrbu i lijek za cijelo čovječanstvo do Sudnjeg dana. Iz jedne majčine nade i truda, Allah stvara ibadet – sa‘j – koji će obavljati milioni ljudi.
Predavač snažno naglašava (22:30–26:30) da čak i muškarci, prilikom hadža i umre, moraju slijediti primjer jedne žene. To je Allahovo uzdizanje iskrene vjere i nade. Sa‘j nije utrka s vremenom, već podsjećanje na očaj koji se pretvorio u spas zahvaljujući povjerenju u Allaha.
U završnici (26:30–31:30), predavač se vraća na stanje ummeta i Gaze. Podsjeća da su i muslimani u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili u bojkotu tri godine. Allah ne čini zulum – zulum čine ljudi. Allah samo odgađa, ali nikada ne zaboravlja. Svaki zulum ima svoj kraj, a svaka nepravda svoju kaznu.
Pokrivenost transkripta:
00:00–05:00: Kontekst Gaze i poziv na nadu
05:00–18:00: Tevekkul, lične borbe i primjer Ibrahima a.s.
18:00–26:30: Hadžera, Zemzem i lekcija nade
26:30–kraj: Sa‘j, Gaza i Allahova pravda
Ključne pouke
Nada u Allaha ne smije nestati, čak ni kada nema vidljivog izlaza.
Tevekkul znači prihvatiti Allahovu odluku bez prigovora, u dobru i zlu.
Allah iz jedne iskrene dove može promijeniti sudbinu cijelog čovječanstva.
Zulum nikada ne ostaje nekažnjen, ali Allah ponekad odgađa kaznu.
Praktična primjena
Ova poruka poziva vjernika da u ličnim problemima ne očajava, već da radi ono što je u njegovoj moći i da srce veže za Allaha. Umjesto pitanja “zašto baš ja”, vjernik uči da kaže “elhamdulillah” i da čeka Allahovo rješenje s uvjerenjem, a ne sumnjom.
Završna misao
Allah možda spušta čovjeka na koljena, ne da bi ga slomio, nego da bi kroz njegovu strpljivost i nadu ostavio trag koji će trajati do Sudnjeg dana.
Primjedbe
Objavi komentar