Afganistan, Pakistan i granica koja gura regiju ka novom ratu

 

Tema: Geopolitika

Afganistan, Pakistan i granica koja gura regiju ka novom ratu

Kratak uvod

Predavanje se bavi rastućim napetostima između Afganistana i Pakistana, fokusirajući se na spor oko granice poznate kao Durandova linija i ulogu militantnih grupa u destabilizaciji regije. Ova tema je važna jer otkriva kako historijske odluke i savremeni interesi velikih i regionalnih sila mogu gurnuti već krhko područje u još dublji sukob. Razumijevanje ovog procesa pomaže da se shvati zašto Afganistan, uprkos decenijama rata, i dalje stoji na ivici nove katastrofe.

Glavni sažetak

Na samom početku predavanja, oko 00:00–01:30, autor ističe da sadašnji afganistanski vladari otvoreno osporavaju postojanje granice s Pakistanom. U talibanskom narativu, Durandova linija se naziva „izmišljenom“ kolonijalnom tvorevinom, a pojedini zvaničnici idu toliko daleko da tvrde da afganistanska teritorija seže duboko u Pakistan. Ovakva retorika nije izolovana, već odražava šire raspoloženje unutar talibanske vlasti, gdje se granica doživljava kao historijska nepravda.

Zatim, oko 01:30–03:00, autor ukazuje na pogoršanje situacije na terenu. Nakon mjeseci tinjajućih napetosti, sporadičnih napada i međusobnih optužbi, sukobi su početkom oktobra eskalirali u otvorene oružane okršaje. Razmjena artiljerijske vatre, zračnih udara i pucnjave dodatno je pogoršala stanje u trenutku kada je Afganistan već suočen s masovnim povratkom izbjeglica. Više od dva miliona Afganistanaca deportovano je iz Irana i Pakistana, a upozorenja Ujedinjenih nacija govore da se time produbljuje ekonomska i humanitarna kriza u zemlji.

U nastavku, oko 03:30–05:30, predavač objašnjava ulogu militantnih grupa koje djeluju s afganistanske teritorije. Nakon preuzimanja vlasti 2021. godine, talibani su, prema iznesenim tvrdnjama, dopustili raznim oružanim grupama da slobodno operišu. Posebno se izdvaja Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), organizacija usmjerena protiv Pakistana, kojoj se pripisuje podrška, utočište i logistika unutar Afganistana. Iako talibani formalno negiraju direktnu umiješanost, bliske veze između njihovih struktura i TTP-a, uključujući javna pojavljivanja vođa TTP-a u Kabulu, dodatno produbljuju nepovjerenje Pakistana.

Oko 05:30–07:30, autor se vraća u prošlost i detaljno objašnjava nastanak Durandove linije iz 1893. godine, koju je povukla britanska kolonijalna administracija. Ta linija presjekla je etnički prostor Paštuna, razdvojivši zajednice koje su stoljećima živjele zajedno. Predavanje naglašava da granica nije povučena prema stvarnom rasporedu stanovništva, već prema dometu tadašnjeg oružja, što je ostavilo trajne posljedice. Zbog toga su gotovo sve afganistanske vlasti, uključujući i današnje, odbijale priznati tu granicu.

U dijelu oko 07:30–09:30, autor razmatra ideju paštunskog iridentizma. Budući da u Pakistanu živi znatno više Paštuna nego u Afganistanu, u Kabulu se decenijama javlja ideja o „ujedinjenju paštunskih teritorija“. Takav scenario bi, barem u teoriji, ojačao paštunsku dominaciju u Afganistanu i omogućio izlaz na more kroz Balučistan. Međutim, predavač naglašava da su ovakve vizije odvojene od realnosti, jer većina pakistanskih Paštuna i etničkih Baluča nema interes da se poveže s Afganistanom, koji je ekonomski i institucionalno znatno slabiji.

Kako predavanje odmiče, oko 09:30–12:00, fokus se prebacuje na konkretne vojne incidente od 2024. i 2025. godine. Pakistan je izveo zračne udare na položaje za koje tvrdi da pripadaju TTP-u unutar Afganistana, što je Kabul osudio kao kršenje suvereniteta. S druge strane, talibanske snage su odgovarale napadima duž granice. Obje strane iznose oprečne tvrdnje o gubicima, koje je teško nezavisno potvrditi zbog stroge kontrole medija u regiji.

U dijelu oko 12:00–14:00, autor objašnjava pokušaje međunarodne medijacije. Katar i Turska su posredovali u postizanju primirja sredinom oktobra, ali se ono pokazalo krhkim. Unutrašnje podjele unutar talibanskog pokreta, kao i autonomija TTP-a, čine sprovođenje trajnog mira izuzetno teškim. Talibani, kako se ističe, balansiraju između vanjskog pritiska i unutrašnjih džihadističkih frakcija.

Pred kraj, oko 14:00–16:30, predavač širi sliku na regionalni i globalni kontekst. U sukob bi se mogle uključiti ili posredno utjecati zemlje poput Saudijske Arabije, Kine, Sjedinjenih Američkih Država i Indije, svaka sa svojim interesima – od sigurnosti, preko ekonomskih projekata, do kontrole rijetkih minerala. Ova mreža interesa čini situaciju još nestabilnijom. Autor zaključuje da Afganistan, koji nije vidio mir od 1978. godine, ponovo klizi ka ratu, upozoravajući da ponekad prava snaga leži u suzdržanosti, a ne u jurnjavi za „izmišljenim linijama“.

Pokrivenost transkripta:

• 00:00–03:00: Uvod, spor oko granice i humanitarna kriza
• 03:00–07:30: Uloga TTP-a i historija Durandove linije
• 07:30–12:00: Iridentizam i eskalacija sukoba
• 12:00–kraj: Međunarodni faktori, medijacija i zaključak

Ključne pouke

• Kolonijalne granice ostavljaju dugoročne rane koje mogu eksplodirati i nakon više od jednog stoljeća.
• Militantne grupe često služe kao produžena ruka šire geopolitičke borbe.
• Etnonacionalizam rijetko uzima u obzir stvarne želje običnih ljudi.
• Regionalna stabilnost zavisi od suzdržanosti, a ne od maksimalističkih teritorijalnih zahtjeva.

Praktična primjena

Ovo predavanje podsjeća da se političke poruke i ratna retorika uvijek trebaju posmatrati kroz prizmu stvarnih posljedica po stanovništvo. Razumijevanje historijskog konteksta i interesa različitih aktera pomaže da se ne prihvate pojednostavljeni narativi o „pravdi“ i „nepravdi“, već da se traže rješenja koja smanjuju patnju ljudi.

Završna misao

U svijetu gdje se stare granice ponovo pretvaraju u povod za nove ratove, istinska mudrost nije u širenju teritorija, nego u sprječavanju još jedne generacije da odraste u sjeni sukoba.