Tema: Grijeh
Grijesi kao uzrok nedaća i propasti pojedinaca i društava
Ovo predavanje je ozbiljno upozorenje o vezi između ljudskih grijeha i nedaća koje pogađaju pojedince, zajednice i čitave narode. Predavač ne govori apstraktno, nego kroz Kur’an, hadise i primjere iz stvarnosti pokazuje kako nepokornost Allahu dovodi do kazni, uskraćivanja blagodati, straha, gladi, bolesti, društvenog raspada i gubitka bereketa. Cijeli govor ima jednu jasnu nit: ništa se ne dešava bez razloga, a grijeh je uzrok koji vuče za sobom posljedice, i na ovom i na budućem svijetu.
Od samog početka, oko 00:00:00, predavač naglašava da Allahove kazne nisu nasumične niti nepravedne. One dolaze kao odgovor na ono što ljudi rade. Spominje se kur’anski primjer naroda koji su bili kažnjeni ne zbog nečega drugog, nego isključivo zbog svojih grijeha. Kao ilustraciju navodi se ajet o narodu Luta, alejhis-selam, gdje Allah kaže: “I učinili smo da ono što je bilo gore postane dolje, i zasuli smo ih kamenjem od tvrde gline” (oko 00:01:43–00:02:06). Predavač pojašnjava da kazna nije bila hir, već direktna posljedica njihovog ustrajavanja u grijehu.
Zatim se naglašava opće pravilo koje prenosi Alija, radijallahu anhu:
“Nikada se nedaća ne spušta osim zbog grijeha, i nikada se ne uklanja osim pokajanjem.” (oko 00:02:24–00:02:54). Ovo pravilo predavač ponavlja i razrađuje, jer ono predstavlja temelj razumijevanja svega što slijedi. Grijeh je uzrok, a teoba je jedini izlaz.
Oko 00:03:03, citira se ajet: “Svaka nevolja koja vas zadesi – to je zbog onoga što su vaše ruke zaradile, a Allah mnogo toga i oprosti.” Predavač pojašnjava da Allah, iz Svoje milosti, ne kažnjava ljude za sve njihove grijehe, jer da to čini, ne bi na Zemlji ostalo ništa živo (oko 00:03:57–00:04:15). Kazna je često djelimična, opomena, da bi se ljudi vratili, a ne uništenje bez povratka.
Posebno se zadržava na ajetu: “Nered se pojavio na kopnu i na moru zbog onoga što su ljudske ruke zaradile, da bi im Allah dao da okuse dio onoga što su radili, ne bi li se vratili.” (oko 00:03:39–00:03:57). Ovdje predavač naglašava riječ “dio” – Allah daje da ljudi okuse samo dio posljedica, kao upozorenje, a ne punu kaznu. Da nema te milosti, sve bi bilo uništeno.
Oko 00:05:07, navodi se snažan primjer iz Kur’ana: “Pa im je Allah dao da okuse odjeću gladi i straha zbog onoga što su činili.” Predavač se detaljno zadržava na izrazu “odjeća gladi i straha” (oko 00:05:30–00:06:23). Objašnjava da odjeća u arapskom jeziku označava nešto što je stalno uz čovjeka, što se ne skida. Time se poručuje da glad i strah nisu bili prolazni, nego su ih pratili danju i noću, kao odjeća koja se ne odvaja od tijela. To nije bio kratki period gladi, nego stanje u kojem su živjeli.
Zatim jasno izvodi zaključak: glavni uzrok nedaća na ovom svijetu je nepokornost Allahu (oko 00:06:39–00:06:45). Nakon toga prelazi na poznati hadis koji prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, a bilježe ga Hakim i drugi, gdje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraća ashabima i spominje pet stvari koje će zadesiti ljude kada se pojave određeni grijesi (oko 00:07:16–00:07:35).
Prva stvar: kada se u društvu pojavi nemoral koji se javno čini, Allah će tom društvu poslati bolesti i epidemije koje nisu poznavali njihovi prethodnici (oko 00:07:42–00:08:02). Predavač naglašava da ovaj hadis vrijedi za sva vremena, a posebno za naše doba. U drugim predajama se pojašnjava da će te bolesti biti smrtonosne i da će medicina ostati zbunjena, nemoćna da ih objasni ili izliječi (oko 00:08:10–00:08:38).
Druga stvar: varanje na vagi i mjeri. Kada ljudi zakidaju pri prodaji, Allah im daje sušne godine, glad i nepravedne vladare (oko 00:09:00–00:09:24). Predavač ovo povezuje sa savremenim primjerima: proizvodi koji izgledaju lijepo izvana, a iznutra su prevara; slike koje ne odgovaraju stvarnosti; težina koja nije stvarna. Sve to, kaže, spada u varanje koje ima svoje posljedice.
Treća stvar: sprečavanje zekata. Kada ljudi ne daju zekat, Allah im uskraćuje kišu. Predavač ovdje iznosi snažnu poruku: kiša ne pada zbog naše pobožnosti, nego zbog životinja – krava, ovaca, čak i miševa u rupama (oko 00:10:15–00:10:32). Da nema stoke, kaže hadis, kiša uopće ne bi padala. Time se ruši ljudska umišljenost i pokazuje koliko smo ovisni o Allahovoj milosti.
Zatim se spominje da životinje proklinju ljude zbog njihovih grijeha, jer one trpe posljedice ljudske nepokornosti (oko 00:10:41–00:11:00). Priroda, i živa i neživa, strada zbog grijeha čovjeka. To je snažna poruka o odgovornosti koju čovjek nosi kao halifa na Zemlji.
Oko 00:11:14, navodi se hadis iz Buharije i Muslima o dženazi gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “On se odmorio, ili smo se mi od njega odmorili.” Objašnjava se da se vjernik smrću odmara od dunjalučkih iskušenja, dok se od nepokornog čovjeka odmaraju ljudi, zemlja, drveće i životinje (oko 00:11:55–00:12:10). Njegovo postojanje je bilo teret, a ne korist.
Predavač zatim ističe da su nedaće vjernika često povezane s njegovom vjerom, jer je vjera iskušenje samo po sebi (oko 00:12:15–00:12:23). Citira se Ibn Ebi Dunja i njegovo djelo o Allahovim kaznama društvima i narodima, gdje se prenosi da čak i životinje mogu umirati od gladi zbog grijeha ljudi (oko 00:12:49–00:13:17).
Posebno težak dio dolazi oko 00:14:05, kada se govori o kršenju ugovora s Allahom i Njegovim Poslanikom. Kada se Kur’an i Sunnet napuste, Allah pošalje neprijatelje koji oduzimaju dio zemlje, tlače narod i stalno nanose poniženje. Predavač ovo direktno povezuje s realnošću muslimanskog svijeta, bez uljepšavanja i bez političke korektnosti.
Oko 00:15:22, spominje se da kada vladari ne sude po Kur’anu i Sunnetu, Allah unosi razdor među muslimane, zategnute odnose, nepravdu i poniženje. Predavač daje primjere svakodnevnih iskustava: muslimani su poniženi upravo u muslimanskim zemljama, dok se zločinci često tretiraju bolje nego obični vjernici (oko 00:15:45–00:16:20).
Zatim slijedi ključna poruka: najveći neprijatelj čovjeka nisu drugi ljudi, nego njegov vlastiti grijeh (oko 00:16:20–00:16:37). Hadis iz Tirmizije i drugih zbirki opisuje kako svaki grijeh ostavlja crnu tačku na srcu. Ako se čovjek pokaje, ta tačka se briše; ako ne, srce postaje sve crnje (oko 00:16:43–00:17:21). Predavač povezuje ovo s ajetom: “Naprotiv, ono što su radili prekrilo je njihova srca.”
Dalje se detaljno objašnjava hadis o fitnetima koji se izlažu srcima, jedan po jedan, poput trske u pletenju (oko 00:17:43–00:18:57). Srce koje upija fitnete postaje crno, prevrnuto poput čaše okrenute naopako – u njega više ne može ući dobro (oko 00:19:56–00:20:37). Takvo srce više ne razlikuje istinu od zablude, nego slijedi strasti.
Predavač podsjeća i na simboliku Crnog kamena, koji je bio bijel, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha, pa postavlja pitanje: kako onda da ljudska srca ne pocrne? (oko 00:21:16–00:21:49).
U završnim dijelovima, oko 00:22:19–00:24:42, navodi se hadis o vojsci koja krene da sruši Kabu, pa ih Allah sve proguta u zemlju, uključujući i one koji nisu imali namjeru zla, ali su bili u njihovom društvu. Svako će biti proživljen prema svom nijetu. Poruka je jasna: društvo u kojem se čovjek nalazi ima ogromnu ulogu.
Predavač to dodatno pojašnjava primjerom psa ashaba Kehfa, koji je spomenut u Kur’anu u pozitivnom kontekstu samo zato što je bio u društvu pobožnih mladića (oko 00:24:51–00:25:26).
U završnici, oko 00:25:33–00:32:29, predavač vrlo oštro govori o stanju u muslimanskim gradovima: razgolićenost, nemoral, javni grijesi, normalizacija harama, muzika, alkohol. Sve to povezuje s hadisima o kaznama koje će pogoditi ummet: propadanje u zemlju, preobraženje, kamenje s neba (oko 00:30:30–00:31:16). Ne dramatizira, ali jasno kaže da se mnoge stvari već dešavaju i da nema potrebe za daljim komentarima.
Pred kraj, predavač spušta govor na lični nivo: grijesi uništavaju porodice, odnose, brakove, stid i čestitost (oko 00:40:07–00:42:47). Ne poziva na bezgrješnost, jer to nije moguće, nego na stalno vraćanje sebi, popravljanje i teobu.
Završava podsjećanjem na riječi učenjaka:
“Vidio sam grijehe kako umrtvljuju srca, a ostavljanje grijeha je život srca.” (oko 00:50:25–00:50:37).
Pokrivenost transkripta:
Obrađen raspon: 00:00–00:52 (do kraja smislenog dijela transkripta)
Ključne pouke
Grijeh je uzrok nedaća, a teoba jedini izlaz.
Allahove kazne su opomena, ne nepravda.
Srce se kvari postepeno, ali se teško liječi kada potpuno potamni.
Društvo u kojem boravimo oblikuje našu sudbinu.
Najveći neprijatelj čovjeka nije spolja, nego u njegovim djelima.
Praktična primjena
Ove poruke traže da čovjek prvo pogleda u sebe, svoje postupke i svoje srce. Umjesto da se stalno traže krivci vani, potrebno je vratiti odnos s Allahom, ostaviti javne i skrivene grijehe koliko god je moguće, i živjeti s osjećajem odgovornosti. Male promjene u pokornosti mogu donijeti velike promjene u bereketu.
Završna misao
Grijesi nisu samo lični teret, nego sjeme koje rađa nedaće cijelim društvima. Dok god se grijeh opravdava, a teoba odgađa, kazna ostaje moguća. Povratak Allahu nije slabost, nego jedini siguran put spasa.
Primjedbe
Objavi komentar