Tema: Dunjaluk
Kako živjeti na ovom svijetu, a ne pripadati mu?
Ovo predavanje je duboko i sistematsko podsjećanje na jedan od najvažnijih hadisa u islamu – hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje Abdullaha ibn Omera da na dunjaluku bude poput stranca ili putnika prolaznika. Kroz ovaj hadis i riječi velikih učenjaka, predavanje razotkriva stvarnu prirodu ovog svijeta, opasnost duge nade, varljivost vezivanja za prolazno i nužnost da se život iskoristi dok još traje.
Već na samom početku, oko 00:00:00, predavač podsjeća da svaka hvala, zahvala, veličanje i oslanjanje pripada isključivo Allahu Uzvišenom. On se veliča u svakoj situaciji i u svakom stanju, i od Njega se traži pomoć, oprost i milost. Nakon salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uvodi se kontekst predavanja: nastavak druženja sa hadisima iz Buharijinog Sahiha, iz poglavlja Kitabu-r-rikak – poglavlja koja omekšavaju srce, bude savjest i podsjećaju na prave vrijednosti.
Oko 00:01:15, pojašnjava se svrha ovih hadisa: da čovjek shvati šta su istinski ciljevi – Allahova milost, oprost, Džennet i Njegovo zadovoljstvo – te da se upozori na opasnost vezivanja za dunjaluk, njegove ukrase i prolazna uživanja. Cilj ovih hadisa nije bijeg od života, nego buđenje svijesti: da se vrijeme iskoristi dok još postoji mogućnost.
Zatim, oko 00:02:19, predavač navodi naslov poglavlja koje imam Buhari donosi: riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik.“
Ovaj hadis prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, i dobro je poznat i iz zbirke 40 Nevevijevih hadisa, upravo zbog svoje temeljne važnosti.
Oko 00:03:22, opisuje se scena hadisa: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nježno je uhvatio Ibn Omera za rame – detalj koji ashabi nisu prenijeli slučajno. Taj dodir govori o bliskosti, pažnji, brižnosti i pedagoškoj mudrosti Poslanika. Tek nakon toga mu upućuje savjet koji ima težinu oporuke:
„Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik.“
Odmah nakon toga, Buhari dodaje tumačenje samog Ibn Omera, oko 00:04:12, koji kaže:
Ako omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti.
Ako osvaneš, ne očekuj da ćeš dočekati večer.
Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i svoj život prije smrti.
Ovdje predavač naglašava da ove riječi nisu poezija niti pretjerivanje, nego realan opis života. Zdravlje i bolest, život i smrt – to su neminovne stvarnosti. Svaki trenutak koji prođe vodi čovjeka bliže kraju, bez obzira bio on svjestan toga ili ne.
Oko 00:05:39, ističe se da je ovaj hadis, kako kaže Hafiz Ibn Redžeb, jedan od temelja zuhda – ne u smislu napuštanja svijeta, nego u smislu srčane nevezanosti za dunjaluk. Islam ne traži od čovjeka da ne radi, ne zarađuje ili ne koristi blagodati, nego da mu dunjaluk ne bude u srcu. On treba biti sredstvo, a ne cilj. Dunjaluk treba biti u rukama, a ne u prsima.
Oko 00:06:42, naglašava se još jedna važna poruka: ovaj hadis je dokaz protiv duge nade. Duga nada rađa nemar, odgađanje, samozavaravanje. Čovjek misli da ima vremena, da će se pokajati kasnije, da će dobra djela doći na red „jednog dana“. A taj dan često nikada ne dođe.
U tom kontekstu, oko 00:07:07, navodi se odgovor imama Ahmeda na pitanje: „Šta je zuhd?“ On kaže: zuhd je kratka nada – da kada osvaneš, ne očekuješ večer. To nije pesimizam, nego budnost. To je život sa sviješću o prolaznosti.
Predavač zatim, oko 00:08:32, skreće pažnju na još jednu dimenziju hadisa: način na koji je savjet izrečen. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo govorio riječi, nego je svojim postupkom pokazao brigu i ljubav. To je lekcija svima koji odgajaju, savjetuju ili podučavaju – savjet treba da dođe iz milosti, a ne iz visine.
Oko 00:09:55, jasno se naglašava da se ovaj savjet ne odnosi samo na Ibn Omera, nego na cijeli ummet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada govori pojedincu, govori svima. Njegove riječi su objava i nose univerzalnu poruku.
Dalje, oko 00:11:06, citiraju se riječi šejha Usejmina, koji pojašnjava značenje izraza „stranac“ i „putnik“. Ljudi su, kaže, u odnosu na boravak na dunjaluku tri vrste:
– oni koji su se nastanili, kojima je to dom i koji su se potpuno vezali,
– stranci koji borave privremeno radi neke potrebe,
– putnici koji samo prolaze i uopće se ne vezuju.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne želi da budemo prva kategorija. Ne želi da se dunjaluk doživi kao trajni dom. Poželjno je barem da čovjek bude poput stranca, a još bolje poput putnika.
Oko 00:13:25, dodatno se pojašnjava razlika: stranac se ipak pomalo veže, stekne poznanstva i potrebe, dok putnik ima samo jedan cilj – da završi put i vrati se kući. On je stalno na oprezu, ne opterećuje se suvišnim stvarima i ne nosi teret koji bi ga usporio.
Ovdje se povlači snažna paralela sa vjernikom: ako se čovjek previše natovari dunjalukom – brigama, imetkom, strastima i ambicijama – to ga može spriječiti da završi svoj put. Dunjaluk tada postaje prepreka, a ne sredstvo.
Oko 00:15:01, naglašava se da bolest i smrt često dolaze iznenada. Kada se čovjek razboli, jedina briga mu postaje zdravlje, a pitanje je hoće li se ikada vratiti snazi. Zato se dobra djela trebaju raditi dok postoji mogućnost, a ne kada se izgube sredstva.
Predavač više puta, oko 00:16:14–00:17:01, upozorava na odgađanje: „sutra ću“, „jednog dana ću“, „kad ostarim ću“. Ovo razmišljanje je dio ljudske prirode, ali je upravo to iskušenje. Da se vidi ko će se oduprijeti nemaru i iskoristiti priliku dok je ima.
Oko 00:18:36, spominje se snažan kur’anski prizor iz sure El-Mu’minun: kada smrt dođe, čovjek će moliti da se vrati samo da uradi jedno dobro djelo. Ne da se vrati imetku, uživanju ili strastima – nego samo jedno dobro djelo. Ali tada je već kasno.
U tom kontekstu, oko 00:29:20, navodi se primjer Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, koji je na samrti plakao – ne zbog dunjaluka, nego zbog noćnog namaza, posta u vrelim danima i halki znanja. To pokazuje šta je prava vrijednost i za čim čovjek zaista žali kada se približi kraju.
Predavanje se, oko 00:33:20, dodatno pojačava hadisom u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je njegov primjer sa dunjalukom poput čovjeka koji se skloni u hlad drveta, odmori se kratko i nastavi put. To je cijela filozofija života u jednoj slici.
Pred kraj, oko 00:35:08, podsjeća se da je boravak u kaburu duži od boravka na dunjaluku, Sudnji dan traje pedeset hiljada godina, a vječni boravak dolazi nakon toga. Kada se sve sabere, dunjaluk je najkraća i najbeznačajnija stanica – ali upravo ona odlučuje ishod svega ostalog.
Oko 00:41:27, navodi se dodatna izreka Ibn Omera:
„Ubrajaj se već među stanovnike kabura.“
To nije poziv u očaj, nego u budnost – da se čovjek ponaša kao neko ko zna da je njegov boravak ograničen.
Na samom kraju, oko 00:44:09–00:46:19, predavač citira stihove Ibn Kajjima koji pozivaju da se požuri ka Džennetu, jer je to naša istinska domovina. Čovjek je, kaže, zarobljen strastima i šejtanom, ali povratak je moguć dokle god ima života.
Pokrivenost transkripta:
Obrađeno: 00:00–10:00, 10:00–25:00, 25:00–40:00, 40:00–kraj (48:08).
Nema preskočenih dijelova; tok predavanja je u potpunosti ispraćen.
Ključne pouke
Dunjaluk nije trajni dom, nego prolazna stanica.
Najveća opasnost vjerniku je duga nada i odgađanje pokajanja i dobrih djela.
Zuhd znači da dunjaluk ne bude u srcu, iako je u rukama.
Zdravlje i vrijeme su blagodati koje se najčešće prokockaju.
Čovjek će na samrti žaliti samo za ibadetom, a ne za uživanjem.
Praktična primjena
Vjernik koji želi živjeti po ovom hadisu treba da svakodnevno preispituje svoje prioritete: šta nosi sa sobom, a šta ga usporava. Treba raditi, planirati i živjeti, ali bez vezivanja srca. Svako dobro djelo treba učiniti čim se ukaže prilika, bez odgađanja, jer niko ne zna hoće li imati sutra.
Završna misao
Ko dunjaluk shvati kao put, a ne kao dom, taj će znati šta vrijedi nositi, a šta treba ostaviti – i lakše će stići do svog istinskog boravišta.
Primjedbe
Objavi komentar