Dostojanstvo muslimana kao temelj znanja, ponašanja i pozivanja vjeri

Dostojanstvo muslimana kao temelj znanja, ponašanja i pozivanja vjeri

Kratak uvod

U ovom govoru autor govori o jednoj neizostavnoj osobini svakog muslimana, a posebno onoga koji traži znanje i želi druge pozivati vjeri. Riječ je o dostojanstvu – osobini koja oblikuje islamsku ličnost, čini čovjeka prihvatljivim ljudima i ostavlja trag istine u njegovom govoru i djelima.

Glavni sažetak

Na početku govora autor podsjeća da se na skupovima znanja često govori o iskrenosti, ali ističe da postoji još jedna prijeko potrebna osobina, a to je dostojanstvenost. Dostojanstvo znači da čovjek drži do sebe, do svoje vjere i do svoje islamske ličnosti. Ono obuhvata sve što čovjeka uljepšava, čini ga privlačnim drugima i budi poštovanje, dok je njegova suprotnost nemar, neurednost i ponašanje koje ljude odbija (00:00–01:46).

Autor zatim navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio primjer savršene dostojanstvenosti: u izgledu, ponašanju i ophođenju. Učenjaci zaključuju da je Allah Poslanika tako stvorio i odgojio kako bi bio prijatan ljudima, da bi oni voljeli sjediti s njim i slušati istinu koju prenosi (01:46–02:21).

Dalje se ističe da su islamski učenjaci dostojanstvo uvrstili među uvjete prihvatanja hadisa od prenosioca. Osoba mora biti pouzdana u vjeri, ali i poznata po dostojanstvu i lijepom ponašanju. Zbog toga se kaže da je dostojanstvo sveobuhvatni naziv za sve moralne vrline (02:21–03:00).

Autor potom navodi kur’anske ajete koji ukazuju na ovu osobinu, posebno riječi: „Ti sa svakim lijepo postupaj, traži da se čine dobra djela i kloni se neznalica.“ U tome učenjaci prepoznaju suštinu dostojanstva: lijepo ophođenje, plemenit moral i mudrost u odnosima s ljudima. Također se spominju savjeti Lukmana, alejhis-selam, sinu, koji obuhvataju umjeren hod, stišavanje glasa, skromnost i udaljavanje od oholosti (03:00–05:52).

U hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi se da su najbolji ljudi u džahilijjetu i najbolji u islamu oni koji steknu znanje. Imam Nevevi pojašnjava da se to odnosi na one koji su i prije islama imali dostojanstvo i plemenit moral, a kada to spoje s vjerom i znanjem, postaju najbolji među ljudima (06:09–06:54).

Govoreći praktično, autor navodi mnoge pokazatelje dostojanstva: briga o izgledu i odijevanju, usklađenost riječi i djela, kontrola govora, pristojna komunikacija, jasnoća u stavovima, čistoća tijela i odjeće, smirenost, umjerenost u šali i emocijama, te izbjegavanje neprimjerenih mjesta i ponašanja. Posebno naglašava da onaj ko traži znanje i poziva vjeri mora voditi više računa o svome ponašanju, jer ljudi ne gledaju samo šta govori, nego kakav je kao osoba (08:00–22:26).

U završnici autor podsjeća da pretjerana šala, zanemarivanje higijene, neprikladna odjeća, pohlepa, nemar u ophođenju i gubljenje ozbiljnosti narušavaju dostojanstvo muslimana. Zbog toga svaki vjernik treba preispitati koliko drži do svoje islamske ličnosti i koliko njegovo ponašanje odražava vjeru koju nosi (22:26–23:20).

Ključne pouke

• Dostojanstvo je sveobuhvatni naziv za moralne vrline i temelj islamske ličnosti.

• Znanje bez lijepog ponašanja i dostojanstva ne ostavlja trag u ljudima.

• Briga o izgledu, govoru i ponašanju dio je vjere, a ne sporedna stvar.

• Onaj ko poziva vjeri mora biti primjer dostojanstva prije nego primjer govora.

• Neprimjereno ponašanje ruši ličnost i udaljava ljude od istine.

Praktična primjena

Poruke ovog govora mogu se primijeniti tako da čovjek svjesno radi na svom ponašanju: da pazi kako govori, kako se oblači, kako se ophodi prema ljudima i gdje provodi vrijeme. Dostojanstvo se gradi dosljednošću, umjerenošću i brigom o unutrašnjem i vanjskom stanju, posebno kod onih koji žele da njihova vjera ima utjecaj na druge.

Završna misao

Islamska poruka ne nosi se samo riječima, nego ličnošću. Kada se znanje spoji s dostojanstvom, ono postaje svjetlo koje privlači srca i ostavlja trajni trag u ljudima.