Tema: Dova
Kako je Allah odgojio Merjemu i kako je Zekerrijaa naučio da se nada kad “razlozi” govore suprotno?
Kratak uvod
Ovaj dio predavanja vodi nas kroz jednu od najupečatljivijih priča o imanu: kako se u narodu koji stalno oscilira između pokornosti i grijeha pojavljuju ljudi čiste vjere, i kako Allah kroz njih pokazuje šta znači iskrena dova, čista namjera i oslanjanje na Njega. U središtu su tri figure: plemeniti poslanik Zekerijaa, pravedni Imran i njegova supruga, te djevojčica Merjema, koju Allah priprema za nešto što njena majka uopće ne može naslutiti.
Glavni sažetak
Predavač otvara govor širim stanjem Benu Israila (oko 00:00:00): oni su dugo vremena bili u stalnom kolebanju, “između uspona i padova”, između imana i pokornosti, pa zatim kufra i grijeha. Nisu bili stabilan narod; čas bi se vratili, čas bi se pokvarili. I tako se, kaže, dolazi do perioda pred završetak poslanstva među njima, u prvom stoljeću prije milada, u vremenu poslanika Zekerijaa, alejhis-selam, u Palestini.
Zekerijaa je opisan kao učen, pobožan i ispravan čovjek, čak kao imam njihovih učenjaka i rabina; svi su mu se vraćali u pitanjima vjere (oko 00:00:23–00:00:45). Uz to je radio kao stolar, zarađivao vlastitim rukama i od toga hranio sebe i porodicu. Predavač ovdje naglašava jednu važnu sliku: poslanik je mogao biti vođa, alim i pobožnjak, a opet živjeti od halalne zarade, bez oholosti, bez parazitiranja nad ljudima. On je pozivao Benu Israil Allahu, a ne sebi.
Potom se spominje njegov rodbinski odnos s Imranom (oko 00:01:13–00:01:55). Predavač navodi da je Imran bio blizak Zekerijau kao “sahr” (tazbina), i da je bio jedan od predvodnika Benu Israila, zadužen za mjesto njihove molitve i ibadeta. Nije bio poslanik, ali je bio čovjek velike pobožnosti, pa se cijela kuća opisuje kao kuća dobrote. Predavač i sam spominje da oko tačnog porodičnog odnosa postoje predaje i da “Allah najbolje zna”, ali naglašava ono bitno: radi se o porodici koju karakterišu ibadet, znanje i čistoća namjere.
U toj kući, Imranova supruga (kasnije spomenuta imenom Hanne) poželi dijete (oko 00:01:55–00:03:27). Povod je, kako predavač opisuje, jedna sasvim ljudska scena: vidjela je pticu sa ptićima, pa joj se probudila čežnja i osjećaj majčinstva. Taj detalj nije “sporedan”; on pokazuje da dova često počne iz dubine srca, iz prirodne ljudske potrebe, ali kod pobožnih ljudi ta potreba se odmah veže za Allaha, ne za očaj i kuknjavu. Ona dovi Allahu i Allah joj se odaziva: ubrzo osjeti trudnoću (oko 00:03:27–00:04:00).
Kad se uvjerila da je trudna, učinila je nijet koji otkriva koliko je taj dom bio vezan za ibadet (oko 00:04:00–00:05:08). Ona je “zavjetovala” ono što je u njenoj utrobi Allahu, da bude “muharrar” – potpuno posvećeno služenju Allahu u Bejtul-Makdisu. Predavač objašnjava običaj tog vremena: neki pobožnjaci iz Benu Israila, kad bi dobili dijete, zavjetovali bi ga da cijeli život bude služitelj u Hramu: čisti, priprema mjesto, služi onima koji klanjaju, čini usluge ibadetlijama. Ona želi da njeno dijete bude “isključivo Allahovo”, oslobođeno dunjalučkih veza, da od malena raste u ibadetu. U tom smislu se citira značenje ajeta: “Gospodaru moj, zavjetovala sam Ti ono što je u mojoj utrobi, oslobođeno (za službu), pa primi od mene…” (oko 00:05:08).
Ona je, kaže predavač, očekivala da bude dječak, jer bi dječaku bilo lakše da služi u Bejtul-Makdisu (oko 00:05:29–00:06:34). Međutim, dolazi trenutak poroda i ona rađa djevojčicu. Tu predavač naglašava nešto snažno: majka kaže “Gospodaru moj, rodila sam žensko”, jer u njenoj predstavi to znači poteškoću – žena ima svoje okolnosti, potrebe, treba zaštitu i posebnu brigu u takvom okruženju. Da je bio dječak, bilo bi “lakše” u služenju. Ali predavač odmah ubacuje kur’ansku poruku: “Allah najbolje zna šta je rodila.” Drugim riječima: ona misli da je dobila “manje praktično” dijete za zavjet, a Allah je upravo to dijete pripremao za nešto ogromno, daleko iznad njenih očekivanja (oko 00:06:34–00:07:00).
Majka djevojčici daje ime Merjem (oko 00:07:00–00:07:26), i potom čini dovu zaštite: da Allah nju i njeno potomstvo sačuva od šejtana (oko 00:07:26–00:08:20). Predavač spominje vjerovanje/hadisnu predaju da svako novorođenče šejtan dotakne pri rođenju, pa dijete zaplače, osim Merjeme i njenog sina. Time se naglašava posebnost Merjeme: Allah je čuvao od šejtanskog uticaja i pripremao je za čast koju malo ko dobije. Predavač je naziva “Seyyidetu nisa’il-alemin” – gospođom žena svjetova – i ponavlja da je Allah od prvog trenutka imao plan koji majka nije mogla ni zamisliti.
Zatim dolazi porodična kušnja: Imran umire (oko 00:08:39–00:09:07), pa Merjema odrasta pod brigom majke, u pobožnom domu, dok ne dođe u doba kada može služiti u Bejtul-Makdisu, jer je majka zavjet ispunjavala (oko 00:09:07–00:09:33). Kada dođe taj trenutak, majka odlazi učenjacima, pobožnjacima i služiteljima Hrama i kaže: ovo je Imranova kćerka, a Imran je bio jedan od njihovih najboljih i najuglednijih; ja sam je zavjetovala Allahu, ali djevojčici treba neko ko će je “kefiliti”, starati se o njoj unutar Hrama (oko 00:09:33–00:10:13).
Tada se dešava scena koja pokazuje vrijednost dobrih ljudi (oko 00:10:13–00:12:11): svi pobožnjaci se takmiče ko će je uzeti pod skrb. Predavač to opisuje kao početak “keramata” i posebnih znakova: dobri se natječu oko dobrog djela. Među onima koji su se prijavili bio je i poslanik Zekerijaa, ali drugi nisu htjeli prepustiti, jer su svi željeli tu čast. Zekerijaa predlaže rješenje: žrijeb, da se vidi koga Allah hoće.
Predavač detaljno prenosi metod: uzeli su štapove ili “peresa/olovke” i otišli do rijeke. Bacili su ih u vodu: čiji se štap zaustavi ili krene protiv toka, taj je izabran (oko 00:11:01–00:11:42). I desilo se da baš Zekerijain štap ide suprotno vodi. On traži da se ponovi žrijeb da bi svima bilo jasno da nije slučajnost, i tri puta se ponavlja isto: svi drugi idu s vodom, a Zekerijain protiv. Tako shvate da je Allah odabrao Zekerijaa da bude skrbnik Merjeme (oko 00:11:42–00:12:11). Predavač zatim spominje kur’anski smisao: Poslanik Muhammed, alejhis-selam, nije bio prisutan kad su bacali svoje olovke i raspravljali se, ali mu je Allah objavio tu priču – kao dokaz Objave i istinitosti.
Od tog trenutka (oko 00:12:36–00:13:23), Zekerijaa preuzima brigu: Merjema biva primljena “s lijepim prihvatanjem”, a Allah je odgaja “lijepim odgojem”. Predavač posebno naglašava taj izraz: Allah je odgaja, jer ima “veliki termin” – veliki događaj koji je čeka. Njen slučaj i slučaj njenog potomstva, kaže predavač, neće završiti “do pred Sudnji čas”, aludirajući na posebnu ulogu njenog sina i događaje vezane za kraj vremena.
Kako Merjema raste (oko 00:13:44–00:16:09), počinju se pojavljivati čudni znakovi. Zekerijaa ulazi u njen mihrab, mjesto ibadeta, i nalazi kod nje opskrbu koja se ne uklapa u godišnja doba: zimi ljetno voće, ljeti zimsko. Ne kao da joj je neko krišom donio, nego kao nešto što se “ne pojavljuje” tada. Zekerijaa se čudi i pita je: “Merjema, odakle ti ovo?” A ona odgovara riječima koje predavač uzdiže kao srž tevhida i pouzdanja: “To je od Allaha. Allah opskrbljuje koga hoće bez računa.” (oko 00:14:49–00:15:40). Predavač naglašava da je ona mlada, pobožna, stalno u namazu, dovi i zikru, i da je Allah njoj obezbijedio opskrbu na način koji ni poslanik nije znao objasniti.
I baš tu se priča prelama (oko 00:16:37–00:17:24): kad Zekerijaa vidi Merjeminu čestitost, njen odgoj i Allahovu posebnu brigu o njoj, u njemu se budi želja za djetetom. On dotad nije imao potomstvo; star je, a žena mu je nerotkinja. Ali kad vidi da Allah daje opskrbu “bez računa” i da Allah uzdiže ovu djevojku, on shvata da Allah nije vezan “razlozima”. Tada dovi: “Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestito potomstvo; Ti uistinu uslišavaš dovu.” (oko 00:17:24–00:17:46).
Predavač zatim prenosi kako Zekerijaa u noći ibadeta ustrajno moli (oko 00:17:46–00:19:09). On Allahu iznosi svoju slabost: kosti su oslabile, glava osijedila, ostalo je malo života. Ali u dovi se vidi nešto važno: on podsjeća da ga Allah nikad nije ostavio bez odgovora – “nisam bio nesretan u dovi Tebi”, tj. svaki put kad je molio iskreno, Allah mu je dao. Ovo je lekcija o lijepom mišljenju o Allahu i o tome da dova nije formalnost nego odnos sa Gospodarom.
Zekerijaa zatim iznosi i razlog svoje želje (oko 00:19:09–00:20:37): on se boji da će ljudi nakon njega skrenuti, da će Benu Israil posustati, pa traži potomka koji će nositi njegovu misiju, čak da bude nasljednik u vjeri, u poslanstvu, a ne u imetku. Predavač posebno pojašnjava: Zekerijaa nije tražio nasljedstvo u novcu – on je stolar, a poslanici ne nasljeđuju materijalno u tom smislu – nego je tražio nasljednika u vjeri, u davetskom amanetu, u prenošenju upute.
U jednoj noći (oko 00:20:59–00:22:52), dok je Zekerijaa u mihrabu, stoji u namazu, meleci ga dozivaju i donose radosnu vijest: Allah će mu podariti sina, po imenu Jahja. Predavač naglašava posebnost imena: niko prije njega nije nazvan tim imenom. Meleci opisuju Jahjaa: bit će “gospodin”, čedan, sačuvan od razvrata, bit će vjerovjesnik i od dobrih ljudi. To je trenutak gdje dova prelazi iz “nemogućeg” u “odlučeno”.
Zekerijaa se, iako sretan, ljudski pita “kako” (oko 00:23:19–00:24:04): kako ću dobiti sina kad sam star, a žena nerotkinja? To nije sumnja u Allahovu moć, nego čuđenje pred Allahovom odredbom mimo običnih uzroka. Odgovor dolazi hladno i jasno: Allahu je to lahko, On je Zekerijaa stvorio ni iz čega, pa zašto bi bilo čudno da mu da dijete u starosti.
Zekerijaa zatim traži znak (oko 00:24:04–00:25:15): da ima “ajet” po kojem će znati da je trudnoća počela. Allah mu daje znak: tri noći/dana neće moći govoriti ljudima, iako je potpuno zdrav. Kad se to desi, znat će da je vijest istinita i da je Allahova odredba krenula. I stvarno, dođe dan: Zekerijaa se probudi zdrav, ali ne može govoriti. Obraduje se, shvati da je to znak, pa izlazi narodu i upućuje ih – ne govorom, nego znakovima – da slave Allaha, da Ga veličaju i zahvaljuju (oko 00:24:48–00:25:15). Kada prođu tri dana, obavještava ih o radosnoj vijesti, i pravedni se raduju.
Na kraju (oko 00:25:15–00:25:39) predavač se kratko vraća na širu sliku: stanje Benu Israila se nastavilo s njihovim poznatim oscilacijama, ali ova priča ostaje kao svjetionik: u narodu punom kolebanja Allah izdvaja pojedince i porodice, odgaja ih i preko njih pokazuje kako se dova prima, kako se iskrenost nagrađuje i kako Allah daje kada hoće, mimo ljudskih kalkulacija.
Pokrivenost transkripta:
Pokrivenost transkripta:
Obrađeno: 00:00–04:00 (stanje Benu Israila; Zekerijaa i Imran; dova Imranove supruge; trudnoća)
Obrađeno: 04:00–08:39 (zavjet za službu u Bejtul-Makdisu; rođenje Merjeme; zaštita od šejtana; posebnost Merjeme)
Obrađeno: 08:39–12:11 (smrt Imrana; predaja Merjeme; natjecanje učenjaka; žrijeb i izbor Zekerijaa)
Obrađeno: 12:36–16:09 (Merjemin odgoj; keramet opskrbe; “od Allaha”)
Obrađeno: 16:37–22:52 (Zekerijaina dova za potomstvo; opis slabosti; razlog; dolazak meleka; radosna vijest o Jahjau)
Obrađeno: 23:19–kraj (Zekerijaino čuđenje; Allahov odgovor; znak šutnje; upućivanje naroda na zikr)
Ključne pouke
Allah može odgojiti i uzdići osobu na način koji ni najpobožniji oko nje ne može planirati niti predvidjeti.
Zavjet i namjera roditelja imaju težinu, ali Allah daje plod ponekad potpuno drugačije nego što roditelj zamišlja.
Opskrba “bez računa” nije priča za ukras; ona uči srce da se ne veže za uzroke više nego za Stvoritelja.
Dova u teškim “nemogućim” okolnostima je dokaz imana: Zekerijaa traži potomka ne radi dunjaluka nego radi vjere i misije.
Znakovi i olakšanja dolaze kada Allah hoće; čovjeku ostaje da bude postojan u ibadetu i lijepom mišljenju o Allahu.
Praktična primjena
Ova priča u svakodnevnici znači da čovjek prestane mjeriti Allahovu moć svojim “računicama”. Kad vidi da mu je stanje teško, neka ne svede vjeru na uzroke, nego neka učvrsti dovu i ibadet, kao Zekerijaa. Kad dobije blagodat, neka je veže za Allaha kao Merjema: “to je od Allaha”, bez samodopadnosti. I kad mu Allah ne da ono što očekuje u obliku koji očekuje, neka se sjeti Imranove supruge: Allah zna šta daje i zašto daje.
Završna misao
Ko god u srcu nosi iskrenu dovu i čistu namjeru, neka zna da Allah uzdiže one koje odabere i daje im izlaz u trenutku kada ljudski “razlozi” kažu da izlaza nema, jer On daje opskrbu i rješenje onome kome hoće, bez računa.
Primjedbe
Objavi komentar