Kako islam rješava siromaštvo, nepravdu i društvene podjele

 

Kako islam rješava siromaštvo, nepravdu i društvene podjele

Kratak uvod

U ovom govoru predavač objašnjava da islam nije samo skup obreda, već cjelovit sistem koji rješava konkretne probleme društva: siromaštvo, besposlicu, rasizam i nepravdu prema ženama. Kroz Kur’an, sunnet i historijske primjere pokazuje da islam nudi praktična i uravnotežena rješenja koja štite dostojanstvo pojedinca i stabilnost zajednice.

Glavni sažetak

Predavač započinje pitanjem kako islam rješava problem siromaštva i naglašava da je prvi i osnovni princip – rad. Islam podstiče svakog sposobnog muslimana da radi i traži Allahovu opskrbu nakon namaza, kako se spominje u Kur’anu (00:00–00:20). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je ukorio prosjačenje i pojasnio da je bolje uzeti uže, sakupiti drva i prodati ih na pijaci nego tražiti od ljudi, bez obzira dali mu oni dali ili ne (00:00–00:40). Time se čuva čast čovjeka i njegova samostalnost.

U tom kontekstu predavač kritikuje pojavu da se dio muslimana u savremenim društvima navikne na državne pomoći i beneficije, iako su sposobni za rad. Navodi primjer Omera, radijallahu anhu, koji je oštro reagovao kada je vidio zdravog čovjeka koji ne radi, podsjećajući da “nebesa ne spuštaju zlato i srebro”, nego se opskrba traži trudom i zalaganjem (01:12–01:45).

Zatim pojašnjava da islam nije bez rješenja za one koji zaista ne mogu raditi: bolesne, nemoćne i siromašne. U tom slučaju dolazi sistem zekata i drugih oblika obavezne i dobrovoljne solidarnosti. Precizira da se zekat daje u tačno određenim procentima: na imetak, trgovinu, zlato i srebro, te na poljoprivredne proizvode, i da je svrha toga da siromašan čovjek ne mora prositi, nego da živi dostojanstveno (02:06–02:52). Spominje i druge propise, poput iskupa i hranjenja siromaha, koji dodatno jačaju društvenu povezanost (03:00–03:13).

Predavač naglašava da nijedna druga civilizacija ili sistem nije uspostavio ovako razrađen i obavezan model brige za slabe slojeve društva. Islam, kako ističe, ne dopušta da se bogatstvo gomila u rukama pojedinaca dok drugi gladuju (03:13–03:30).

Nakon toga prelazi na rasizam i društvenu nejednakost. Podsjeća na kur’anski princip da je najugledniji kod Allaha onaj ko ima najviše bogobojaznosti, a ne onaj s određenim porijeklom, bojom kože ili nacijom (03:30–03:46). Navodi poznati hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se jasno kaže da nema prednosti Arapa nad nearapima, niti bijelca nad crncem, osim po takvaluku (03:46–04:07). Time islam ruši temelje rasizma i klasnih podjela.

U završnom dijelu govora dotiče se pitanja žene i društvene pravde. Objašnjava da islam ne zagovara apsolutnu jednakost muškarca i žene u svemu, jer Allah jasno kaže da muškarac i žena nisu isti, ali istovremeno uspostavlja savršenu pravdu – svako ima svoja prava i obaveze u skladu sa svojom prirodom (04:27–04:49). Predavač pravi historijski kontrast: opisuje položaj žene prije islama, gdje je bila ponižavana, lišena nasljedstva, pa čak i ubijana, te spominje primjere iz drugih civilizacija i modernog Zapada koji, uprkos sloganu “slobode”, bilježi ogromne razmjere nasilja nad ženama (05:10–06:50).

Nasuprot tome, islam je, kako navodi, došao i dao ženi čast, sigurnost i prava, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naglasio je da su žene “sestre muškaraca” i da se prema njima mora postupati s blagošću i poštovanjem (07:10). Posebno ističe hadis o majci, kojoj pripada najveći stepen poštovanja i brige u porodici (07:10–07:29).

Ključne pouke

• Islam podstiče rad i zabranjuje ponižavanje čovjeka kroz bespotrebno prosjačenje.

• Zekat i solidarnost su temelj društvene pravde i brige za nemoćne.

• U islamu nema rasizma; vrijednost čovjeka mjeri se bogobojaznošću.

• Islam uspostavlja pravdu između muškarca i žene, a ne neprirodnu jednakost.

• Dostojanstvo pojedinca i stabilnost društva idu zajedno u islamskom sistemu.

Praktična primjena

Poruke ovog govora mogu se primijeniti tako što musliman razvija radnu etiku, izbjegava zavisnost od tuđe pomoći kada je sposoban, redovno izdvaja zekat i sadaku, te u svakodnevnom životu gradi odnose bez rasizma, oholosti i nepravde, naročito u porodici i prema ženama.

Završna misao

Kada se islam živi kao sistem, a ne samo kao identitet, tada društvo dobija ravnotežu: siromašni ne bivaju poniženi, bogati ne postaju oholi, a ljudska čast se čuva bez obzira na porijeklo, boju kože ili spol.