Kada vrijeđaju Poslanika ﷺ – gdje je ljubav ummeta i gdje je istina našeg odnosa prema njemu?
Predavanje počinje snažnim riječima ljubavi prema Muhammedu ﷺ (00:00–00:18): zakletvom da nam je draži od naših duša, naših roditelja, naših porodica i cijelog čovječanstva. Autor odmah postavlja pitanje: gdje je iskrenost te ljubavi? Gdje je reakcija ummeta kada se vrijeđa najbolji čovjek koji je hodao zemljom? Podsjeća (00:18–00:47) da su muslimani jednoglasni — obaveza je braniti Poslanika ﷺ i žrtvovati imetak i život ako treba. Kaže: kada bi neko uvrijedio kralja neke arapske države, reakcija bi bila poznata, a kamoli kada vrijeđaju najboljeg čovjeka stvorenog.
Autor podsjeća (00:47–01:10) da nam je Poslanik ﷺ bio svjetlo u tami — našli smo se izgubljeni pa nas je Allah putem njega uputio; bili smo siromašni pa nas je Allah preko njega obogatio; bili smo zavađeni pa je Allah preko njega ujedinio naša srca. I opet se pita: kako danas šute ljudi koji tvrde da ga vole više od svega?
Kaže (01:10–01:34): “O, Umetu Muhammeda, oni ti ne mogu nauditi. Tako mi Allaha, Poslanik ﷺ je čist i živ kod Allaha i mrtav. Oni su naudili samo sebi. Ovo je ispit – da Allah vidi ko je istinski sljedbenik.”
Nakon uvodnog dijela slijedi hutba (01:50–03:04): autor podsjeća na obavezu bogobojaznosti, istinitog govora i pokornosti Allahu i Poslaniku. Zatim citira ajet (03:04–03:31): “O Vjerovjesniče, Mi te šaljemo kao svjedoka, donosioca radosnih vijesti, opominjača, pozivaoca Allahu i svjetiljku koja sija.”
Autor kaže (03:53–04:36): Poslanik ﷺ je svjedok — a svjedok je pravedan; donosi radosnu vijest — a ona dolazi iz milosti; opominje — a opominje iz brige. I podsjeća na ajet: “Došao vam je Poslanik iz vas samih, teško mu je što vi stradate, brižan je prema vjernicima, milostiv.”
Potom naglašava (04:36–05:16): Minberi su počašćeni samo zato što je prvi čovjek koji je na njih stao bio Muhammed ﷺ. Govori: “Tako mi Allaha, nema hajra u ovim minberima ako danas ne brane najčasnijeg čovjeka.” Opisuje kako bi Poslanik ﷺ držao hutbu — glas mu bi se podigao, lice pocrvenilo, minber se tresao, kao da upozorava vojsku.
Autor zatim opisuje Isra’ i Mi’radž (05:16–06:03), kako su se meleci i poslanici okupili u Kudsu i klanjali iza njega, kako je obišao nebesa i bio uzdignut do Sidretul-Munteha.
Spominje (06:03–06:34) da Allah nikada nije zakleo se životom nijednog čovjeka osim Poslanika ﷺ: “Tako mi života tvoga.” Ibn Abbas kaže: Allah nije stvorio dušu časniju od duše Muhammeda.
Potom autor opisuje Poslanikove osobine (06:45–07:32): da je on ponos Adema, prvi šefaatdžija, nosilac “al-hamd” zastave, najzahvalniji Allahu, sin Abdullahov (ime od robovanja), da je volio da se naziva “Allahov rob i Njegov poslanik”.
Dugo, detaljno i snažno (07:19–09:04) opisuje sve detalje njegove ličnosti: njegova majka je bila Aminah — sigurnost; dojilja Halima — blagost; njegova priroda — savršeni karakter. Kaže: sve što je ikada dato bilo kojem poslaniku, dato je i Muhammedu ﷺ u većoj mjeri.
Zatim autor žestoko prelazi na stanje ummeta (09:04–09:22): vrijeme je da se odvoji iskreni od lažnog. Toliko dugo pijemo čašu poniženja — Palestina, Al-Aksa, Bosna, Čečenija — kamen bi odgovorio na njihove vapaje, a mi šutimo. Kaže (09:42–10:00): razlog nije slabost, nego nepokornost Allahu. Da se držimo knjige i sunneta, niko nas ne bi mogao poniziti.
Autor citira hadis (10:00–10:21): kada se zaokupite kamatama, kravama, zemljom i ostavite džihad – Allah će na vas spustiti poniženje i neće ga skinuti sve dok se ne vratite vjeri.
Navodi primjere historijske časti (10:21–10:36): zavapila žena: “O mu’tasimah!” — i mu’taṣim je poslao vojsku da je spasi. Danas? Danas se vrijeđa Poslanik ﷺ i ummet se bavi… “da li da bojkotujemo mleko”.
Autor govori (10:49–11:11) o danskom vrijeđanju Poslanika ﷺ: ismijavanje karikaturama, slika s bombom na turban, karikature s nožem, pa čak i slike gdje ga prikazuju u prizorima srama. Kada su muslimani protestovali, Danci su napravili još veću takmičarsku izložbu uvreda.
Autor zatim pojašnjava (11:11–11:42): “Mi nismo ovdje zbog mlijeka ni sireva — ovo je pitanje biti ili ne biti. Šta će historija reći o nama? Da li smo izdali Allaha i Poslanika?”
Nakon toga prelazi na tri glavne teme hutbe (11:42–11:56):
1 — Ko je naš Poslanik
2 — Šta ih je naljutilo
3 — Šta je dužnost onih koji vole Poslanika ﷺ
Zatim govori o milosti Poslanika ﷺ (12:09–13:03): on je milost upućena svjetovima. Nije poslan da proklinje, nego kao milost. Čak je i prema ptici pokazao saosjećanje — kada su ashabi uzeli ptiće, majka ptice je došla i žalila se; Poslanik ﷺ je naredio da joj se vrate (12:33–13:17).
Autor zatim priča o gazeli koja mu se obratila (13:41–14:52), o njegovoj milosti prema životinjama i njegovoj časti. Potom prelazi na opis Poslanikove fizičke ljepote (15:04–17:52): ljepši od mjeseca, lice poput punog mjeseca, sjaj kože, bijelo lice s rumenilom, lijepe oči, duge trepavice, savršene obrve, lijepa kosa, miris bolji od mošusa, dlan mekši od svile.
Spominje priču o Suwadu (20:56–22:16): Poslanik ﷺ ga je blago dotaknuo kopljem u redu namaza, a Suwad je tražio da mu “uzvrati” — pa je zatražio da Poslanik ﷺ otkrije stomak. Poslanik ﷺ otkriva stomak, a Suwad ga grli i ljubi govoreći: “Želio sam da posljednja stvar u životu bude da moja koža dotakne tvoju.”
Autor opisuje pečat poslanstva (22:40–23:24), njegov izgled, njegovu osobinu stida, njegovu umjerenost, snagu, pravdu, i zatim prelazi na iskušenja Poslanika ﷺ.
Opisuje (25:14–27:11) razgovor s Warakom ibn Nawfalom, koji je potvrdio njegovu poslanicu i rekao da će biti protjeran, napadnut i da će ga njegov narod mrziti — ali da će Allah dati pobjedu.
Zatim opisuje (27:45–28:46) kako je pozivao ljude sam, kako je proživio najteže uvrede — i Mecca, i Taif, gdje su ga gađali kamenjem i krv mu je natapala sandale. A kada mu je ponuđeno da dva brda sruče na stanovnike Taifa, rekao je: “Ne, možda će iz njihovih potomaka izaći oni koji budu obožavali Allaha.”
Nakon toga prelazi na dansku uvredu (33:29–34:42): kaže da Danci nisu prvi — sve nevjerničke nacije mrze Poslanika, jer im smeta istina. Podsjeća na Allahove riječi da bi htjeli da muslimani postanu nevjernici.
Zatim opisuje historijske primjere smjelosti ashaba (36:49–38:01): Mu'adh i Mu'awwidh, dječaci od 13–14 godina, tražili su od abdul-Rahmana ibn Awfa da im pokaže Ebu Džehla “jer je vrijeđao Poslanika”. Išli su pravo na njega, probijali se kroz ratne redove i ubili ga.
Navodi primjere prave ljubavi (38:22–39:45): ashabi su bili spremni dati život; mnogi danski ljudi primaju islam upravo kroz ove incidente; pokušavaju uništiti islam, a on se sve više širi.
Govori (41:15–41:51) o ženama – Ummu Ammarah – koja je branila Poslanika ﷺ u Uhudu kada su muškarci počeli bježati. Poslanik ﷺ joj je rekao: “Ko može ono što ti možeš?”
Zatim opisuje (42:03–43:22) dansku novinu koja je objavila najodvratnije karikature: bomba na turban, djevojčice, sramotne scene, čak i otvoreni stomak s crtežima. Kada su muslimani tražili izvinjenje — Danci su napravili takmičenje u vrijeđanju.
Autor opisuje (47:18–47:29): “Da li bi vlade reagovale ovako da je vrijeđan njihov kralj? A Poslanik ﷺ je vrijedan više od svih.”
Zatim slijedi priča o Hudejbiji (47:52–49:13): Urwa ibn Mas’ud dolazi pregovarati, pokušava omalovažiti muslimane, a Ebu Bekr mu odgovara žestoko. Mughira udara Urwu po ruci kada je pokušao dotaknuti bradu Poslanika ﷺ. Nakon što je vidio kako ashabi poštuju Poslanika, Urwa kaže Mekkelijama: “Vidim kraljeve Persije i Rima – niko se ne poštuje kao Muhammed među svojim ljudima.”
Zatim slijedi primjer Abdullaha ibn Unaysa (50:49–53:21): Poslanik ﷺ ga je poslao da pogubi Khalida al-Hudhalija koji je pokušao ubiti njega. Abdullah je izvršio misiju, vratio se s glavom neprijatelja, a Poslanik ﷺ mu je dao štap i rekao: “Ovo je znak – prepoznat ću te njime na Sudnjem danu.”
Nakon spominjanja riznica ashaba, autor govori (54:04–55:09) o ashabima koji su dobili posebnu Allahovu milost: oni kojima se Arš zatresao na smrti, oni koje su meleci okupali, oni kojima je Allah rekao da ih voli.
Zatim citira ajet (55:20–55:32): “Rani muslimani — Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njim.”
Autor zatim kaže (55:32–56:10): “Nevjernici kažu: Islam je din koji bi imao moć kada bi imao ljude.”
I dalje: “Oni nas vrijeđaju, a mi im se pravdamo.”
Zatim priča o čudu sa psom (56:23–57:28): kada je kršćanin vrijeđao Poslanika na dvoru mongolskog vladara, pas je dvaput skočio i ubio čovjeka. 40.000 Mongola primilo je islam nakon tog događaja.
Autor spominje (57:46–58:15): čak je i panj u mesdžidu plakao kada je Poslanik ﷺ prestao naslanjati se na njega — a ljudi danas bez tuge slušaju vrijeđanje.
Zatim podsjeća (58:29–58:41) da je Poslanik ﷺ rekao da čezne za svojom braćom — onima koji ga vole a nisu ga vidjeli.
Na kraju (59:02–01:04:11) poziva na bojkot, prekid odnosa i ozbiljan odgovor — jer Poslanik ﷺ zaslužuje sve. I da Allah testira našu ljubav i našu hrabrost.
Predavanje završava dovom (01:04:11–01:05:32) da Allah pomogne islam, osvjeti onome ko vrijeđa Poslanika ﷺ i ujedini muslimane u istini.
POUKE I KORISTI
✔ Ljubav prema Poslaniku ﷺ nije emocija — nego djelovanje, reakcija i stav.
✔ Vrijeđanje Poslanika ﷺ je test iskrenosti ummeta.
✔ Poslanik ﷺ nas je zadužio uputom, jedinstvom, čašću i opraštanjem — zato je sramota šutjeti na uvredu.
✔ Ashabi su branili Poslanika životima — danas ummet vaga: mlijeko ili čast.
✔ Nevjernici vrijeđaju jer vide slabost ummeta, ne snagu.
✔ Islam se širi uprkos napadima — čak i napadi postaju povod za uputu mnogima.
✔ Najveća čast je slijediti njegov sunnet, braniti njegovu čast i ponosno stati iza njegovog imena.
✔ Allah testira: ko stvarno voli Poslanika, a ko ga spominje samo riječima.
✔ Slava, snaga, jedinstvo i budućnost ummeta vezani su za odnos prema Poslaniku ﷺ.
Primjedbe
Objavi komentar