Tema: Spoznaja Allaha
Naslov
Allahova svojstva: kako vjerovati bez iskrivljenja, poređenja i filozofiranja
Kratak uvod
Ovo predavanje je detaljno i sistematsko pojašnjenje vjerovanja u Allahova svojstva, jedne od najosjetljivijih i najvažnijih oblasti islamske akide. Predavač, oslanjajući se na Kur’an, sunnet i razumijevanje prvih generacija muslimana, pojašnjava kako ispravno vjerovati u Allahova svojstva bez zastranjivanja, negiranja i upoređivanja sa stvorenjima.
Glavni sažetak
Predavanje započinje snažnim podsjećanjem na približavanje Sudnjeg dana (oko 00:00–02:50), kroz slike zemljotresa, kretanja planina i potpunog raspada kosmičkog poretka. Ovaj uvod nije samo eshatološki opis, nego priprema slušaoca da shvati ozbiljnost govora o Allahu. Govoriti o Allahovim svojstvima nije akademska rasprava, nego pitanje imana, spasa i ispravnog robovanja.
Nakon toga (oko 03:30–04:30) predavač uvodi temu večeri: vjerovanje u Allahova svojstva, nakon što je prethodno obrađeno poglavlje Allahovih lijepih imena. Pojašnjava se temeljno pravilo: iz svakog Allahovog imena proizilazi svojstvo, ali iz svakog svojstva ne mora proizilaziti ime. Primjer je Allahovo “dolazak” na Sudnjem danu, spomenut u Kur’anu, koje je potvrđeno svojstvo, ali ne i Allahovo ime. Time se naglašava da je poglavlje svojstava šire od poglavlja imena.
Zatim se (oko 04:40–06:40) iznosi temelj islamske doktrine: Allahu pripadaju sva svojstva savršenstva, On je daleko od svake manjkavosti, jedinstven u svim svojim svojstvima i ni u čemu ne liči stvorenjima. Predavač posebno upozorava na opasnu pojavu među muslimanima kada se, usljed nedaća, ratova i nepravdi, izgovaraju riječi poput: „Gdje je Allah?“ Takav govor, iako ponekad izgovoren iz bola, u sebi nosi prizvuk pripisivanja manjkavosti Allahu, kao da Allah ne vidi, ne zna ili nije svjestan onoga što se dešava. To je direktna posljedica slabog razumijevanja Allahovih savršenih svojstava.
U tom kontekstu (oko 06:50–08:20) predavač koristi snažnu životnu analogiju roditelja i djeteta. Dijete ne razumije zašto mu se nešto zabranjuje, iako roditelj zna posljedice. Ako je to moguće među ljudima, kako tek onda ne razumjeti Allahovu mudrost, čije je znanje savršeno i neograničeno. Vjernik vjeruje u Allahovu savršenost i onda kada ne razumije mudrost određenih događaja.
Zatim se (oko 08:30–10:30) postavlja temeljno pravilo ehli-sunnetskog vjerovanja: Allahova svojstva poznajemo isključivo iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. U njih se vjeruje bez izmjene značenja, bez negiranja, bez određivanja kakvoće i bez poređenja sa stvorenjima. Posebno se kritikuje filozofski pristup koji, pod izgovorom razuma, odbacuje jasne tekstove objave, poput hadisa o Allahovom spuštanju u posljednjoj trećini noći. Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio reći da se spušta Allahova milost, rekao bi to jasno – ali nije.
U nastavku (oko 10:40–12:30) detaljno se pojašnjava razlika između jezičkog značenja i suštine (kakvoće) Allahovih svojstava. Vjerujemo da Allah govori, vidi, čuje, ali ne znamo kako, jer Allah nije obavijestio o kakvoći Svojih svojstava. Kur’anski ajet o Allahovom govoru s Musaom, alejhis-selam, uzet je kao jasan dokaz da je Allahov govor stvarno svojstvo, a ne metafora.
Nakon toga (oko 12:30–16:30) predavač govori o svojstvima koja, kada se pripisuju Allahu, predstavljaju savršenstvo, a kada se pripisuju stvorenjima, mogu biti manjkavost. Kao primjer se navodi „obmana“: Allah obmanjuje one koji žele Njega obmanuti, što ukazuje na Njegovu moć i pravednost, dok je kod ljudi obmana pokazatelj slabosti i pokvarenosti. Time se dodatno potvrđuje da ista riječ ne znači istu suštinu kada se pripisuje Stvoritelju i stvorenju.
Zatim (oko 16:50–19:30) se objašnjava zašto su Allahova svojstva brojnija od Njegovih imena. Razlog je što se mnoga svojstva vežu za Allahova djela, a Allahova djela su beskonačna, kao što su beskonačne Njegove riječi. Navodi se veličanstveni kur’anski primjer: kada bi sva stabla bila pera, a mora tinta, ne bi se iscrpile Allahove riječi. Time se učvršćuje spoznaja Allahove beskrajnosti i veličine.
U narednom dijelu (oko 19:40–27:00) uvodi se važna podjela Allahovih svojstava na potvrdna i odrična. Potvrdna su ona kojima je Allah Sebe opisao i ona su savršena, poput života, znanja, moći, sluha i vida. Odrična su ona koja je Allah negirao od Sebe, poput smrti, sna, zaborava, nemoći i umora. Međutim, naglašava se ključno pravilo: negiranje manjkavosti mora biti praćeno potvrđivanjem suprotnog savršenstva. Nije dovoljno reći da Allah ne zaboravlja – mora se vjerovati da je Njegovo znanje savršeno i potpuno.
Nakon toga (oko 27:00–29:30) predavač dijeli potvrdna svojstva na ona koja se odnose na Allahovo biće (stalna, poput znanja i moći) i ona koja se odnose na Njegova djela (vezana za Njegovu volju), poput spuštanja na dunjalučko nebo ili dolaska na Sudnjem danu. Ova razlika sprječava pogrešno razumijevanje i zastranjivanje.
Jedan od centralnih dijelova predavanja (oko 30:00–41:30) posvećen je zabrani poistovjećivanja (tešbih) i traganja za kakvoćom (tekjif). Predavač koristi brojne primjere iz svakodnevnog života, posebno poređenje oka kod mušice, čovjeka i drugih stvorenja, da pokaže da podudarnost u nazivu ne znači podudarnost u suštini. Ako se stvorenja međusobno drastično razlikuju, koliko je tek veća razlika između Stvoritelja i stvorenja. Ovdje se citira stav imama Malik ibn Anas o Allahovom uzvišenju: značenje je poznato, kakvoća je nepoznata, vjerovanje je obaveza, a raspitivanje o kakvoći je novotarija.
U završnim dijelovima (oko 41:30–01:03:00) autor rezimira cijelo poglavlje i jasno nabraja četiri velike greške koje narušavaju vjerovanje u Allahova imena i svojstva:
poređenje Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja,
iskrivljivanje značenja (tahrif),
negiranje Allahovih svojstava (ta’til),
određivanje kakvoće i suštine (tekjif).
Naglašava se da je pravac prvih generacija muslimana bio jednostavan: citirati dokaz iz Kur’ana i sunneta, vjerovati u njega i ne ulaziti u filozofske rasprave. Ispravno vjerovanje u Allahova imena i svojstva ostavlja snažan trag na čovjekov iman, ponašanje, strahopoštovanje, nadu, dovu i potpunu pokornost Allahu.
Pokrivenost transkripta:
00:00–15:00 – uvod, definicija i temeljna pravila Allahovih svojstava
15:00–35:00 – podjele svojstava, savršenstvo, greške i primjeri
35:00–kraj (01:04:50) – zabrana poređenja, stav selefa, završni rezime
Ključne pouke
Allahova svojstva su savršena i bez ikakve manjkavosti.
Podudarnost u nazivu ne znači podudarnost u suštini.
Allah se spoznaje samo kroz Kur’an i vjerodostojni sunnet.
Filozofiranje o Allahu vodi zabludi, a slijeđenje selefa sigurnosti.
Ispravno vjerovanje u Allahova svojstva jača iman i pokornost.
Praktična primjena
Ovo predavanje uči vjernika da pazi na svoj govor o Allahu, da ne preispituje Božiju mudrost u iskušenjima i da se čuva opasnih filozofskih tumačenja. Učenje o Allahovim svojstvima treba rezultirati većim strahopoštovanjem, smirajem, iskrenijom dovom i potpunijim oslanjanjem na Allaha u svakodnevnom životu.
Završna misao
Ko Allaha spozna onako kako je On Sebe opisao, bez dodavanja i oduzimanja, taj će u vjeri pronaći jasnoću, u srcu smiraj, a u ibadetu slast. Ispravna akida nije teret razumu, nego njegov spas i svjetlo puta.
Primjedbe
Objavi komentar