Tema: Namaz
Kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao – detaljan prikaz sunneta
Kratak uvod
Ovo predavanje predstavlja sažet, ali sistematičan prikaz načina na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao namaz, oslanjajući se isključivo na vjerodostojni sunnet. Cilj nije stvaranje novih rasprava među muslimanima, nego podizanje kvaliteta namaza, razumijevanje razlike između farza, vadžiba i sunneta, te uklanjanje mnogih raširenih grešaka koje se čine iz neznanja.
Glavni sažetak
Predavanje započinje podsjećanjem da je namaz stub islama i jedna od najvažnijih ibadeta (oko 00:00–01:30). Upravo zbog svoje važnosti, namaz ima detaljna pravila: uslove, ruknove (stubove), vadžibe i sunnete. Neznanje tih razlika dovelo je, kako se naglašava, do nepotrebnih rasprava, podjela, pa čak i neprijateljstva među muslimanima, gdje se ljudi optužuju samo zato što neko klanja drugačije po pitanju sunneta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao je da se safovi poravnaju i da se ljudi ne razilaze kako se ne bi razišla i njihova srca.
Zatim se prelazi na pojašnjenje pojma šarta (uslova) namaza (oko 03:20–04:40). Uslov je nešto bez čega namaz ne postoji, ali njegovo ispunjavanje samo po sebi ne znači da namaz mora biti obavljen. Kao primjer se navodi abdest: bez abdesta namaz je ništavan, ali to što je osoba pod abdestom ne znači da mora klanjati. Među najvažnijim uslovima spominju se: nijet, okretanje prema Kibli, nastupanje namaskog vremena, pokrivanje avreta i čistoća.
Poseban naglasak stavljen je na nijet (oko 04:50–07:00). Nijet je u srcu i ne izgovara se naglas. Čovjek mora znati koji namaz klanja; ne može započeti namaz bez jasne svijesti da li klanja farz, sunnet ili vitr. Nijet se ne izgovara ni tiho ni naglas – on je prirodna odluka srca.
Nakon ispunjenih uslova, namaz započinje prvim ruknom – stajanjem (kijam), za onoga ko je sposoban (oko 08:00–08:40). Zatim slijedi tekbiretul-ihram, kojim se ulazi u namaz. Dizanje ruku prilikom tekbira objašnjeno je kao sunnet, a ne rukn. Ruke se mogu dizati prije, tokom ili nakon izgovaranja “Allahu ekber”, i sve je to potvrđeno sunnetom.
Detaljno se objašnjava položaj ruku u kijamu (oko 10:30–11:30): desna ruka preko lijeve, na prsima. Navodi se da postoji razilaženje oko mjesta, ali da je najjače mišljenje stavljanje ruku na prsa. Naglašava se da su pretjerivanja i karikirani položaji ruku pogrešni, te da se muslimani ne smiju prepirati oko sunneta.
Zatim se govori o pogledu u namazu (oko 12:00–13:10). Pogled treba biti usmjeren ka mjestu sedžde. Zabranjeno je gledanje u plafon, okretanje lijevo-desno i zatvaranje očiju bez potrebe. Zatvaranje očiju dozvoljeno je samo u izuzetnim situacijama kada je koncentracija ozbiljno ugrožena.
Slijedi pojašnjenje učenja Fatihe (oko 18:30–20:30), koja je rukn namaza. Fatiha se uči sa stajanjem i pauzom na kraju svakog ajeta, što donosi smirenost i skrušenost. Učenje sure nakon Fatihe objašnjeno je kao sunnet – ako se izostavi, namaz je i dalje ispravan. Također se naglašava da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije pravio pauzu između Fatihe i sure radi toga da muktedije uče Fatihu.
Zatim se prelazi na ruku’ (oko 23:30–27:00). Tekbir za prelazak u ruku’ je vadžib i mora se izgovarati tokom pokreta, a ne prije ili poslije. Položaj ruku, leđa i glave detaljno se opisuje: leđa ravna, dlanovi na koljenima, prsti rašireni. Minimalni zikr u ruku’u je jednom “Subhane rabbijel-azim”, dok je preporučeno tri puta ili više.
Nakon ruku’a slijedi ispravljanje u stojeći položaj (oko 28:30–31:30), uz izgovaranje “Semi’allahu limen hamideh”. Ovo je vadžib za imama i onoga ko klanja sam. Muktedija odgovara sa “Rabbena lekel-hamd”. Pitanje položaja ruku u ovom stajanju opisano je kao pitanje sunneta, u kojem postoji razilaženje, te se savjetuje tolerancija.
Potom se prelazi na sedždu (oko 32:30–39:30). Objašnjava se razilaženje učenjaka o tome da li se prvo spuštaju koljena ili ruke, uz zaključak da je oboje dozvoljeno. Sedžda se mora obaviti na sedam dijelova tijela: čelo i nos, dlanovi, koljena i stopala. Zabranjeno je spuštanje podlaktica na zemlju poput životinje. U sedždi je dozvoljeno i preporučeno upućivati dovu, čak i na vlastitom jeziku.
Sjedenje između dvije sedžde (iftiraš) detaljno se opisuje (oko 40:00–42:30), uz dovu “Rabbigfir li”. Naglašava se olakšica za one koji zbog zdravstvenih razloga ne mogu sjediti na propisani način.
Zatim se objašnjava prelazak u drugi rekat, položaj stopala prilikom stajanja i važnost prirodnog stava (oko 43:00–44:30). Posebno se ističe obaveznost pokretanja usana i jezika prilikom učenja Kur’ana (oko 45:00–46:30). Samo “učenje u glavi” čini namaz nevažećim.
U završnom dijelu, detaljno se obrađuje tešehhud (oko 49:00–56:30). Položaj ruku, način držanja prstiju i pokretanje kažiprsta objašnjeni su prema najvjerodostojnijim hadisima. Razlikuje se prvi i posljednji tešehhud, te se pojašnjava položaj “teverruk” u zadnjem sjedenju. U zadnjem tešehhudu preporučuje se učenje salavata i traženje zaštite od četiri iskušenja.
Namaz se završava sa dva selama, bez nepotrebnih pokreta rukama (oko 56:30–58:30). Posebno se upozorava na greške poput mahanja rukama i preuranjenog praćenja imama.
Pred kraj predavanja (oko 59:00–01:02:40) ističe se obaveza pravilnog slijeđenja imama, zabrana preduhitrivanja njegovih pokreta i važnost strpljenja u džematu.
Pokrivenost transkripta
Pokriveno:
00:00–10:00 – uvod i uslovi namaza
10:00–30:00 – kijam, Fatiha, sura, ruku’
30:00–50:00 – sedžda, sjedenja, drugi rekat
50:00–01:02:40 – tešehhud, selam, greške i praćenje imama
Zadnji dio transkripta sadrži pitanja koja nisu detaljno obrađena i tu se izlaganje prekida.
Ključne pouke
Razlikovanje farza, vadžiba i sunneta sprječava bespotrebne svađe među muslimanima.
Namaz nije forma, već ibadet koji zahtijeva znanje, smirenost i skrušenost.
Pravilno praćenje imama dio je ispravnosti namaza u džematu.
Mnoge raširene greške u namazu potiču iz neznanja, a ne iz loše namjere.
Praktična primjena
Ovo predavanje podstiče muslimana da ponovo nauči svoj namaz, da razlikuje ono bez čega namaz nije ispravan od onoga što upotpunjuje nagradu, te da razvije toleranciju prema drugima u pitanjima sunneta, fokusirajući se na skrušenost i prisutnost srca.
Završna misao
Ispravan namaz nije onaj u kojem se traži savršenstvo forme po svaku cijenu, nego onaj u kojem se spajaju znanje, smirenost i iskreno obraćanje Allahu, slijedeći sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez pretjerivanja i bez razdora.
Primjedbe
Objavi komentar