Tema: Vjera
Kako je vjera izgubljena, iskrivljena i zamijenjena – i u kakvoj je tami dočekana posljednja objava?
Kratak uvod
Ovo predavanje vodi slušatelja kroz jedan dugi historijski tok – od uzdizanja Isaa, alejhi selam, preko postepenog iskrivljavanja vjere kod sljedbenika Knjige, pa sve do potpunog mraka koji je obavio Arapsko poluostrvo prije dolaska posljednjeg Poslanika. Cilj izlaganja nije puko nabrajanje događaja, već duboko razumijevanje kako se vjera gubi, kako se širk širi i kako ljudi, korak po korak, zamjenjuju Allahovu uputu strastima, interesima i obmanama.
Glavni sažetak
Na samom početku predavanja, oko 00:00:00, govori se o uzdizanju Isaa, alejhi selam, na nebo – dušom i tijelom – i o njegovim istinskim sljedbenicima koji su ostali na vjeri nakon toga. Ti sljedbenici bili su malobrojni, slabi i potlačeni, posebno među oholim i nasilnim jevrejskim zajednicama, ali i unutar kasnijih kršćanskih skupina. Jedni su znali i vjerovali da Isa, alejhi selam, nije ubijen niti razapet, dok su drugi mislili da se to desilo, čime je započeo prvi veliki raskol među njegovim sljedbenicima, oko 00:00:23.
Kako se dalje pojašnjava, iskreni i bogobojazni sljedbenici Isaa, alejhi selam, krenuli su širiti Allahovu vjeru onako kako im je on to zapovjedio. Zbog njihove iskrenosti, Allah je preko njihovih ruku davao posebne blagodati – bolesni su ozdravljali Allahovom dozvolom, ljudi su se vraćali vjeri gledajući ta djela, što se spominje oko 00:00:46. Međutim, jevreji to nisu prihvatali, već su krenuli u progon, mučenja i ubijanja vjernika, o čemu se govori oko 00:01:14.
U tom kontekstu pojavljuje se lik Šaula, žestokog neprijatelja Isaa, alejhi selam, i njegovih sljedbenika. On je bio poznat po okrutnosti i nasilju nad vjernicima, ali iznenada, oko 00:01:33, dolazi do njegovog preokreta. Objavljuje da je povjerovao u Isaa i da slijedi njegovu vjeru, što izaziva šok i među jevrejima i među kršćanima. Šaul tvrdi da mu se Isa, alejhi selam, lično obratio. Istinitost te tvrdnje, kako se naglašava, poznata je samo Allahu, ali činjenica je da on ne ostaje samo na formalnom prihvatanju vjere, već postaje njen najglasniji propagator, kako se navodi oko 00:02:23.
Šaul mijenja ime u Pavle i ubrzo biva uzdignut do nivoa „svetca“, pa čak i „poslanika“, iako su među kršćanima još bili živi oni koji su lično vidjeli Isaa, alejhi selam, ili bili njegovi učenici. On tvrdi da mu dolazi objava i da mu se Isa direktno obraća. Oko 00:03:08 donosi ključnu odluku: ostaviti Jevreje, jer su, po njemu, suparnici i prepreka, i okrenuti se paganskim narodima – Grcima i drugim idolopoklonicima.
Tu počinje ozbiljno razvodnjavanje vjere. Pavle dozvoljava novim sljedbenicima da zadrže dio svoje stare, paganske prakse, tvrdeći da to neće štetiti. Oko 00:03:32 se jasno opisuje kako se idolopoklonstvo počinje uvlačiti u kršćansku vjeru. Pavle piše poslanice koje se kasnije pridodaju Evanđelju, iako je originalno Evanđelje došlo kao potvrda Tevrata. Time započinje proces u kojem se Allahove riječi miješaju s ljudskim izmišljotinama.
Kako se dalje objašnjava, dolazi do umnožavanja evanđelja – umjesto jednog, pojavljuju se četiri, koja se međusobno razlikuju, a iz njih se uklanjaju nagovještaji dolaska Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, što se spominje oko 00:04:45. Sličan proces iskrivljavanja dešava se i kod jevreja, koji u svojim knjigama vrijeđaju i optužuju Allahove poslanike, pa čak i velike vjerovjesnike poput Jakuba, Luta i Ibrahima, alejhimus-selam.
Predavanje zatim opisuje širi historijski kontekst: progone koje su provodili Rimljani nad jevrejima i kršćanima, što dovodi do velikih migracija. Jevreji se naseljavaju u Jemenu, Jesribu (Medini), Hajberu, Fedeku i drugim mjestima, dok se kršćani šire po Jemenu, Nedžranu, Hiri, obalama Arabije, Omanu i jugu Iraka, kako se navodi oko 00:05:32.
Nakon otprilike tri stoljeća, Rim prihvata kršćanstvo, što toj vjeri daje političku snagu, ali ne i povratak izvornoj istini. U isto vrijeme, Abesinija prihvata kršćanstvo, a Jemen postaje poprište sukoba između Perzijanaca i Rimljana. Oko 00:06:45 se spominju i otvorene zablude: jevreji tvrde da je Uzajr Allahov sin, a kršćani da je Mesih Allahov sin ili dio trojstva, čime se potpuno gubi čisti tevhid.
Ulaskom širka u vjeru, učenjaci i svećenici preuzimaju ulogu zakonodavaca, kako se navodi oko 00:07:35. Ono što oni proglase halal, postaje halal, a ono što proglase haram, postaje haram, bez obzira na Allahovu objavu. Ljudi ih slijepo slijede, a vjera se pretvara u sredstvo za sticanje imetka i strasti, što se dodatno pojašnjava citiranjem značenja ajeta o jedenju imetka ljudi na nepravilan način.
Nakon toga predavanje postavlja ključno pitanje: gdje su u svemu tome Arapi? Oko 00:08:46 objašnjava se da su Arapi u početku bili na vjeri Ibrahima i Ismaila, alejhimus-selam. Stoljećima su čuvali Ka’bu, obavljali hadž i bili na tevhidu. Taj kontinuitet traje sve dok se ne pojavi Amr ibn Luhajj, vođa iz plemena Huza’a.
Oko 00:09:54 opisuje se njegov put u Šam, gdje vidi ljude kako obožavaju kipove i vjeruju da im oni donose kišu, pobjedu i korist. Donosi kip Hubel u Mekku i, koristeći svoj ugled, nameće njegovo obožavanje, uprkos početnom otporu. Time započinje širk na tlu koje je stoljećima bilo uporište tevhida.
Ubrzo nakon toga, prema kazivanju oko 00:11:19, šejtani mu u snu pokazuju mjesto gdje su zakopani kipovi naroda Nuha: Vedd, Suva’, Jegus, Je’uk i Nesr. On ih pronalazi i dijeli arapskim plemenima, pa svako pleme uzima svog idola. Širk se širi cijelim poluostrvom – sjeverom, jugom, istokom i zapadom.
Posebno se spominju glavni kipovi Kurejšija: Hubel u Ka’bi i Uzza u dolini Nahle, te Menat kod obalnih plemena, oko 00:13:47. Predavanje jasno ukazuje da je Amr ibn Luhajj opisan kao čovjek koji će u Džehennemu vući svoja crijeva, jer je prvi uveo obožavanje kipova među Arape, oko 00:14:09.
Dalje se govori o slučaju Isafa i Naile, koji su počinili blud u Ka’bi i bili pretvoreni u kamen kao kazna. Isprva su postavljeni kao opomena, ali s vremenom su i oni postali predmet obožavanja, čak i tokom tavafa između Safe i Merve, što se opisuje oko 00:15:41.
Širk se nije zaustavio na kipovima – Arapi počinju obožavati vatru, zvijezde, džinne, širiti sihr, gatanje i traženje zaštite od džina u dolinama, kako se navodi oko 00:16:49. Žrtve se prinose kipovima, dijele se „za Allaha“ i „za božanstva“, iako ništa od toga ne dolazi Allahu, oko 00:17:48.
Društveni moral potpuno propada. Uvode se lažni zavjeti, harami i halali bez znanja, pojavljuju se običaji poput bahire, saibe i hama, kako se pojašnjava oko 00:18:31. Hadž se iskrivljuje, telbija se mijenja, Ka’ba se okružuje stotinama kipova, a Kurejšije sebi daju posebne privilegije i iskorištavaju hodočasnike, čak ih tjerajući da tavaf čine goli, oko 00:20:18.
Zatim se opisuje potpuni moralni sunovrat: alkohol, kocka, kamate, plemenski ratovi poput rata El-Besus koji traje četrdeset godina, te razni oblici bluda i prostitucije, oko 00:21:58–22:38. Položaj žene je posebno težak – nema prava na nasljedstvo, može biti naslijeđena kao imetak, ponižavana i zlostavljana.
Najstrašniji prizor je ubijanje djece, posebno djevojčica, iz straha od siromaštva ili srama, što se detaljno opisuje između 00:24:35 i 00:26:49. Iako su postojali pojedinci koji su spašavali djecu i suprotstavljali se tom zlu, opće stanje je bilo stanje duboke tame.
Pred kraj, oko 00:27:30, spominje se događaj s narodom Sebe i rušenje njihove civilizacije, kao i priča o vlasniku rova i spaljivanju vjernika, što dodatno oslikava brutalnost tog vremena. Predavanje se završava pitanjem: šta će Allah učiniti s ovom zemljom i ovim ljudima, i kakva će svjetlost doći nakon ove tame, oko 00:28:44.
Pokrivenost transkripta:
Obrađeno: 00:00–07:00 (Isa, alejhi selam, njegovi sljedbenici, Pavle i iskrivljenje vjere)
Obrađeno: 07:00–14:30 (širk, Amr ibn Luhajj, širenje idolopoklonstva)
Obrađeno: 14:30–22:30 (moralni pad, društvena nepravda, zulum)
Obrađeno: 22:30–kraj (ubijanje djece, stanje Arabije, historijski kontekst)
Ključne pouke
Vjera se ne gubi odjednom, već kroz postepeno popuštanje i prilagođavanje strastima.
Kada ljudi slijepo slijede autoritete umjesto objave, vjera postaje sredstvo manipulacije.
Širk otvara vrata svim drugim grijesima i zločinima.
Društveni moral propada kada se izgubi svijest o Allahu i odgovornosti pred Njim.
Praktična primjena
Ova historija uči čovjeka da stalno preispituje vlastitu vjeru: da li se oslanja na Allahovu objavu ili na običaje, ljude i lične prohtjeve. Podsjeća da popuštanje u temeljnim pitanjima vjere vodi dalekosežnim posljedicama, kako za pojedinca tako i za cijelo društvo.
Završna misao
Kada se pogleda tama u kojoj je čovječanstvo živjelo prije posljednje objave, postaje jasno kolika je blagodat istina i uputa – i koliko je važno čuvati je od iskrivljenja, nemara i zaborava.
Primjedbe
Objavi komentar