* Govor o drugima

Tema: Čuvanje časti i jezika

Govor o drugima: kako jezik ruši vjeru i čuva Ahiret

Kratak uvod

U ovom govoru predavač govori o jednoj od najraširenijih, a najopasnijih pojava među ljudima – govoru o drugima. Kroz Kur’an, Sunnet i primjere iz života ashaba pojašnjava koliko je čast muslimana sveta i kako je jezik često sredstvo kojim se ta svetost najlakše narušava.

Glavni sažetak

Na samom početku (oko 00:00:21–00:00:55) predavač ističe da se gotovo svi, svjesno ili nesvjesno, često uhvate kako govore o drugima, i to najčešće bez znanja, na osnovu pretpostavki i glasina. Podsjeća da je jedan od velikih ciljeva dolaska islama očuvanje ljudske časti, zajedno s vjerom, životom, razumom i imetkom (oko 00:01:25–00:01:44).

Naglašava da se danas čast braće i sestara najčešće skrnavi jezikom, iako su šerijatski tekstovi izuzetno jasni. Navodi hadis s Oprosnog hadža u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vaši životi, vaši imeci i vaša čast su sveti” (oko 00:02:35–00:03:22). Pojašnjava da riječ haram znači strogu zabranu, bez ikakvog prostora za olahko shvatanje (oko 00:03:22–00:03:37).

Zatim spominje hadis: “Svaki musliman je svakom muslimanu haram: njegov život, imetak i čast” (oko 00:03:37–00:03:56), te postavlja pitanje: odakle nam pravo da svojim jezicima, a danas i prstima na društvenim mrežama, komentarišemo tuđe riječi, djela pa čak i namjere (oko 00:05:36–00:06:20).

Poseban naglasak stavlja na događaj potvore majke vjernika Aiše, radijallahu anha, i ajete iz sure En-Nur u kojima Allah kori one koji “svojim jezicima prepričavaju i punih usta govore ono o čemu nemaju znanja”, smatrajući to malim, dok je to kod Allaha ogromno (oko 00:06:56–00:08:30). Predavač se pita zašto takvi ajeti i hadisi više ne ostavljaju trag na našim srcima (oko 00:08:45–00:09:17).

Podsjeća da se svaka riječ bilježi, pozivajući se na ajete: “Čovjek ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji je zapisuje” (oko 00:09:34–00:09:47), te na hadis da čovjek može jednom riječju zadobiti Allahovu srdžbu i biti bačen u Džehennem (oko 00:10:33–00:11:01). Ističe mjerilo imana: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti” (oko 00:11:40–00:12:22).

Predavač se dotiče i govora o glasinama, navodeći ajet iz sure El-Hudžurat: “Ako vam dođe nepouzdan čovjek s viješću – provjerite” (oko 00:17:54–00:18:33), naglašavajući da je čast muslimana “bitna vijest” i da je obaveza odmah provjeriti, a ne širiti (oko 00:19:39–00:20:04).

Kroz brojne primjere iz Sunneta – slučaj Hatiba ibn Ebi Belte’a, Muaza ibn Džebela, Usame ibn Zejda i drugih – pokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek pitao za razloge, tražio opravdanje i nije ulazio u tuđe namjere, iako je bio obaviješten objavom (više mjesta, npr. 00:39:01–00:41:19 i 01:01:09–01:02:24).

Na kraju ističe poznati primjer “stanovnika Dženneta” koji nije imao posebna vidljiva djela, ali je svaku večer čistio svoje srce od zlobe prema muslimanima (oko 00:26:35–00:28:41). Zaključuje da je čisto srce jedan od najpouzdanijih razloga ulaska u Džennet, te da govor o drugima najbrže prlja srce i uništava dobra djela (oko 01:08:25–01:09:23).

Ključne pouke

• Čast muslimana je sveta i strogo zabranjena za narušavanje.
• Govor bez znanja i širenje glasina kod Allaha su ogroman grijeh, iako ih ljudi smatraju sitnicom.
• Svaka izgovorena riječ je zapisana i za nju će se odgovarati.
• Vjernik traži opravdanje bratu i ne ulazi u njegove namjere.
• Čisto srce i čuvan jezik vode ka Džennetu više nego mnoštvo vanjskih djela.

Praktična primjena

Ove poruke se primjenjuju tako što čovjek prije govora zastane i preispita sebe: ima li znanje, ima li pravo i ima li koristi u tome što želi reći. Umjesto slušanja i širenja glasina, bolje je šutjeti, provjeriti ili direktno savjetovati brata, čuvajući njegovu čast i svoje srce.

Završna misao

Ko sačuva svoj jezik i očisti svoje srce, sačuvao je svoj Ahiret, jer Allah ne gleda na mnoštvo riječi, nego na srca koja Mu dolaze čista i bez tereta tuđe časti.